Uspješni crnogorski takmičar, sudija i trener borilačkih sportova, Marko Jokmanović, rođen je 1990. godine u Podgorici.
Nakon završene osnovne škole “Milorad Musa Burzan”, upisuje i s uspjehom završava srednju školu “Sergije Stanić” - smjer turistički tehničar. Potom je diplomirao na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru.
Marko je majstor džudoa crni pojas 3. dan, a takođe i majstor džu džice crni pojas 2. dan. Sem toga, majstor je brazilskog džiu džice i vlasnik crnog pojasa pod Andre „Tim“ Monteirom, A-Force BJJ Njujork.
Kao džudo trener već dugi niz godina uspješno, zajedno s bratom Mladenom, trenira mlade džudiste koji nižu medalje na domaćim i međunarodnim takmičenjima u regionu.
Među njima je veliki broj trofejnih takmičara i talenata među kojima ima onih koji godinama mogu dostignuti najveće domete olimpijskog džudoa.
Kao džu džicu trener iznjedrio je takmičare koji su osvojili svjetske, evropske i balkanske medalje (fighting i ne waza). U svojoj trenerskoj kolekciji Marko bilježi tri svjetske i tri evropske medalje.
Kao trener u brazilskom džiu džicuu i grapplingu, zajedno s bratom Mladenom, obučio je plejadu takmičara koji blistaju na međunarodnoj sceni. Braća Jokmanović su svojim radom osposobili generacije takmičara, od kojih se mnogi sa IBJJF šampionata i Opena u svijetu i Evropi vraćaju s velikim uspjesima.
U FILA Grapplingu (UWW Grappling ), njihovi takmičari dva puta su donosili svjetsko zlato za juniore, jedno seniorsko svjetsko srebro, jednu veteransku svjetsku titulu i bronzu, kao i mnoge druge rezultate i plasmane.
Uspješno se usavršavao kao trener i takmičar u Njujorku, u A-Force Brazilian džiu džicu International akademiji i Renzo Gracie Akademiji vodio gostujući instruktorski čas brazilskog džiu džicua u Empire MMA u Kanadi.
Za one koji to možda nijesu znali, Marko Jokmanović je osvojio niz medalja među kojima se posebno ističu seniorska bronza sa BJJ prvenstva Evrope u Rimu 2015. godine (disciplina NO GI), jedan 4. plasman (NO GI) i dva 5. mjesta (GI) na Grappling prvenstvu svijeta za juniore u Đakovu, Hrvatska 2010 godine, kao i već više od 18 osvojenih medalja u seniorskoj, adult black belt diviziji crnih pojaseva na Grappling Industries Manhattan u Njujorku 2017, Toronto Openu 2016 u Americi i Kanadi, Rome Openu 2018, 2017. i 2015, Minhen Openu, Berlin Openu, Italija Openu u Evropi.
Takođe, osvjajač je brojnih državnih i međunarodnih prvenstava i turnira u džudou (2000-2017), kao i višestruki prvak Crne Gore, SCG i Jugoslavije i Balkana u džu džicu (2003-2011), a bio je i reprezentativac Crne Gore u rvanju slobodnim stilom, Prvenstvo Mediterana, Budva 2011.
- U suštini veliki sam zaljubljenik u borilačke vještine i od 2000. godine treniram više borilačkih sportova istovremeno. Kroz iscrpne treninge stigao sam do majstorskih pojaseva u tri borilačke vještine (džudo, brazilski džiu džicu, džu džicu), a nastupao sam u rvanju i u MMA sportu. Osim što sam trener i takmičar, ponosno ističem da obavljam dužnost recepcionera u podgoričkom hotelu Ramada i ovim putem se puno zahvaljujem menadžmentu i kolegama na stalnoj podršci. Često sudim regionalne BJJ turnire, a od 2017. godine sudim i turnire najveće svjetske federacije za brazilski džiu džicu, IBJJF - otkrio nam je Marko.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje vrijeme provedeno s mojim đedom Vukom. Zatim, igranje fudbala na livadama ispod brda Ljubović, inspirisano svjetskim i evropskim šampionatima 1998. i 2000... Upravo me to igranje fudbala dovelo do borilačkih vještina - nakon što je moj otac krišom posmatrao moj nevješti rvački okršaj s komšijom, poslije kog mi je pokazao džudo tehniku bacanja i samim tim me zainteresovao za džudo. Rado se sjećam babinog soka od zove i učenja engleskog jezika gledajući “Kralja lavova”.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim odgovornost koja dolazi s godinama i obavezama. Smatram da nas odgovornost unapređuje i evoluira kao ličnosti, da nam daje iskustveno znanje koje u djetinstvu nijesmo mogli steći.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Smatram da sam uvijek bio nadaren za pisanje, u smislu izražavanja kroz prozu. To je nešto što je godinama ostalo zapostavljeno usljed tadašnjih prioriteta u školovanju i sportu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Najgora osobina mi je, definitivno, tvrdoglavost. Ali, ona je mač s dvije oštrice, treba prepoznati kad je potrebno biti tvrdoglav a kad ne, i to nije lako.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Pristojnost, iskrenost, dobrotu i skromnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Volio bih da me glumi neko poput Rajan Rejnoldsa. Naziv filma bih prepustio scenaristi, a ostao bih fokusiran na kreiranju dobrog materijala za film.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Marljiv, odgovoran, odan, tvrdoglav, druželjubiv.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Luk, jer je slojevit a jednostavan, različitih ukusa i primjena u odnosu na način i svrhu pripreme - zdrav i odličan protiv prehlade.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Zanimljiva mi je ideja korišćenja 100 odsto kapaciteta mozga, kao u filmu “Lucy” sa Skarlet Johanson, samo bez negativnih efekata po zdravlje. Tu moć bih iskoristio za efikasnu dobrobit i unapređenje cijelog čovječanstva.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Definitivno bih se na jedan dan zamijenio sa Riksonom Grejsijem, živom legendom brazilskog džiu džicua i MMA sporta.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Provodim vrijeme sa svojom suprugom i našim mačkama.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Dobro pitanje, jer to “uvijek” čini veliku razliku - pošto ta pjesma treba da prođe test vremena. Roll the dice (All the way) - Charles Bukowski (recituje Tom O'Bedlam).
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Toplo preporučujem knjigu “Hagakure” - Yamamoto Tsunetomo. Knjiga je idejno slična “Primjerima čojstva i junaštva” od Marka Miljanova, samo što je iz perioda zen kulture feudalnog Japana i kompleksnijeg je načina pisanja. Trenutno čitam knjigu “12 pravila za život - protivotrov za haos” od kliničkog psihologa i profesora psihologije Džordan Petersona. Fascinantan sadržaj i način objašnjavanja ljudske prirode kroz prizmu evolucije, religije, istorije, sociologije i psihologije. Od predstava, "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja". Film koji je na mene ostavio snažan utisak je “An inspector calls”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih opet posjetiti Njujork, ljeti.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim motor. Veliku averziju imam prema njima i, čini mi se, svako malo bude neka saobraćajna nezgoda koja uključuje motor.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Saši, svojoj supruzi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem kad neko koga podučavam borilačke vještine postane bolja verzija sebe usljed postizanja cilja koji je sebi zadao kroz vještinu koju ga podučavam - bilo da je to na takmičenju, samoodbrani, obrazovanju, poslu ili u svakodnevnom životu. Obradujem se i kad primijetim kod učenika da se vrijednosti borilačkih vještina koje ih učim direktno odnose na njihovo ponašanje i ophođenje van sale i kad oni koriste iskustva i principe da budu bolji kao osobe.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim. Svako iskustvo, bilo ono dobro ili loše, nosi sa sobom lekcije koje treba prepoznati kao smjernice za budućnost.
Bez čega ne možete?
- Od materijalnih stvari ništa ne smatram od krucijalnog značaja, pa da bez toga ne mogu. Sve bi bilo mnogo teško, ili čak nemoguće, ukoliko nema ljubavi kao pokretačke energije.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinio sam se drugu što kasnim, zbog gužve u saobraćaju.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje i mir ljudima do kojih mi je stalo; Jednostavan, prihvatljiv i primjenljiv lijek za kancer; Jednostavan, prihvatljiv i primjenjljiv sistem suzbijanja siromaštva u svijetu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže mi je bilo da osmislim prosidbu, a da moja ljepša polovina za to ne sazna.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Proveo bih ih s ljudima do kojih mi je najviše stalo, radeći stvari koje najviše volim da radim. Uživao bih u svakom momentu.
Kako biste voljeli da umrete?
- S osjećajem ispunjenosti, sreće, postignutosti.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Mi smo ono što stalno radimo. Izvrsnost, dakle, nije čin, već navika”.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
