Osumnjičeni za više krivičnih djela: Četiri dana nakon što je u medijima objavljena jeziva informacija o najstrašnijem zlostavljanju dvanaestogodišnje djevojčice u Beranama, zna se da su trojica, od ukupno petoroce maloljetnika, smješteni u JU Centar ,,Ljubović“ i da, prema informacijama Portala Analitika, djevojčica još nije saslušana.
Njih trojica se sumnjiče za krivično djelo obljuba s djetetom. Jedan od njih tereti se i za krivična djela nedozvoljene polne radnje i ucjena, a drugi i za dječju pornografiju.
Prema onome što je do sada poznato, pet dječaka iz škole, od kojih su dvojica mlađi od 12 godina, sumnjiče se da su djevojčicu duži vremenski period zlostavljali, snimali, a zatim ucjenjivali i primoravali da im donosi dragocjenosti iz kuće, koje su kasnije preprodavali i međusobno dijelili novac. Dvojica mlađih od 12 godina, po zakonu, ne mogu krivično odgovoravati. U ovom trenutku se ne zna što je s njima i da li je prema njima u ovoj fazi određena bilo kakva zakonska mjera.
Mediji su objavili da je tužiteljka bjelopoljskog Višeg suda, Ljubinka Madžgalj, tražila pritvor za trojicu dječaka, koji, po slovu zakona, spadaju u mlađe maloljetnike. Po Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, u ovakvim situacijama je moguće određivanje pritvora, ali i blaža kazna, na što se pozvala sutkinja Vanja Rakonjac, koja je donijela odluku da budu smješteni u JU Centar ,,Ljubović“, koji se, kako piše na njihovom sajtu, „bavi institucionalnom zaštitom nezavodskog tipa djece sa problemima u ponašanju“.
Po zakonu, njih trojica mogu ostati u Ljuboviću čak i do pravosnažnosti presude, ali je sud dužan da ispita osnovanost trajanja te mjere svaka dva mjeseca.
Kako je sve počelo: Da se nešto loše dešava roditelji djevojčice saznali su prošlog petka, kada im je neko od rođaka javio da djevojčica nosi u školu zlato i daje ga dječacima.
„Oni su djelovali kao organizovana banda. Tačno su znali gdje su kamere, odvodili su je iza jednog kisoka u blizini škole i tamo preuzimali zlato i dragocjenosti“, rekao je otac djevojčice.
On je za Vijesti ispričao da su je u tom objektu vezivali i mučili na najgore načine, da je čak upotrebljavano i oružje, ali da ni sam nije mogao povjerovati da je zlostavljana.
„U utorak sam, nakon ubjeđivanja iz policije, poveo dijete na ljekarski pregled i tu je sve bilo jasno – moj svijet se tog trenutka srušio. Ona je tek napunila dvanaest godina, a to je, izgleda, počelo kada je imala jedanaest. Zamislite te monstrume od djece. Oprostio bih im da su je samo tukli, ali ovo ne mogu“, kaže otac djevojčice.
Sudeći, dakle, po ovome što je ispričao, dječaci su mu ćerku zlostavljali godinu dana. Za to vrijeme niko nije primjetio da se s njom nešto dešava – ni njeni roditelji, ni roditelji dječaka nasilnika, ni nastavnici.
Sistem zakazao: Iz osnovne škole su se, do sada, oglasili samo da se obračunaju s SNP-om, koji je brže bolje potrčao da saopšti da ih sve to što se dešavalo ne može ostaviti ravnodušnjim. Direktor škole Radomir Jočić je odgovorio da je strašno koristiti djecu za politička saopštenja.
„Da ne govorimo o tome da postoji mogućnost da se eventualne nedozvoljene radnje nijesu uopšte dešavale unutar dvorišta ove škole“, saopštio je on. Kao da se radi o djeci s Marsa, a ne iz škole u kojoj je on direktor. Za one koji ne znaju, škole su vaspitno obrazovne-ustanove.
A ovdje je neko debelo zakazao.
Direktorica udruženja Roditelji.me, Kristina Mihailović, za Portal Analitika objašnjava da se radi o najstrašnijem mogućem scenariju vršnjačkog nasilja.
„Niko ništa ne zna, i niko nije kriv, i niko nije bio upoznat s tim što se dešavalo, i što ćemo sad...?“, pita ona.
Kako dodaje, time što niko nije odgovaran u ovom slučaju zapravo se šalje loša poruka ne samo djevojčici, žrtvi nasilja, već i dječacima – da će sve ono što su radili ostati nekažnjivo.
Ona ukazuje da će vršnjačkog nasilja biti sve dok se ne utvrdi odgovornost.
Psihološkinja Varja Kadić Pejković ukazuje da se većina vršnjačkog nasilja dešava u školi ili blizu škole, na mjestima gdje su učenici izvan direktne kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba.
„Uzrok ovakvog ponašanja kod mlade osobe može biti uticaj porodice, obrazac vaspitanja, način kažnjavanja djeteta u ranom razvojnom periodu i mnogi drugi faktori. Ne smijemo zaboraviti i činjenicu da djeca oponašaju ponašanje koje su vidjeli u svom okruženju, najčešće od odraslih“, kazala je ona našem portalu.
Kako dodaje, slučajevi nasilja ne smiju naći nastavnike zatečne i u nedoumici, da li i kako da reaguju kada postoji rizik od nasilja ili se nasilje već desilo.
„Naš sistem je jako dobro propisao pravila i procedure o ovakvim situacijama. Stoga, škola je dužna da sprovodi protokol o zaštiti djece od nasilja i zanemarivanja u vaspitno-obrazovnim ustanovama, da formira tim koji djeluje na nivou škole i sprovodi preventivne programe“, naglašava ona.
Povjerenje: Kadić Pejković posebno ukazuje na bitnost građenja odnosa povjerenja na relaciji učenik – nastavnik – roditelj.
„Kada dijete ima otvorenu komunikaciju s roditeljima, oni mnogo lakše i ranije dođu do informacija kroz šta dijete prolazi u odnosu s vršnjacima“, kazala je ona.
Naše sagovornice ukazuju i da je presudno kakva će biti reakcija roditelja i cijelog sistema kada se nasilje već desi.
„Moramo da obezbijedmo sisteme podrške za djecu koja su pretrpljela nasilje, ali i za djecu koja su počinla nasilje. Posebno za djecu koja su žrtve, i pitanje je da li djevojčica u Beranama može da računa na podršku te vrste, odnosno da li je uopšte ima“, kaže Kristina Mihailović.
Kadić Pejković, s druge strane, ističe da je jako bitno da roditelji ne pokazuju uzmenirenost, već da prvo smire sebe i djete, pa onda preduzmu određene korake. Ističe i da je važno da djetetu objasne što se desilo, u skladu s njegovim uzrastom.
„Kada govorimo o djeci koja vrše nasilje, od važnosti je adekvatno i pedagoški postupati s njima kako ovi oblici neadekvatnog ponašanja u starijem dobu ne bi bili na većem nivou“, podvlači ona.
Postupak u slučaju maloljetnika po zakonu je hitan. Ako se u sudskom postupku dokaže da su trojica dječaka krivi, a kako se radi o mlađim maloljetnicima, oni ne mogu bii smješteni u zatvor. Zakon jasno propisuje da se mlađem maloljetniku mogu izreći samo vaspitne mjere od kojih je najstrožija smještaj u ustavovi zavodskog tipa ili, prevedeno, popravnom domu. Ljubović, podsjetimo to nije. Kazna maloljetničkog zatvora se može izreći samo starijem maloljetniku ( od 16 do 18 godina), i to samo u izuzetnim slučajevima.
