Déjà vu: Po istom političkom scenariju odigrano je već toliko (loših) komada, da se epilog posljednjeg – sanacija štete i pomiriteljski nastup predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a sve s ciljem odvlačenja pažnje srpske javnosti s kosovskog pitanja – dao naslutiti još nakon prvog čina: bizarne izjave patrijarha SPC Irineja o položaju Srba u Crnoj Gori. Sporedna uloga ovoga puta – kao i u isto doba prošle godine – pripala je predstavnicima srpskih stranaka i kulturnih ustanova iz Podgorice. Šta se otada promijenilo?
Krenimo redom. Vučić se prekjuče sastao u Beogradu s predstavnicima Srba iz Crne Gore, i poručio im da će Srbija „uvijek biti uz svoj narod i za očuvanje njegovog nacionalnog identiteta i van granica Srbije“.
„Takođe, Srbija će, koliko može, u skladu sa svojim mogućnostima, da pomogne da se ekonomski, nacionalni i kulturni položaj Srba u Crnoj Gori unaprijedi, poštujući državu Crnu Goru i njene zakone“, istakao je on.
Sličnu poruku poslao je i ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić, koji je rekao da njegova država ne želi da se miješa u unutrašnja politička pitanja Crne Gore, ali da je interesuju prava srpskog naroda.
Lider Demokratske narodne partije i visoki funkcioner Demokratskog frotna Milan Knežević, ocijenio je da susreti sa srpskim rukovodstvom moraju rezultirati poboljšanjem odnosa dviju zemalja.
„Ono što bih posebno potencirao jeste činjenica da sam Vučica i Dačića upoznao sa aktuelnim društveno-političkim trenutkom u Crnoj Gori, posebno apostrofirajući značaj popisa stanovništva 2021. godine, ali i problematiku dvojnog državljanstva, nostrifikacije diploma i obnove platnog prometa. Shodno programskim principima, predsjednika Vučića sam upoznao s aktivnošću obilježavanja 100 godina ujedinjenja sa Srbijom, ali i prikupljanja potpisa za organizovanje referenduma o poništenju priznanja Kosova“, saopštio je Knežević.
Smirivanje tenzija: Sagovornici Portala Analitika – politički analitičar iz Beograda Cvijetin Milivojević i direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov – saglasni su u ocjeni da je Vučić nedjeljni sastanak inicirao iz dva razloga: prvo, da smiri tenzije koje je patrijarh Irinej izazvao izjavom da je srpskoj crkvi u Crnoj Gori gore nego pod Osmanlijama, a da je Srbima gore nego u NDH; drugo, da skrene pažnju srpske javnosti s kosovskog pitanja, koje bi uskoro moglo da dobije epilog.
Milivojević je uvjeren da je cilj sastanka, s Vučićeve i Dačićeve strane, bio „da se ne zamjere predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću.
„Vjerovatno je povod ovog sastanka bila nesretna izjava patrijarha Irineja, pa je Vučić htio da smiri situaciju. On je čovjek koji opstaje na vlasti igrom prejakih riječi. Upravo je sada, povodom obilježavanja godišnjice ‘Oluje‘, pravio poređenja s razmjerama zločina koje je počinio Hitler, a onda je već sjutradan, kao da ništa nije rekao, postao kooperativan u odnosima s Hrvatskom. Ta igra prejakih riječi nikad nije donijela korist onima koje on ‘štiti‘, niti onima od kojih ih ‘štiti‘ “, istakao je Milivojević za Portal Analitika.
Popov kaže da je zaoštravanje situacije s Crnom Gorom zbog izjave patrijarha Irineja, režirano s ciljem da se u finišu rješavanja kosovskog pitanja pokaže da Srbija vodi računa o Srbima van matice.
„Prvo neki subjekti zaoštre situaciju, a onda predsjednik Vučić djeluje smirujuće, kao faktor stabilizacije. Izjava patrijarha Irineja je više nego pretjerana. Kada se takvim tvrdnjama pridruži i ministar u Vladi Srbije Nenad Popović, onda se pretpostavlja da on ne govori u svoje, već u ime Vlade. To nije ni prvi ni zadnji put da neko od njih ‘solira‘: to je najčešće radio Vulin, da bi se onda Vučić – kao i u ovom slučaju – pojavio u ulozi pomiritelja i čovjeka kompromisa“, naglašava naš sagovornik.
DPS najavljuje iniciranje zakonske izmjene finansiranja nacionalnih savjeta
Demokratska partija socijalista (DPS) najavila je juče da će inicirati izmjene Zakona o manjinskim pravima i slobodama, u dijelu koji se odnosi na finansiranje rada nacionalnih savjeta.
„Zašto bi Crna Gora bila jedina država na svijetu koja finansira političku zajednicu koja se predstavlja kao nacionalna, a čije su akcije u kontinuitetu usmjerene protiv te iste države“, kaže se u saopštenju DPS-a.
Oni su naveli da su posljedni pokušaji dijela opozicije da Crnu Goru prikažu kao državu koja diskriminiše svoje građane, još jedan potez kojim ta politička grupacija, manipulacijama i nestinama, pokušava da spase svoj gubitnički politički rejting.
„Od izbora do izbora sve manje građana glasa za partije čiji su predstavnici bili na sastanku kod predsjednika Srbije, i to je ključ problema koji pokušavaju da sakriju pod plaštom „brige za srpski narod u Crnoj Gori“, navodi se u saopštenju DPS-a.
Prema njihovim riječima, srpski narod, niti jedan drugi, nije ugrožen u Crnoj Gori, i o njima, kao i svim ostalim građanima, podjednako brine država Crna Gora.
Iz DPS-a su zaključili da ih nimalo ne čudi što velikosrpski nacionalisti insinuiraju diskriminaciju i zapostavljenost srpskog naroda u Crnoj Gori.
Ograđivanje: Milivojević navodi da se Vučić miješao u određena pitanja Srba u Crnoj Gori kada se od njega to nije očekivalo. Time se, kaže on, na neki način ogradio od njih. Riječ je, naravno, o događajima od famoznog 16. oktobra 2016. godine.
„Istup gospodina Vučića na dan tih izbora, sa željom da pomogne svom političkom partneru gospodinu Đukanoviću, ličio je na jednu vrstu ograđivanja od svih Srba u Crnoj Gori. Ako je neko stvarno režirao neki državni udar, onda svakako postoje imena i prezimena tih ljudi; to nije činio svaki Srbin u Crnoj Gori koji je na tim izborima htio da glasa protiv Đukanovića; nisu valjda svi oni zavjerenici?! Vučić je tada na konferenciji za medije učinio sve da potencijalnim glasačima koji su htjeli da glasaju protiv Đukanovića onemili izlazak na izbore“, smatra on i podsjeća da su predstavnici srpskih partija poslije izbora 2016. u tri navrata tražili od Vučića da ih primi, a da je on to odbijao.
„Primio ih kad je završena cijela ta priča, odnosno kad je legitimisan izborni rezultat“, podvlači Milivojević.
Vučić je nedavno optužio bivše srpske vlasti da su „pustili Crnu Goru da ode 2006. godine“. Za Milivojevića je to samo jedna u nizu suludih izjava kojima Vučić „podgrijava neka prošla vremena čisteći vlastitu savjest“.
„Upravo je on bio jedan od tih koji su podržali sve što su u tom trenutku bili potezi Vlade Vojislava Koštunice, i predsjednika Srbije Borisa Tadića. Nije on bio opozicija njihovim potezima, već podrška. Oni su podržali referendum, pa i on s njima“, podsjeća Milivojević.
Prava Srba u drugom planu: Da sastanak s predstavnicima srpskih partija iz Crne Gore služi Vučiću prije svega za „domaću upotrebu“, a da su pitanja Srba u drugom planu, govori epilog prošlogodišnjeg sastanka (kojem su prisustvovali i Srbi iz ostalih zemalja regiona), održanog 4. avgusta u Novom Sadu. Na skupu kojem je domaćin takođe bio Vučić, dogovorena je izrada „deklaracije o opstanku srpskog naroda“. Godinu dana kasnije, ukazuju naši sagovornici, o deklaraciji – ni pomena. To bi i bio odgovor na pitanje (s početka teksta) šta se promijenilo od prvog susreta s predsjednikom Srbije. Ili možda šta će se promijeniti od ovog.
Aleksandar Popov ističe da je Vučiću sada najvažnije da očuva imidž faktora stabilnosti u regionu i da ne otvara novi politički front u vrijeme kada mu je kosovski kamen o vratu, odnosno kada se približava razrješenje tog pitanja – na ovaj ili onaj način.
„To se vidi po mnogim nervoznim reakcijama iz Srbije. Tako da je sve ovo skretanje pažnje na drugu stranu od tog pitanja, ali i način da se amortizuje utisak javnosti da Srbija olako pristaje na određene ustupke oko Kosova“, zaključuje Popov.
Gotovo isto mišljenje ima i Milivojević:
„Vidjeli ste šta se dešava na sjeveru Kosova s KFOR-om; Prištini je istekao dodatni rok za formiranje zajednice srpskih opština... Svi ti problemi skrajnuti su pričom o posjeti predstavnika Srba u Crnoj Gori ili pričom o tome šta je Vučić rekao Plenkoviću. To jesu važne teme, ali su sada urgentnije teme o položaju Srba na Kosovu“.
Urgentnije ili ne, kosovski cirkus Aleksandra Vučića se nastavlja.
