„Ukoliko nisam na fakultetu, naročito kada volontiram ili stažiram negdje, moj život postaje “urbano haotičan” i gotovo da ne spavam. Najbolja stvar kod života u NR Kini je pristup, a najgora stvar zagađenje. Kada sam u Crnoj Gori, život je potpuno drugačiji. Druženje sa roditeljima, na selu, u vinogradima.. Odmor i duševni mir“, poredi Bogojević život u ove dvije zemlje.
Bogojević je dobitnica više od 30 nagrada na državnim i internacionalnim takmičenjima, te nagrade Ministarstva prosvjete Narodne Republike Kine “Scholarship for Excellent Overseas Students in China”, a za naš portal govori o muzici, povezanošću sa politikom, djetinjstvu, danima u Pekingu, ali i budućim planovima.
ANALITIKA: Kako i kada ste počeli da se bavite muzikom? Da li ta ljubav potiče iz ranog djetinjstva?
BOGOJEVIĆ: Da! Zaista smatram da su moji roditelji igrali posebnu, ako ne i najbitniju ulogu u kultivisanju mog odnosa prema muzici. Čak i u uslovima koje su haotične ’90 nametnule, majka bi nalazila načine da nas troje djece uvede u svijet Betovena i Bruknera. Moj otac nam je puštao portugalsku FADO, kao i italijansku pop muziku.
Sve je to uticalo da moja braća i ja, svako na svoj način, uživamo u muzici. Kako imam brojnu širu porodicu, sa kojom sam jako bliska, najviše cijenim momente kada na porodičnim ručkovima ili proslavama moj brat Pavle svira gitaru dok mi svi zajedno pjevamo.
ANALITIKA: Sa šest godina ste upisali Muzičku školu “Vasa Pavić”. Zašto ste se odlučili baš za flautu? BOGOJEVIĆ: Pod uticajem “Aristocats” crtanog filma na prijemnom ispitu za muzičku školu rekla sam učiteljima da želim biti harfistkinja, međutim kako tada harfe nije bilo u ponudi, oni su mi predložili violinu.
Ja se samo sjećam da sam kategorično odbila violinu i tražila flautu. Ni sama ne znam šta je tačno prouzrokovalo tu odluku, ali sam jako srećna što sam je odabrala i učila od profesorice Jasminke Terzić. Uz njeno mentorstvo zakoračila sam u nevjerovatno bogat svijet klasične muzike, preciznije flautske umjetnosti i srodila se sa mojim instrumentom.
ANALITIKA: Koju vrstu muzike najviše volite da slušate privatno?
BOGOJEVIĆ: Nemam određeni “žanr” koji preferiram da slušam privatno. Sve zavisi od raspoloženja. Dok učim kinesku istoriju obično slušam gućin muziku.
Ako je politika u pitanju, obično ću pustiti nordijske kompozitore poput Sibelijusa ili Griga. Kada sam srećna obično slušam džez ili neke starije pop stvari (ABBA npr). Ali, ako je nostalgija i težnja za domovinom tu, okupim društvo i slušamo našu etno muziku i sevdah.
ANALITIKA: Da li Crna Gora po vašem mišljenju ima talentovane muzičare? Želite li neke da izdvojite?
BOGOJEVIĆ: Talentovanih ljudi ima svugdje — nezavisno od nacionalnosti, boje kože ili pola. Ja se kao muzičarka divim, a kao Crnogorka ponosim našim ljudima koji su zaista ostvarili nevjerovatne uspjehe širom svijeta na polju klasične muzike.
Među njima bih izdvojila Bulatović-Nikčević gitarski duo, Miloša Karadaglića, Jelicu Mijatović, Oliveru Tičević, Tamaru Rađenović, Luku Perazića… Lista je prilično dugačka! Smatram da je upoznati širu publiku sa radom crnogorskih umjetnika jedan vrlo bitan aspekat težnje ka rehabilitaciji našeg kulturnog identiteta.
ANALITIKA: Rekli ste da planirate da usavršavanje nastavite u inostranstvu. Zašto ste se odlučili baš za Kinu? Koliko dugo ste već tamo?BOGOJEVIĆ: Kako sam studije na našoj Muzičkoj akademiji započela relativno rano, sa 16 godina, odlazak u Narodnu Republiku Kinu sa 18 je bio korak koji je potvrdio moje dugogodišnje gravitiranje ka azijskim kulturama, ali i tipičnu mladalačku radoznalost. U toku proteklih pet godina, kao stipendista NR Kine provela sam vrijeme u Vuhanu usavršavajući kineski jezik, diplomirala osnovne studije iz muzičkog performansa u klasi Han Guolianga na Centralnom konzervatorijumu za muziku u Pekingu a sada i upisala magistarske studije iz politike i međunarodnih odnosa na prestižnoj Jenčing akademiji Peking Univerziteta, kao prvi crnogorski Jenčing učenjak.
Vrijeme u Kini mi je otvorilo vrata da se bavim vrlo interesantnim istraživanjima, naročito na temu povezanosti muzike i politike, kao i propagande 20. i 21. vijeka. Uspjeh na fakultetu mi je otvorio vrata da radim na nevjerovatnim projektima za mir i učestvujem na akademskim konferencijama i koncertima u Mađarskoj, Njemačkoj, Koreji i SAD-u. Negdje u ovom procesu konstantnog saznavanja novih stvari, moje profesionalne ambicije su se okrenule ka diplomatiji, odnosno teoriji i praksi svjetske vanjske politike.
ANALITIKA: Osvojili ste više od 30 nagrada na državnim i internacionalnim takmičenjima. Koje biste uspjehe izdvojili ? Šta je najbitnije za bavljenje ovim poslom, ljubav, sluh ili nešto treće?
BOGOJEVIĆ: Sva takmičenja i te male nagrade predstavljaju samo stepenice u izgradnji jedne karijere. Da bih dobila potpuno finansiranje mojih studija, bez kojih ne bih imala pristup školovanju koje dobijam, dokazi mog rada i talenta su neophodni, te ove nagrade imaju neku dugoročnu svrhu.
Ipak, izdvojila bih jedino stipendiju koju sam prošlog novembra primila u vidu nagrade od Ministarstva prosvjete Narodne Republike Kine i CSC-a (Chinese Scholarship Council) pod nazivom “Stipendija za izvanrednog međunarodnog studenta”(Outstanding International Student Scholarship). Izdvajam je jer svjedoči o mom kontinuiranom životnom radu i napretku ostvarenom u proteklih pet godina, i kao takva ne pripada samo meni, već i mojoj porodici, prijateljima i profesorima. Nekako se nadam da sav ovaj rad ipak predstavlja nadovezivanje na živote mojih roditelja, predaka i da se oni ponose sa mnom.
ANALITIKA: Napisali ste dvojezičnu, uskostručnu knjigu, na engleskom i kineskom jeziku...
BOGOJEVIĆ: Knjiga je nastala kao produkt sakupljanja raznih skripti tokom mog studiranja osnovnih studija. Namijenjena je da pomogne ljudima koji dolaze ili odlaze iz Kine, na govorno područje engleskog ili kineskog jezika da uče muzičku terminologiju.Ovakav vodič kroz tu terminologiju olakšava proces adaptiranja na sama predavanja ali može služiti i kao brzo podsjećanje na istoriju i djela gotovo svih renomiranih kompozitora. Nažalost, proces izdavanja se ispostavio jako komplikovanim u Kini i još uvijek se radi na tome i pregovara. Da li će se izdati na kraju, nisam sigurna, ali sam jako zahvalna svim ljudima koji su mi pomogli i dali podršku u ovih par godina od kada radim na njoj.
ANALITIKA: Da li možete da uporedite život u Kini sa životom u Crnoj Gori? Kako izgleda jedan Vaš dan u Pekingu, s obzirom na obaveze koje imate?
BOGOJEVIĆ: Trenutno provodim dane u biblioteci i na predavanjima, fokusirajući se na studije. Oktobar je mjesec seminarskih radova i prezentacija, pa sam zatrpana rokovima. Ritam života u Podgorici i Pekingu je potpuno drugačiji. Razvitkom kineske ekonomije i generalnog prosperiteta, u Pekingu, epicentru svega u NR Kini, gubi se ogromno vrijeme u prevozu, ali se zbog tehnološkog napretka sve ostalo završava nevjerovatnom brzinom preko WeChat aplikacije, odnosno telefona.
U ovakvom okruženju, očekuje se da za sve projekte odmah dostavljate rezultate. Ukoliko nisam na fakultetu, naročito kada volontiram ili stažiram negdje, moj život postaje “urbano haotičan” i gotovo da ne spavam. Najbolja stvar kod života u NR Kini je pristup, a najgora stvar zagađenje. Kada sam u Crnoj Gori, život je potpuno drugačiji. Druženje sa roditeljima, na selu, u vinogradima.. Odmor i duševni mir.
ANALITIKA: Kako zamišljate budućnost, da li želite tamo da ostanete ili ipak hoćete da se vratite u rodnu Crnu Goru?
BOGOJEVIĆ: Moje nemirne 23 godine i razne želje mi ne dozvoljavaju da pravim precizne planove za život. Trudim se svakako da se ne ograničavam geografskim granicama i jezicima. Vjerovatno ću se po završetku ove akademske godine preseliti negdje drugo i na miru pisati magistarsku tezu.
Još uvijek nisam odlučila da li ću upisati doktorske studije ili početi sa radom na polju međunarodnih odnosa. Ono što znam je da planiram jednog dana da se vratim u Crnu Goru i stvaram porodicu tamo.
