Oblici tumora koji se najčešće javljaju u našoj zemlji su rak dojke i rak pluća. Koliko je situacija ozbiljna najbolje govori podatak da u prosjeku samo od raka pluća dnevno umre jedna osoba.
Kancer je skupina od više od stotinu oboljenja koja se razvijaju tokom vremena i uključuju nekontrolisanu podjelu ćelija. Iako se rak može razviti u gotovo bilo kojem dijelu tjela, a svaka vrsta raka ima svoja jedinstvena obilježja, osnovni procesi koji ga uzrokuju vrlo su slični u svim oblicima bolesti.
Postoji više načina liječenja tumora, jedan od njih je i radioterapija ili kolokvijalno nazvano zračenje. Za primjenu ove metode koriste se uređaji koji se zovu linerani akceleratori. Prvi linearni akcelerator u Kliničkom centru Crne Gore, Varian ver 6, instaliran je 1996. godine. Posljednji je nabavljen u decembru prošle godine.
Kako bismo saznali više o liječenju tumora linearnim akceleratorima i o prednostima novog uređaja na pitanja Portala Analitika odgovorila je načelnica Centra za radioterapiju doktorka Gordana Ristić Bašović.
ANALITIKA: Na koji način linearni akceleratori uništavaju maligne ćelije?
RISTIĆ BAŠOVIĆ: Radioterapija je jedan od modaliteta liječenja u onkologiji, a podrazumjeva upotrebu jonizujućeg zračenja za uništenje malignih ćelija. Može se primjeniti kao spoljašnje i unutrašnje. Linearni akcelerator je savremeni uređaj u kome se proizvode fotoni i elektroni visokih energija, koji se, potom, u vidu snopa usmjeravaju prema tijelu i ciljanom volumenu u određenoj, zadatoj dozi. Služe za spoljašnje zračenje ili tzv. transkutanu zračnu terapiju. U kontaktu sa tkivom, dolazi do interakcije materije i jonizujućih zraka, koji direktnom ili indirektnom jonizacijom (pretvaranjem atoma u jone) dovode do oštećenja genetskog materijala ćelije (DNA molekul) i time se onemogućava dalji rast ćelije i dolazi do odumiranja tj "smrti ćelije" i nemogućnosti repopulacije ili obnove tumorskih ćelija.
ANALITIKA: Dolazi li primjenom ove terapije do oštećenja zdravog tkiva?
RISTIĆ BAŠOVIĆ: U radioterapiji se upotrebljavaju visoke doze zračenja za uništenje tumorskih ćelija, a rizik uništenja okolnog zdravog tkiva je uvijek prisutan i realan. Uvođenjem konformalne zračne terapije jasno se definiše ciljani volumen tj. volumen mete-tumora, ali se pored tumora zrače i uzane zone oko tumora, zadate marginama, u kojima se očekuje mikroskopsko širenje tumora i marginama kojima se definišu inerfrakcijske i intrafrakcijske greške. U zavisnosti od lokalizacije tumora mogu biti i do 2 cm oko tumora, što zadire u okolna zdrava tkiva. Razvojem savremenih konformalnih tehnika IMRT, VMAT, stereotaksa, smanjuju se margine oko tumora tj. ciljanog volumena, što omogućava maksimalnu poštedu zdravih struktura. Na primjer, u stereotaksičnom zračenju govori se o milimetarskoj preciznosti. Zdrave ćelije drugačije reaguju na zračenje, imaju mogućnost brzog oporavka, zato se zračna terapija i sprovodi u frakcijama-zračenje pet dana u nedjelji uz vikend pauzu, kako bi se normalne ćelije oporavile.
ANALITIKA: Postoje li dijelovi tijela koje nije moguće liječiti pomoću linearnog akceleratora?
RISTIĆ BAŠOVIĆ: Postoje dijelovi tijela koji se ne mogu zračiti upotrebom linearnog akceleratora, a uslovljene su prvenstveno lokalizacijom tumora. Tumori su u blizini organa od rizika (zdravih organa), kod kojih bi primanjem određene doze zračenja došlo do trajnog oštećenja, kod duboko lokalizovanih tumora, kod kojih je problem prodornost jonizujućih zraka. Naravno, postoje i tumori pojedinih organa koji su radiorezistentni (primarni tumori kostiju, hrskavica, fibroznog tkiva) kod kojih bi trebala doza preko 90 Gy (greja), što je izvan praga tolerancije okolnih zdravih tkiva.
ANALITIKA: Koliko se često doktori opredjeljuju za ovaj vid terapije?
RISTIĆ BAŠOVIĆ: Radioterapija je jedan od modaliteta onkološkog liječenja, koji se može koristiti sam ili u kombinaciji sa drugim vidovima liječenja - hirurgija, hemioterapija, hormonoterapija, imunoterapija... Odluku o liječenju donosi multidisciplinarni tim (onkološki konzilijum), a sama radioterapija može biti u cilju uništenja tumorskih ćelija kao radikalna, za dugotrajnu lokalnu ili lokoregionalnu kontrolu bolesti. Može biti tzv. Adjuvantna ili postoperativna u cilju sterilizacije operativnog polja. Sve više se koristi i preoperativna u kombinaciji sa hemoterapijom za smanjenje veličine tumora i manje opsežne operacije ili prevođenje neoperabilnog tumora u operabilno stanje. Postoji i palijativno zračenje čiji je cilj oslobđanje pacijenata određenih simptoma, u prvom redu bola. Smatra se, danas, u savremenoj onkologiji da je zračna terapija zastupljena negdje kod 70 odsto onkoloških pacijenata.
ANALITIKA: Sa koliko akceleratora raspolaže Klinika za onkologiju i radioterapiju i da li je taj broj uređaja dovoljan?
RISTIĆ BAŠOVIĆ: Od 25. decembra 2018. godine Crna Gora raspolaže sa dva savremena linearna akceleratora Oncor marke Simens za konvencijalnu konformalnu transkutanu zračnu terapiju i TruaeBeam firme Varian za savremene konformalne tehnike zračenja. Na žalost, postoji trend porasta incidence malignih tumora kako u svijetu, tako i kod nas. Iz prakse, svjedoci smo sve većeg broja oboljelih, pomjeranja granice oboljevanja prema mlađoj životnoj dobi, ali i činjenice da su maligne bolesti postale hronične bolesti sa dugotrajnom, uspješnom kontrolom, tako da pacijenti oboljeli od maligne bolesti mogu dugo i kvalitetno da žive. U kontekstu gore navedenog, sve veći broj pacijenata oboljelih od maligne bolesti u Crnoj Gori, zahtijeva i zračnu terapiju, tako da, dva linearna akceleratora nijesu dovoljna. Po preporukama, na 200.000 stanovnika dolazi jedan linearni akcelerator. Vlada Crne Gore je prepoznala potrebe onkoloških pacijenata zbog čega je, pored novog Linaca koji je predate na upotrebu krajem 2018. godine, planirala nabavku još jednog (trećeg) aparata za spoljašnje zračenje.
ANALITIKA: Koje su prednosti novog akceleratora nad postojećim?
RISTIĆ BAŠOVIĆ: Prednost linearnog akceleratora TrueBeam je upravo mogućnost primjene savremenih tehnika zračenja IMRT, VMAT, stereotaksično zračenje glave i tijela, a ovim tehnikama se postiže isporuka visokih doza zračenja u tumorsko tkivo (doze zračenja veće nego kod konvencionalne konformalne), uz maksimalnu poštedu zdravog tkiva. Time se povećava efikasnost zračenja u pogledu bolje kontrole bolesti, a istovremeno smanjuju komplikacije zračenja. Ove tehnike zračenja zahtijevaju milimetarsku preciznost koja se postiže pozicioniranjem pacijenta na simulator i aparat za zračenje, upotrebom raznih fiksacionih sredstava, savremenim sistemima za planiranje, a samo zračenje je slikom vođeno, što znači, prije svakog zračenja, dok je pacijent na stolu aparata, provjerava se pozicija zračnih polja kako od strane tehničara tako i doktora. Mogućnost greške, nastale pozicioniranjem pacijenta ili položajem organa (većina organa je pokretljivo) se svode na minimum. Omogućava se i precizno zračenje tumora pluća, želudca, jednjaka, jetre tehnikama kontrole disanja. Naravno, uz opremu, potrebnan je edukovan i obučen kadar.
