Upitan da li iza protesta u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji stoje neki centri moća sa strane, on kaže da vjerovatno neko jeste manje ili više zaineresovan za neku vrstu promjena, ali da sada ne vidi jaku podršku medjunarodne zajednice. „Na vaše pitanje da li u ovom trenutku medjunarodni faktor igra odlučujuću ulogu u ovim zemljama, odgovor je ne“, rekao je on.
ANALITIKA: Profesore, što je zajedničko protestima u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji? Jesu li specifični za svaku zemlju, kao što tvrde predstavnici EU?
PROF. STOJILJKOVIĆ: Već je u javnosti i zvaničnoj i nezvaničnoj počeo da se koristi temin balkansko proljeće, što znači da ljudi događaje u ovim zemljama povezuju. Ipak ne radi se , po mome sudu, o nekom jedinstvenom scenariju, jer nije ista situacija kao kada se svojevremeno radilo o protestima kojima su obarani autoritarni sistemi i koji su bili uvezani i podržavani i sponzorisani od strane demokratskih aktera u svijetu. No očito da i vlasti i opozicije u našim državama slijede neke obrasce koji su tada postojali, i bez obzira da li postoje organizacione veze ili ne , postoje odredjene analogije koje se mogu izvesti.
ANALITIKA: U čelu se ogleda ta analogija?
PROF. STOJILJKOVIĆ: Prije svega u prirodi režima u ove tri države. Ima jedan termin dosta prisutan posljednjih godina koji govori o postojanju takozvanih stabilokratija. To su režimi koji održaju stanje postkonfliktnog mira, tako što malo proizvode a malo rješavaju konflikte u regionu, pri čemu imaju podršku Zapada koji žmuri na mnoge nedemokratske bedastoće, da dako kažem, i jasna ograničenja sve dok se poštuju globalni ciljevi širenja evroatlanskih integracija. To im je zajedničko.
Vi vidite danas da postoji politička kriza, da su institucije nedovoljno prohodan kanal za uticaj svih segmenata društva i imate relativno podijeljeno drustvo i marginalizovanu opoziciju. Zajedničko za sve ove režime su optužbe ne samo za demokratski deficit i ogranicenja nego i za visok stepen partokratskog okupiranja države, političke korupcije i klijentelizma i partijskog zapošljavanja. E sad, u zavisnosti od širine zahtjeva i jačine opozicije i njene podrške zavisi kako će se kriza i protesti manifestovati. Očito da je situacija u Albaniji najbliža političkoj ravnoteži i da u toj zemlji opozicija koristi proteste da bi izazvala vanredne izbore i došla na vlast. Radi se zemlji u kojoj su smjene vlasti dosta česte i gdje postoji neka ravnoteža (ne)moći vlasti i opozicije. Kada je riječ o Srbiji i Crnoj Gori, te ravnoteže nema. Moram vam reći da je meni najupočetljivija bila izjava jednog mog kolege ovde u Podgorici koji je rekao da čitave generacije, odnosno ljudi koji imaju danas 30 i kusur godina ne pamnte drugačiju vlast od DPS-a i Mila Djukanovića. Imidž opozicije je dakle poslovično gubitnički. U Srbiji isto tako imate godinama već nekredibilnu opoziciju pa aktuelni gradjanski protest čini neku vrstu kišobrana pod kojim opozicija nastoji da postane relevantan faktor.
Ponavljam da je svim ovim zemljama zajednička kriza demokratskih institucija, kao i visok stepen nepovjerenja i visok stepen svijesti da se radi o zabobljenoj državi i političkoj korupciji. Evo vidite, osnovna parola u Albaniji da je Rama šef narko kartela, ide se tako daleko.
Drugo je pitanje koje zavisi od zemlje do zemlje je u kojoj je mjeri sistem represivan, da li opozicija ima ili nema realne šanse da kroz političke institucije nešto uradi.
Na trećoj strani dilema je koliko su gradjani nezadovoljnji, ovdje prvenstveno mislim na Srbiju I Crnu Goru, i postojećom opozicijom koja ima ograničene domete i koja se već svikla na to da bude izborni gubitnik. Nakon svakog protesta kao da ključni efekat čini pojava novih aktera i preraspodjela moći unutar opozicionog političkog korpusa.
ANALITIKA: Mogu li protesti dovesti do smjene vlasti?
PROF. STOJILJKOVIĆ: Protesti bez dovoljno široke političke formacije koja će protesnu energiju pretočiti u izbornu pobjedu u koliko-toliko demokratskim društvima ne mogu da dovedu do promjene. Može doći do toga da se situacija toliko zaoštri da društvo izgubi demokrtaski kapacitet i da se do vlasti dodje uličnim protestima što je malo vjerovatno. Protesti ukoliko ne prerastu u pokret a pokret ne proizvede demokratske promjene verifikovane izborima imaju ograničen domet. Ali, protesti čine demokratiju živom.
ANALITIKA: Da li iza ovih protesta stoje neki centri moća sa strane?
PROF. STOJILJKOVIĆ: Vjerovatno neko jeste manje ili više zaineresovan za neku vrstu promjena, ali sada ne vidim tako jaku podršku medjunarodnog zajednice, poput one iz 2000. godine u Srbiji, ili kao što postoji danas u bivšim sovjetskim republikama. da zaista i dodje do promjena.
Ovdje se iščekuje da se vidi kako će se stvari razvijati, a protesti pokazuju da moćnici koji vladaju ovim zemljama nemaju neograničenu podršku demokratskog zapada, odnosno da nemaju podršku da u svojim zemljama mogu da rade što god hoće. Optužbe za korupciju i klijentalizam su dovoljno ozbiljna stvar da podrška ne bude više jedinstvena. Očito je da su neki krugovi skloniji opoziciji, ali i da se istovremeno i vredniju učinci vlasti, recimo evroatlanske integracije u Crnoj Gori, ili moguće uzajamno priznanje Kosova i Srbije. Da li će se nakon toga pritisak na one koji vladaju povećati ili smanjiti, to ćemo tek vidjeti.
ANALITIKA: Dio javnosti očekuje takozvani makedonski scenario, odnosno snažnu podršku za smjenu vlasti od strane EU i SAD? Sa druge strane smo čuli reakciju EU – protesti su legitimni, ali mjesto za politički dijalog je parlament. Je li makedonski scenario realna opcija?
PROF. STOJILJKOVIĆ: Očito da je region, posebno Srbija, zona sukoba interesa. Zapad će preduzeti različite scenarije koji podrazumijevaju širenje evroatlanskih integracija, odnosno ograničavanje prostora interesa Rusije. Ipak, makedonski scenario u tom smislu, kada su se brojni evropski lideri izredjali i dali podršku Zaevu u ovim zemljama nije moguća jer se aktuelna vlast već opredijelila za evropske integracije.
Na vaše pitanje da li u ovom trenutku medjunarodni faktor igra odlučujuću ulogu u ovim zemljama, odgovor je ne. Oni čekaju da vide šta će se dešavati jer su vlasti u ovim zemljama manje - više za evropske integracije i ne dovode ih pitanje. Pogotovo u Crnoj Gori. Gledaće se ko je koliko uticajan i ko koliko pravi problema ali to isto ne znači da to što ste prijatelj EU i što vas povremeno potapšu po ramenu da će vam zbog toga „vo vjeki vekov“ gledati kroz prste.
FOTO: Internet, N1, Medija centar
