Potpredsjednik Pokreta za promjene (PzP) i član Predsjedništva Demokratskog fronta (DF) prof. dr Branko Radulović, ocijenio je da današnja Crna Gora ne može biti dugovječna, i da je „ovakvo stanje neodrživo“.
„Vječna Crna Gora za mene je sve; to je država sklada – vjerskog i nacionalnog – država utemeljenih moralnih vrijednosti i etike, kreativnog i umnog rada i progresa, država naših predaka i potomaka, država i evropska i crnogorska. To je država ustavnog rodoljublja, nastala iz optimalnog ustavnog dogovora i pune ustavnosti. Zbog takve Crne Gore sam se vratio, zbog borbe za te vrijednosti prolazim golgotu sa svojim kolegama i porodicom. Svako, ko ima i trunku svijesti i savjesti uviđa da današnja Crna Gora ne može biti dugovječna, da je ovakvo stanje neodrživo, da su degradirajući procesi po mnogo čemu intezivni, da se mijenja demografska slika“, rekao je Radulović u intervjuu za Portal Analitika.
ANALITIKA: Da li je razlaz između Vlade Crne Gore i italijanske kompanije A2A bio očekivan epilog partnerstva u EPCG?
RADULOVIĆ: Prije direktnog odgovora, mora se imati u vidu mnogo toga kada je riječ o okolnostima i jednom složenom sistemu, kakav je elekto-energetski.
Elektro-energetski potencijal je, poslije znanja, najznačajniji potencijal, koji će protokom vremena dobijati na značaju. Deficit energije biće sve veći, bilo da su u pitanju susjedi ili globalno tržište. Jug Italije već ima deficit oko 70 odsto. Cijena električne energije će vremenom rasti. Hidro-potencijal, čija se proizvodna cijena energije, na visokom naponu, kreće od 20 do 50 €/MWh, zavisno od opterećenosti i kvaliteta kreditne linije, u okruženju i Evropi iskorišćena je do limita. Za razliku od nje, cijena one iz alternativnih izvora veća je od 100 €/MWh. Zato se i kaže – nema državne samostalnosti bez energetske samodovoljnosti.
Činjenica je i da je Crna Gora imala i ima konkurentno i potvrđeno znanje i kadar kada su u pitanju elektroenergetika, ukupna tehnika i prirodne nauke, bilo teorija ili praksa. Ni potrebna finansijska sredstva nijesu ograničavajući faktor.
U ovakvim okolnostima, partneru, kakav je A2A, prodati dio akcija EPCG bilo je suludo ili se radilo o velikom korupcionaškom poslu. Da podsjetim, PzP je početkom 2011. godine podnio krivičnu prijavu VDT-u, s brojnim dokazima i dokumentacijom, protiv Đukanovića, Berluskonija i još sedam lica, zbog osnovane sumnje da je u pitanju krajnje „štetan“ ugovor po Crnu Goru. Vrijeme je potvrdilo da smo bili u pravu. Nažalost, ni tada Čarapićka, ni danas Stanković i Katnić, nijesu se ni oglasili, a ne da su postupili po tužbi. Šta je napravljeno za sedam godina – ništa. Izgubljeno i vrijeme i velika finansijska sredstva. „Razvod korupcionaškog braka“ će nas koštati više nego što treba.
ANALITIKA: Da li bi država trebalo da zadrži dominantno većinsko vlasništvo u EPCG ili je poželjno tražiti novog strateškog partnera?
RADULOVIĆ: PzP, a kasnije DF, već desetak godina predlažu brojne skupštinske inicijative kako valorizovati elektro-energetski potencijal. Naši programi sadrže konkretna rješenja po svim posebnostima i nude održivu budućnost ovog složenog sistema. Definitivno, da bi se ostvarili najveći direktni i indirektni efekti, EPCG je uvijek trebalo da bude dominantno u državnom vlasništvu, poput sličnih sistema u svijetu, bez obzira na društveno uređenje. EPCG nije potreban nikakav strateški partner, bilo da je u pitanju znanje, novac ili tržište. Sve možemo sami i to mnogo bolje. Potrebana je samo odgovarna i znavena vlast.
Novi model dinamičnog i održivog ekonomskog rasta, osim na reindustijalizaciji, održivom turizmu i poljoprivredi, prije svega mora da počiva i na održivom razvoju energetike. Valorizacijom energetskog sektora na dugoročno održiv način najefikasnije bi se ostvarili direktni i indirektni pozitivni socio-ekonomski efekti.
ANALITIKA: Da li ostajete pri stavu da je gradnja HE Komarnica i HE Kruševo u slivu Pive isplativija od gradnje hidrocentrala na Morači?
RADULOVIĆ: U cilju dugoročne održivosti, uvažavajući pri tome kulturološko nasleđe i demografske specifičnosti, neophodno je da buduća energetska politika počiva na dinamičnom razvoju koji bi uvažio savremene tehno-ekonomsko i ekološke standarde. Prioritetne aktivnosti moraju biti izgradnja velikih hidrocentrala i termoelaktrane, po uspostavljenim kriterijumima, a takođe i povećanje energetske efikasnosti postojećih proizvodnih, prenosnih i distributivnih objekata.
Vodotok Pive prioritetno treba valorizovati. Nove HE – Komarnica, Piva II i Kruševo, sa revitalizovanom HE Piva, treba da čine jedinstven sistem, da rade u taktu i reverzibilno, te da posjeduju kompezacione bazene. Ekonomski indikatori, bilo da je u pitanju visina uloženih sredstava u odnosu na dobijenu snagu ili proizvodnja, pokazuju da su HE Komarnica, HE Piva II i HE Kruševo visoko profitabilni projekti. Sa uloženih cca 360 miliona eura, imali bi novih cca 700 MW snage i godišnju proizvodnju cca 1.000 GWh, što bi sa HE Piva iznosilo cca 1.100 MW snage i cca 1.900 GWh proizvodnje. I to vršne energije čija cijena je minimum 40 odsto veća od tekuće. Čak sa nepovoljnim kreditom, grejs periodom od pet godina, uz EKS od 10 odsto, on bi se vratio za 10 godina i to samo od dijela profita. Ovo su zlatni rudnici, dugoročno sve vredniji.
Tehno-ekonomski, kulturološki, demografski i seizmički indikatori ukazuju da izgradnja četiri hidrocentrale na Morači nije opravdana. Morača je sa velikim bujičnim vodama, sa velikim odnosom između velikih i malih voda, te su u pitanju protočne hidrocentale, što znači – kada svi imaju električnu energiju imaju i one. Čak i sa prevođenjem voda Tare u Moraču, što je problematično, bio bi to u najboljem srednje profitabilan projekat.
Veoma je važan dogovor sa susjedima oko korišćenja zajedničkih vodotoka i stajaćih voda. Treba znati da je trećina Bilećkog jezera naše, a ono se od strane Republike Srpske koristi bez ikakve nadoknade, zatim HE Kruševo-donje, čija snaga je mnogo veća od HE Kruševo-gornje, se u lijevom profilu neznatno nalazi na teritoriji Republike Srpske, i to da je Republika Srpska sama otpočela izgradnju HE Buk Bijela na svojoj teritoriji mnogo manje snage. Na ovaj način rafting na Drini, kao nastavak ture onog na Tari, biće onemogućen. Takođe, trajno će se izgubiti mogućnost zajedničke izgradnje neke varijante visoko profitabilane HE Buk Bijela, uz očuvanje ljepota i atraktivnosti Tare. U ovim okolnostima pitanje neke varijante HE Buk Bijela treba pokrenuti i u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Šta mislite o projektu prevođenja rijeke Zete u nikšićka jezera Krupac i Slano?
RADULOVIĆ: Postoji još nekoliko otvorenih pitanja koje treba definisati na srednji, a i duži rok. To su termoelektrane – da ili ne, HE Komarnica sa potapanjem dijela opštine Šavnika ili ne, gornja ili donja HE Kruševo, nova varijanta HE Buk Bijela, Bilećko jezero i HE Boka, gasifikacija Crne Gore i izgradnja gasne elektrane od oko 300 MW, prevođenje voda Tare u Moraču, kao i prevođenje voda Zete u Krupac i Slano. U pitanju su odluke koje su „teške“ milijarde eura, koje utiču na životnu sredinu i zavise od odnosa sa susjedima i međunarodnog prava. Treba ta pitanja pokrenuti i kroz javnu raspravu.
Kada je u pitanju projekat prevođenja viška voda Gornje Zete u Krupac i Slano, projektno rešenje kojeg je ponudila EPCG nije dovoljno analitično, kontradiktorno je, ne uvažava u potpunosti ukupne geološke, a posebno hidrološke karaktareistike Nikšićkog polja, naročito u sušnom periodu, ne uvažava ni neminovne klimatske promjene i pogoršanje vodenog režima, ekološki je problematično, može da izazove brojne trajne negativne posljedice, čak i po izvorišta pitke vode i po odliv otpadnih voda. Imajući u vidu da se mora smanjiti odnos između velikih i malih voda, da se znatno više mora iskoristiti vodeni potencijal, zapažajući visoke ekološke standarde, ne samo u ovom slučaju, projekat treba doraditi na veoma kvalitetan način.
ANALITIKA: Da li opravdavate što se na projekat gradnje drugog bloka TE u Pljevljima gleda kao na prioritet, imajući u vidu da se termoelektrane u EU zatvaraju ili im se nameću strogi ekološki standardi?
RADULOVIĆ: Treba napokon sačiniti relevantnu studiju izvodljivosti izgradnje TE Pljevlja II, TE Maoče, revitalizaciju TE Pljevlja I, Studiju toplifikacije i ekološke sanacije Pljevalja primjenom najboljih „BAT tehnologija“ koje omogućavaju „nultu emisiju svih gasova i polutanata“. Postoje razne tehnologije koje se već primjenjuju, bilo da je u pitanju neutralisanje ili skladištinje CO2. One su u saglasju sa zaključcima, direktivama, preporukama i predviđanjima Savjeta EU, Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama UN, Institutom za klimatsku analitiku i Međunarodnom energetskom agencijom. Crna Gora ima bilansne rezerve uglja veće od 230.000.000 tona, a eksploatacione veće od 190.000.000 tona. To je ogroman potencijal.
Dobro je što je raskinut ugovor sa Škodom Praha oko izgradnje TE Pljevlja II, jer nije obezbjeđivao ekološke standarde, posebno „nultu emisiju gasova“, niti dugoročan rad i pozitivne finansijske efekte. Preskupa je to bila investicija i nosila je ogromne rizike. Bazirala se na velikim, rastućim troškovima za penale zbog emisije CO2, koji bi ukoliko bi se odobrio rad takve termoelektrane, 2040. godine iznosili čak 60 odsto od ukupne cijene električne energije. Imala bi indentičnu tehnologiju kao češka TE Tušimice, koja neće ispuniti ekološke zahtjeve iz Pariskog sporazuma.
ANALITIKA: Vi ste ne samo najaktivniji poslanik u Skupštini, već i postižete saglasje sa pojedinim ministrima oko važnih pitanja?
RADULOVIĆ: Veliki sam radoholik, posjedujem određena iskustva i saznanja, to želim da prenesem i u Skupštini. Brojne moje inicijative i rješenja su od strane resornih ministara ocijenjeme kao prave, no, postoji nešto drugo – da li sujeta ili interes – koji ne dozvoljavaju primjenu tih najboljih rješenja. Ja ću nastaviti i dalje sa utemeljenim rješenjima i intezivnim radom u Skupštini. Ubijeđen sam da Crna Gora može do srednjeevropskog nivoa velikom pameću i odgovornim radom.
ANALITIKA: DF za jesen najavljuje moguće proteste. Od kojih stranaka i opozicionih lidera očekujete podršku u protestima?
RADULOVIĆ: Mi smo zemlja apsurda, oboljela od beščašća, sa iskrivljenim moralnim vrijednostima, zatočena, što potvrđuje ova dilema da li će opozicioni lideri pozvati građane na proteste i stati u prvi red – na mirne, opštenarodne i inkluzivne proteste protiv nelegitimne vlasti. Na proteste gdje se traže oduzeta osnovna demokratska prava – pravo na slobodu, pravo na slobodan izbor i pravo na dostojanstven život. Na proteste gdje se traži dogovor sa vlašću i prelazna vlada. Cio svijet se buni za mnogo manje nepravde, povodi su razni, svaki od njih opterećuje i građane Crne Gore, a mi se pitamo što će uraditi opozicioni lideri. Pogledajte sada Rumuniju. Ne bilo lidera opozicije ukoliko nijesu za narod i sa narodom. Valjda neće opet biti onih koji će dati pojas za spašavanje Đukanoviću. Neka i oni pozovu na proteste, mnogo puta su i obećavali, DF će rado doći. Hajdemo svi zajedno pod barjak slobode.
Opozicioni lideri i ukupna crnogorska elita moraju da znaju da vrijeme brzo teče, da se Crna Gora intezivno troši, da se dešavaju negativni procesi. Ostalo je dvije godine do redovnih parlamentarnih izbora, potreban je dogovor sa režimom i implementacija tog dogovora.
Takođe, treba da znaju da platforma poziciono-opozicionog dogovora mora sadržati, prije svega, reformu izborne regulative, pravosudnog sistema, ekonomske politike, kao i identitetska pitanja, poziciju civilnog drušva, ali i sastav i mandat tehničke vlade, te datum održavanja parlamentarnih i lokalnih izbora. To u potpunosti ne sadrži inicijativa Demokrata i URA-e, a posebno ne inicijativa DPS-a.
ANALITIKA: Kakav je Vaš stav, a kakav stav DF-a, u vezi najave proslave stote godišnjice od održavanja Podgoričke skupštine?
RADULOVIĆ: Mi smo društvo koje je stotinama godina živjelo u totalitarnim sistemima, gdje je postojala samo jedna istina, gdje se druga istina do kraja satanizovala, gdje su zbog te istine porodice proganjane, gdje je mnogima „ispran“ mozak, gdje se prije trideset godina čovjek nije smio ni prekrstiti. Danas je isto stanje – ko je protiv režima, taj je satanizovan. Kada bi neko kroz 100 godina čitao neke novinske tekstove o meni, stekao bi potpuno pogrešno mišljenje. Potrebno je da iz predpolitičkog stanja, „zamrznutog“ konflikta, „jednostranog“ čitanja istorije postanemo društvo dijaloga i tolerancije.
Potrebno je da otvorimo tajnu dokumentaciju i dosijee. Potrebno je da istoriju prepustimo istoričarima. Tada bi se svi značajni datumi u kontekstu vremena i okolnosti drugačije doživljavali. No, to nekima ne odgovara, a neki bi doživjeli psihološki šok. Lično, više ne idem na skupove ni sa jedne strane gdje se jednostrano čita istorija. Bio sam i ostao za samostalnu Crnu Goru, privržen sam bio doktrini – prvo demokratija, pa samostalnost. Nažalost, Crna Gora danas nije ni demokratska ni samostalna.
ANALITIKA: Da li mislite da će Vaša akcija „Vječna Crna Gora“ naići na odjek kod opozicionih partija?
RADULOVIĆ: „Vječna Crna Gora“ za mene je sve, to je država sklada – vjerskog i nacionalnog – država utemeljenih moralnih vrijednosti i etike, kreativnog i umnog rada i progresa, država naših predaka i potomaka, država i evropska i crnogorska. To je država ustavnog rodoljublja, nastala iz optimalnog ustavnog dogovora i pune ustavnosti. Zbog takve Crne Gore sam se vratio, zbog borbe za te vrijednosti prolazim golgotu sa svojim kolegama i porodicom.
Svako ko ima i trunku svijesti i savjesti uviđa da današnja Crna Gora ne može biti dugovječna, da je ovakvo stanje neodrživo, da su degradirajući procesi po mnogo čemu intezivni, da se mijenja demografska slika. Moje je da glasno ukažem na trendove, opasnosti i ponudim rješenja. Drugima na obraz šta će. Jasno ukazujem da, ako se ovakvi trendovi nastave, migracije će biti sve intezivnije, naši najvitalniji i najumniji će otići u srećne zemlje, a ovaj prostor će biti sve više islamizovan iz bližeg i daljeg okruženja, sa ljudima drugačije kulture, koji praktikuju drugačiji islam; nama dalek i stran. Brojke i slučajevi su već zabrinjavajući.
ANALITIKA: Sa sastanka iz Berlina, Merkel i Marković su poručili da nema promjene granica na Balkanu. Vaš komentar?
RADULOVIĆ: Neodgovorna i pretenciozna izjava, van vremena, okolnosti i moći, posebno Markovića. Potrebno je pomoći u nalaženju optimalnih rješenja i kada je u pitanju Kosovo i BiH.
Kada je u pitanju Crna Gora, znači li to Markoviću da ostadosmo bez Prevlake? Takođe bi trebalo da Marković zna da granice mnogo ne znače ukoliko država nije demokratska i ukoliko se demografija bitno promijeni, posebno u graničnim područjima.
