Pobožni roditelji – pobožna djeca: Na pitanje o vjeroispovjesti, 95,15 odsto ispitanika izjavilo je da pripadaju određenoj religiji, tek nešto više od jedan odsto tvrdi da ne pripadaju nijednoj, a 0,4 odsto da pripadaju drugoj religiji (koja nije pravoslavlje, islam ili katoličanstvo).
Prilikom istraživanja pobožnosti, mladi su bili pitani o tome koliko je Bog važan u njihovom životu. Ispitanici su mogli da se odluče za jednu od vrijednosti na skali od jedan do 10 (jedan – nije bitan uopšte do 10 – veoma bitan). Za najveći procenat mladih, Bog je veoma bitan u životu (48,5 odsto). Postoji i 5,5 odsto onih kojima Bog nije bitan. Prosječna vrijednost za koju su se opredijelili je 7,90, što je prilično visoka brojka, pokazalo je istraživanje CGO.
Rezultati istraživanja (koje je rađeno na uzorku od 711 ispitanika starosti između 14 i 29 godina) govore i da što je mlada osoba obrazovanija, to joj je religija manje bitna u životu, da su mladi sa sela nešto pobožniji od vršnjaka iz urbanih sredina, kao i da su mladi pobožnih roditelja pobožniji od drugih.
Zamimljivo, istraživanje je pokazalo i da što su mladi ljudi autoritarniji, to su i pobožniji. Autoritarnost je mjerena po stepenu njihovog uvjerenja da je društvu potreban snažan lider, sa čvrstom rukom.
Međutim, kada je u pitanju upražnjavanje vjerskih obreda, najveći procenat mladih (39,1 odsto) posjećuje vjerske službe samo povodom važnih praznika za vjeru kojoj pripadaju. Jednom mjesečno 15,5 odsto njih upražnjava vjerske obrede kroz prisustvo vjerskoj službi ili drugim ritualima u vjerskim objektima. Jednom ili više puta nedjeljno 12,8 mladih upražnjava vjerske obrede. Među onima koji to čine jednom godišnje ili manje je 18,4 odsto njih, a skoro 14,2 odsto ispitanika to nikad ne čini.
Da su mladi u Crnoj Gori vrlo religiozni nije iznenađenje, iako se o tome javno mnogo ne govori i iako se time niko sistemski ne bavi.
Povratak crkvi: Sociolog religije, dr Vladimir Bakrač, u svom doktorskom radu na temu Religioznost mladih u Crnoj Gori (iz 2012. godine) navodi da je religioznost mladih na ovom području veoma visoka, o čemu svjedoči i podatak da se 81,5 odsto ispitanika istraživanja koje je uradio za potrebe doktorskog izjasnilo „religiozan sam“, od čega 60,9 odsto prihvata sve što vjera uči.
Istraživanje je pokazalo da se 91,6 odsto ispitanika slaže, uglavnom ili potpuno, da treba vjerovati u Boga.
On navodi da je povratak religiji najviše zahvatio populaciju mladih od 90-ih godina, posebno na pravoslavno dominantnom području.
„To nije teško objasniti s obzirom na činjenicu da su starije generacije odgajane i vaspitavane u duhu komunističke ideologije, tako da ostaci socijalističke ideološke supermacije kod ove generacije još nijesu izblijedjeli. U 90-im godinama dolazi do procentualno većeg pomaka ka tradicionalnoj religiji i crkvi, naročito na pravoslavnom području. Došlo je do pomaka u inherentnom religijskom praktikovanju, tako da se povećao broj onih koji redovno idu u crkvu, i na liturgiju. Povećava se broj onih koji se redovno mole Bogu u crkvi i van nje, slave crkvene praznike, krsnu slavu, itd. Sve ovo je bilo posebno evidentno na pravoslavno homogenom području, baš zbog toga što je ovo područje važilo za posebno sekularno, pa su promjene koje su vodile ka desekularizaciji na ovim područjima bile jasnije i vidljivije“, naveo je on u zaključku.
Sklonost autoritetu: Koordinator u CGO Petar Đukanović izjavio je za Portal Analitika da rezultati njihovog istraživanja pokazuju da iako je za većinu Bog veoma važan, to ipak ne znači i da su oni posvećeni vjernici.
On, međutim, dodaje da je autoritarnost kao sklonost poštovanju autoriteta u socijalnim odnosima, autoriteta kao izvora istine, neka vrsta poslušnosti i poštovanja hijerarhije generalno – i po ovom pitanju koje se odnosi na religiju i po pitanju opštih vrijednosnih orijentacija mladih u Crnoj Gori – vrlo izražena.
„Na primjer, autoritarnost mladih vidljiva je i po iskazu većine njih da je društvu neophodan jak vođa koji će da ga vodi i njime upravlja u ime svih nas i opštem interesu – tipičan autoritarni stav. Sve ovo najjednostavnije znači da ima jako puno prostora da se radi na unaprjeđenju demokratske kulture kod mladih, tolerancije, otvorenosti i kritičkog mišljenja, što su vrijednosti koje čine demokratsku kulturu“, kazao je on.
Bog kao oslonac: Rektor Cetinjske bogoslovije, Gojko Perović, za Portal Analitika kaže da danas živimo epohu dekadencije i da su za njega ovi rezultati potpuno prirodni.
„U našem vremenu svaka vrijednost se dovodi u pitanje, i nešto što je do juče bila bruka i sramota sada postaje tema kojom se ljudi hvale. Ljudi koji upravljaju svijetom i ljudskim odnosima, generalno gledano, omalovažavaju mladost – guraju je u poniženja raznih vrsta, ne dozvaljavaju joj da se ispolji i pokaže. Možda je to tako bilo uvijek, ali danas je sve to poprimilo užasne razmjere. Pretpostavljam da mladi ljudi žele temeljnu rekonstrukciju svijeta, i da se u njihovoj svijesti traži čvrsti temelj, ono nešto neprolazno, istinito, jako i važno“, objašnjava Perović.
Posthrišćanska Evropa: I dok je kod nas većina mladih religiozna, istraživanje koje je objavio Gardijan pokazuje da većina mladih u Evropi nije i da rijetko ide u crkvu, što je „dokaz trenda postepenog skretanja ka posthrišćanskom društvu“.
Na spisku zemalja u kojima većina mladih nije religiozna na prvom mjestu je Češka, zatim slijede Švedska, Danska, Estonija, Holandija, Norveška, Francuska, Španija, Britanija, Belgija, Mađarska i Finska.
Najreligiozniji su se pokazali mladi Poljaci i Irci. Autor istraživanja, Stiven Bulivant, ocijenio je da je „religija na umoru“ i da se „uz neke časne izuzetke sve više mladih ne identifikuje s religijom niti je praktikuje“, što će „u budućnosti vjerovatno biti i izraženije“.
