Nijesam bio 25. marta na utakmici, ali prema izvještavanju medija, nekoliko pojedinaca od ukupno nekih 9000 gledalaca, je izvodilo majmunsku onomatopeju.
Prije nekih 12 godina bio sam na zapadnoj tribini na utakmici Zeta - Glazgov Rendžers i gledao sam kad jedan jedini pojedinac ustaje sa śedišta i ispušta majmunske krike sa namjerom da povrijedi nekog tamnoputog igrača Rendžersa. To je tada zabilježeno, ostala je vijest ("Uefa dobila izveštaj o rasizmu navijača Zete", Blic, 8. avgust 2007).
Koliko je incident na stadionu pod Goricom bio minoran, śedoči sami Rahim Sterling koji je rekao da nije čuo rasističke povike, nego mu je saigrač rekao da ih je bilo. Njegova izjava glasi: "Da budem iskren, lično nisam čuo, ali Deni Rouz je jasno stavio do znanja šta se dogodilo." (Mozzarsport, 26. mart 2019)Poznati nekadašnji reprezentativac Engleske Džon Barns je povodom incidenta na utakmici Crna Gora - Engleska izjavio, a prenio RTCG: "U čitavoj Britaniji iz nedjelje u nedjelju čujete rasističke povike prema tamnoputim igračima. Ne vidim ovdje neki poseban slučaj. Mislim da smo veoma licemjerni kada pričamo o Crnoj Gori, zgražavamo se time dok sami ne želimo da riješimo taj problem na pravi način.”
"Vijesti" su 26. marta objavile članak upravo o tome - kako je ono što se desilo u Podgorici, uobičajeno u Britaniji, između ostaloga prenešeno je pisanje Dankana Rajta, novinara lista "San": "U Engleskoj je u posljednje vrijeme, na klupskoj sceni, bilo mnogo slučajeva rasističkih uvreda, a akter jedne od takvih situacija bio je upravo Rahim Sterling, koga su četvorica navijača Čelsija vrijeđala na rasnoj osnovi tokom meča Čelsi - Mančester siti. Oni su dobili zabranu ulaska na stadion, ali nikakva mjera protiv kluba čiji su oni navijači nije ni preduzeta, a ni tražena."
Dakle, Rahim Sterling nije ni čuo rasističke povike, Barns kaže da nije bio nikakav poseban incident, isto piše i najtiražniji engleski dnevni list, zašto onda Tereza Mej dramatizuje ovaj događaj? Zar nije licemjerjno sa njene strane tražiti kažnjavanje Crne Gore, a za iste stvari ne tražiti nikakve kazne, recimo za Čelzi??
Rasizma crnogorskih navijača nije bilo, već je bilo rasizma od strane nekoliko pojedinaca za koje ne znamo ko su. Rješenje za ovaj incident je jednostavno, slučaj treba da ima epilog onakav kakav je uobičajen u Britaniji. Ako postoje snimci gledaoca na tribinama koji su ispuštali rasističke zvuke, te osobe treba privesti pravdi. Ne znam što zakon kod nas propisuje u ovakvim slučajevima, ali mislim da bi bilo razumno da im sudija odredi kazne zabrane prisustvovanja sportskim utakmicama na 5 ili 10 godina, ili čak doživotno i još da im odredi novčanu kaznu.
Takođe, mislim da bi kamere u ovakvim prilikama ubuduće morale snimati što se dešava na tribinama, tokom cijele utakmice.
Da je cijela jedna tribina ispuštala rasističke povike, ili veliki dio gledalaca, onda bi, po mom sudu, dolazile u obzir i strožije kazne. Od Tereze Mej je sramno što poistovjećuje 9000 ljudi na stadionu pod Goricom (i sve Crnogorce), sa nekoliko primitivnih i razularenih pojedinaca.
Engleska je majka huliganizma: Po mom sudu ovaj incident na utakmici Crna Gora - Engleska prije svega se može tretirati kao fudbalski huliganizam, a Engleska je majka fudbalskog huliganizma. Nije malo onih koji se śećaju tragedije na stadionu Hejsel u Briselu, 29. maja 1985. godine, kada je poginulo 39 navijača Juventusa tokom utakmice finala Kupa šampiona Juventus - Liverpul. Utakmicu sam gledao u direktnom TV prenosu i śećam se odlično što se desilo, na RAI su scene sa Hejsela ponavljane mnogo puta. Organizatori utakmice su napravili veliki propust i dopustili da na istoj tribini budu i navijači Liverpula i navijači Juventusa.
U jednom momentu navijači Liverpula su počeli da jurišaju na navijače Juventusa, sabili ih na kraj tribine đe su se ovi gomilali jedan preko drugog. Ljudi koji su poginuli, umirali su zato što su gomile drugih ljudi bile preko njih i unutrašnji organi su im pucali.
Iako vjerovatno nema veze sa huliganizmom treba napomenuti što se četiri godina kasnije desilo baš navijačima Liverpula. Na kup utakmici Liverpul - Notingem Forest koja se igrala na stadionu Hilsborou u Šefildu, 15. IV 1989. godine mnogo navijača Liverpula je poginulo na isti način kao što su ginuli navijači Juventusa na Hejselu. Dakle, tribina na kojoj su bili navijači Liverpula zbog greške organizatora i policije bila je prenatrpana i u krkljancu koji se stvorio čak 96 navijača Liverpula je izgubilo život - ili od gušenja ili su bili zgnječeni.
Ima još bezbroj primjera huliganizma od strane engleskih navijača.
Što kažu tamnoputi blogeri o rasizmu u Crnoj Gori: Blogerka Nofi Mustapha je 4. XII 2018. na portalu Quora napisala ("What's the least racist country for black people?"), da je iz Nigerije, da ima 22 godine, da ima tamnu boju kože i da je proputovala 53 zemlje, većinom sama. Njeno iskustvo je da su zemlje sa najmanjom dozom rasizma: "Liechtenstein, Switzerland, Kosovo, Cape Verde, Norway, Macedonia, Germany, Andorra, Montenegro (no blacks at all and still super sweet and respectful to me, they stare with curiosity, greet you, smile at you, offer you a drink, just too sweet), San Marino, Iceland."
Dakle, Nofi Mustafa je opisala Crnu Goru:
"Nema crnaca, ipak super slatko je i poštujuće prema meni, znatiželjno bulje, osmjehuju se, nude piće, preslatko".Jedna druga tamnoputa blogerka-putopisac Gloria Atanmo objavila je 10. jula 2016. tekst koji je naslovila "5 gradova u Evropi đe je crna boja kože dobrodošla" . Prema kriterijumu koji je izabrala, ovako je poređala gradove - Edinburg (Škotska), Berlin (Njemačka), Nica (Francuska), Krakov (Poljska) i Budva (Crna Gora). Svoje iskustvo iz Budve je opisala: "Budva is a city that’s on the extreme end of how much black skin can be appreciated abroad — but not as extreme as Italy, which you could read exactly what I’m talking about here, LOL. But in Budva, you’re not only welcomed, you’re practically celebrated, as you’re viewed as a celebrity as one restaurant owner confessed they get roughly two black tourists a year, and I’m sure that’s an overstatement, ha. As you’re casually mistaken for a famous black celebrity or actress constantly, restaurant owners will invite you to try their main dishes, bar owners will spoil you with drinks on the house, and private beach clubs will let you lounge on their property for as long you’d like. The red carpet is truly laid out and whether I was accepting rides on luxury yachts or signing Serena Williams’ autograph by the beach (true story, he was a kid and I couldn’t say no while his parents were watching), then your days are made quite nicely. In Montenegro, they treat you like royalty, and got damn it, you are. You’re magical, divine, and every bit worthy of being appreciated and not judged prematurely as a threat."
Kod nas mnogi znaju engleski, a oni koji ne znaju mogu ove njene riječi da ubace u Google prevodilac, pa neka pročitaju kakve je hvalospjeve izrekla o Crnogorcima, u vezi sa njenom bojom kože.
Gloria Atanmo je ovo isto ispričala i u video snimku koji je postavila na sajt YouTube ("The 5 Most African-American Friendly Countries") .
Povodom incidenta na stadionu pod Goricom saopštenje su izdali i tamnoputi košarkaši Budućnosti, njih šestorica. Ovo su naveli: "Osuđujemo svaki oblik rasističkog ponašanja, i svjesni smo da su u pitanju pojedinci koji ne predstavljaju stavove, mišljenje i ponašanje državljanja Crne Gore.
Od prvog dana našeg dolaska u Podgoricu, od strane uprave, saigrača, stručnog štaba i navijača osjećamo poštovanje, podršku i prihvaćeni smo na najljepši način."
Britanija je nekada bila demokratija: Prije par godina sam jednom poznatom političkom analitičaru u kafanskom razgovoru rekao da Britanija nije demokratska zemlja. Smijao se slatko i veselo. Onda sam mu obrazložio. Naime, 2015. godine održani su parlamentarni izbori u Britaniji i na tim izborima Konzervativna partija je osvojila 36.8% glasova, Laburisti (Radnička stranka) su osvojili 30.4% glasova, na trećem mjestu je bila antiimigraciona desničarska UKIP partija na čijem je čelu bio salonski nacionalista Najdžel Faraž. UKIP je osvojio 12.6% glasova, tj pojedinačnih 3.881.099 (slovima: trimilionaosamstoosamdesetjednahiljadadevedesetdevet) glasova. Znate li koliko je UKIP dobio mjesta u Britanskom parlamentu koji ima 650 poslaničkih mjesta? Odgovor: JEDNO. Vjerovali ili ne.
U parlament je ušao samo Najdžel Faraž kome su se poslije izrugivali, npr korporativni beogradski Blic je jedan tekst o njemu 1. juna 2017. naslovio "Bomba iz FBI Britanski politički klovn usred istrage tajnih veza Putina i Trampa".
Da je Faraž u skladu sa demokratijom dobio 50 ili 60 ili prema proporcionalnom izbornom sistemu sva 82 poslanička mjesta, niko se Faražu ne bi rugao. Ovako, pošto UKIP sa 3.881.099 nije uspio da uđe u parlament, jer jedno mjesto u parlamentu je ništa - isto što i nula (crnogorska poslovica kaže "jedan ka' nijedan") već u junu 2017. na vanrednim parlamentarnim izborima UKIP je osvojio oko 594.000 glasova to je bio pad od 6.5 puta za dvije godine.
Zna li neko još neku "demokratsku" zemlju u svijetu, u kojoj jedna partija osvoji 12.6% glasova, i od mogućih 650 stolica u parlamentu dobije - jednu jedinu? I tako kad sam ovo ispričao onom mom dragom sagovorniku, više se nije smijao, bio je vrlo ozbiljan i pitao me je "Kako je to moguće, kakva su im izborna pravila?" "Ne znam i ne zanima me, kakva god da su, lakrdija su", rekao sam mu. On mi je zatim rekao "To je osmišljeno da te dvije glavne stranke ne može niko da ugrozi". Mislim da je u pravu.
Brexit: Svi znamo, referendum je ultimativna volja demosa, u demokratiji nema rasprave oko toga da li će se rezultati referenduma poštovati ili neće, rezultati legalnog referenduma su svetinja. No, nije tako u Britaniji, koju mnogi naši političari i politički analitičari (koje je pregazilo vrijeme) smatraju, gle komedije, kao uzor demokratije. Čuveni referendum Brexit na kom se odlučivalo hoće li Britanija ostati ili će izaći iz EU, održan je 23. juna 2016. godine. Zahvaljujući tome što je većina britanskih listova (Sun, Daily Mail, Telegraph, Daily Express, Daily Star, The Times...) bila za to da Britanija izađe iz EU, ta opcija je i pobijedila sa 17.410.742 glasova, a ostanak u EU imao je 16.141.241 glasova.
Tri godine kasnije, Britanija još nije izašla iz EU, iako je rok za izlazak već istekao! A plitka, neelokventna, neharizmatična Tereza Mej je prije 20-tak dana izjavila: "Ukoliko sporazum o Bregzitu ne bude usvojen, Ujedinjeno Kraljevstvo možda nikada neće izaći iz Evropske Unije" (RTS, link)
Ovom izjavom Mej je sebe uvela u zonu fašizma, za one koji ne znaju - fašističko stanovište je da narod ne zna što je za njega dobro, već da jedan čoek sa malom grupom ljudi oko njega treba da odlučuje o svim političkim pitanjima u jedoj državi. Tako je i Mej iznad britanskog naroda, poručila je - "volja britanskog naroda nije odlučujuća". Uostalom lako joj je da tako govori kad je velika većina korporacija podržava. U Britaniji je prava kampanja o Brexitu počela tek pošto je u junu 2016. održan referendum. Nakon što su Britanci odlučili da izađu iz EU, tek je tada počela prava kampanja od strane britanskih TV kuća i nekih listova, koja je imala i ima za cilj da Britanija uopšte ne napusti EU.
Tako je Džordž Soroš, saradnik SS i progonitelj mađarskih Jevreja u II svjetskom ratu, osoba koju njegovi bratski korprativni mediji duhovito nazivaju - filantrop, finansirao kampanju protiv izlaska Britanije iz EU - nakon referenduma o Brexitu! O tome možete pročitati u članku Rojtersa "Soros donation to halt Brexit causes storm in Britain". Bori se da poništi ultimativnu volju Britanaca.
Masovna silovanja đevojčica u Britaniji: Jedan od razloga zašto se Tereza Mej napravila tako pravičnom i humanom osuđujući Crnu Goru, je i da skrene pažnju sa masovnih silovanja u Britaniji. Hrvatski Index je 28. VIII 2014. pisao: "Rotheram je grad u središnjoj Engleskoj, koji broji 258.000 žitelja. U tom su mjestu, koje je zadnjih nekoliko dana dobio posebnu medijsku pozornost, lokalne vlasti, agencije socijalne službe i policija utvrdile 1400 slučajeva seksualnog izrabljivanja djece, u periodu od 1997. do 2013. godine, prema Nezavisnom istraživanju o seksualnom izrabljivanju djece u Rotherhamu, koju je objavilo gradsko vijeće, a napisala profesorica Alexis Jay, prenosi BBC News. Kao razlog za ignoriranje dugogodišnjih stravičnih događaja mnogi navode političku korektnost. Djecu se otimalo, tuklo, silovalo "Teško je povjerovati u užasavajuću prirodu zlostavljanja koja su žrtve proživljavale. Nekoliko počinitelja ih je silovalo, zatim ih se selilo u druga mjesta i gradove na sjeveru Engleske - otimalo ih se, tuklo i zastrašivalo. Neka su djeca bila polivena naftom i prijetilo im se da će ih se zapaliti, djeci se prijetilo oružjem, morala su svjedočiti brutalnim silovanjima te im se govorilo kako će ona biti sljedeća na redu ukoliko ikome kažu išta. Djevojčice, ponekad čak i 11-godišnjakinje, silovane su od strane više muških učesnika", stoji u izvješću čija je autorica Alexis Jay. Problem seksualnog izrabljivanja u Rotherhamu postao je poznat socijalnim radnicima već početkom 90-ih."
Dakle, Roteram je tačno veličine Podgorice. Možete li zamisliti da neke imigrantske bande u Podgorici godinama siluju 1400 đevojčica iz podgoričkih osnovnih škola? Što bi se potom desilo, što mislite?
Nakon Roterama ispostavilo se da su se iste stvari dešavale i Njukastlu, pročitajte članak britanskog lista The Telegraph na linku. Pa je beogradski Blic prije godinu dana objavio tekst ("Najgori pedofilski skandal ikada - Više od 1.000 devojčica je drogirano, zlostavljano i silovano, a policija je to znala i nije uradila ništa", link), o 1000 seksualno zlostavljanih đevojčica u Telfordu. Itd.
Još britanske "demokratije": Breitbart je objavio ("Christian doctor fired in UK for suggesting gender is biological", link) kako je dr David Mackereth, ljekar sa 26 godina radnog iskustva otpušten sa svog radnog mjesta u javnom zdravstvu, jer je jednom pacijentu rekao da je pol definisan biologijom i genetikom. Kao nekad u komunističkim zemljama, za mišljenje koje nije u skladu sa dogmom vlasti - gubiš posao u Britaniji Tereze Mej.
Portal Novi Život objavio je ("„Nemojte mi uzeti Bibliju“: Šokantno uhićenje mirnog uličnog propovjednika", link) kako je jedan propovjednik u Londonu, crnac, uhapšen, evo priče:
"Ulični propovjednik je uhićen u Londonu što je dovelo do velike pobune na internetu. Na snimci koja je nedavno objavljena na Twitteru, mogu se vidjeti policajci kako oštro govore Afrikancu da prestane prije nego što su ga uhitili za „ometanje mira“. „Što radiš ovdje?“, pitao je policajac propovjednika koji je govorio o evanđelju u blizini podzemne željeznice u Londonu. „Propovijedam“, odgovorio je. „Zamolit ću te da prestaneš“, rekao je policajac. „Nikada“, odgovorio je čovjek. „Pa, tada ću te uhititi za ometanje mira“, rekao je policajac. „Kakvo ometanje mira?“, upitao je kršćanin. „To je ono što upravo radiš“, rekao je policajac, „Praviš probleme. Ometaš ljudima život i njihov mir. Ako ne želiš samovoljno otići, morat ću te uhititi.“ „Neću otići jer im trebam reći istinu – jer je Isus jedini Put, Istina i Život“, odgovorio je kršćanin. „No nitko to ne želi slušati“, uzvratio je policajac, „Žele da odeš.“ U tom trenu je policajac stavio lisice čovjeku prije nego mu je drugi policajac uzeo Bibliju iz ruku. „Nemojte mi uzeti Bibliju“, zavapio je muškarac. „Na to si trebao misliti prije nego si bio rasist“, odgovorio je policajac." (Vijest je objavio i Fox News)
Godinama pratim dešavanja u Britaniji, kod nas je malo poznato - u Londonu su se ovih godina desile stotine ubistava koja su izvršena noževima i ta vrsta kriminala je čak i u porastu.
London je svjetska prijestonica jedne vrste kriminala koja je nepoznata kod nas, tamo je naime moderno da se kiśelinama napadaju ljudi, na taj način ubijaju, lica im se trajno oštećuju, manje ili više, nekima lica ostaju potpuno unakažena, pogledajte - "Acid attacks London".
Sve ovo se kod nas krije i ne prenosi. Zahvaljujući lažnoj slici koju prikazuju glavni mediji, kod nas većina misli kako je u Britaniji i Zapadnoj Evropi situacija idilična, a zapravo je Podgorica bezbjedniji grad od Londona, ili Pariza, ili Štokholma, ili Marselja, ili recimo Berlina.
Ima još mnogo primjera kako se u Britaniji Tereze Mej krše demokratija i ljudska prava i to je za očekivati u zemlji koja ne dozvoljava da u parlament uđe partija koja na parlamentarnim izborima dobije 12.6% glasova.
Mej pokušava da skrene pažnju, bar malo: Mi u regionu neprestano imamo neuporedivo opasnije incidente nego što je bio ovaj na utakmici 25. marta. U regionu se na utakmicama stalno h o r s k i uzvikuju nacističke parole "Ubi Srbina", "Nož, žica, Srebrenica", "Ubij, zakolji, da Hrvat ne postoji", "Ubij zakolji, da Šiptar nema brata". Ovakvi pokliči direktno prizivaju krv i nasilje, iako su rane svježe, devedesetih godina desetine hiljada ljudi su izgubili živote na zapadnom Balkanu. U odnosu na ove pokliče, ono što se 25. marta desilo na stadionu u Podgorici, prava je sitnica.
Britanija je, po mom mišljenju, postala jedna od najnedemokratskijih zemalja Evrope, razumljivo je da premijerka te zemlje žestoko napadajući Crnu Goru, pokušava bar na tren da skrene pažnju sa problema u njenoj zemlji, kakvi nijesu viđeni (ne računajući svjetske ratove), vjerovatno još od 19. vijeka. I problemi u toj zemlji - koja je uhapšena od strane korporacija/oligarhije, će stalno biti sve veći.
