On je u intervjuu za Portal Analitika kazao da je ovakva finansijska slika omogućila uredno servisiranje budžetskih obaveza, kao i vanredna plaćanja poput otkupa akcija EPCG od A2A.
Radunović smatra da u ovom trenutku intervencija države u pravcu izmjena fiskalnih opterećenja goriva nije neophodna ni poželjna, imajući u vidu da su se privredna udruženja izjasnila da rast cijena naftnih derivata neće dovesti do povećanja maloprodajnih cijena namirnica, ni usluga prevoza. S druge strane, ministar ne isključuje mogućnost smanjenja akciza na duvan.
“Ako se pokaže da naša akcizna politika, sama po sebi, generiše neravnopravnost ili neizdržive uslove za subjekte koji u prometovanju duvanom regularno učestvuju, mijenjaćemo aktuelne stope, jer, pored ostalog, ni nama ne odgovara smanjenje prihoda po ovom osnovu. Ipak, naša fiskalna opterećenja na duvan su značajno niža nego u državama EU, pa, sama po sebi, ne mogu biti jedini uzrok radikalnog pada prometa”, naglasio je Radunović.
Ističući da zarade u javnom sektoru imaju veliki uticaj na budžetsku potrošnju, Radunović je naveo da je procjena ministarstva da, “za sada, nema mogućnosti da se one uvećaju, ali ni nužnosti da se smanje”.
Upitan za smanjenje poreza i doprinosa na zarade, ministar je kazao da su rizici koje ta mjera donosi, u okolnostima još uvijek nedovoljno konsolidovanih javnih finansija, veći od pozitivnih očekivanja.
“Smanjenje poreza i doprinosa bi se odmah reflektovalo na budžetski kapacitet, a pozitivni efekti bi došli kasnije. To, u najmanju ruku, znači da moramo biti finansijski potentni za premošćavanje tako nastalog jaza, i to iz sopstvenih izvora. Tu sposobnost još uvijek nemamo, i pored dobrih rezultata konsolidacije”, pojasnio je Radunović.
ANALITIKA: Kako se do sada puni budžet i ima li nagovještaja problema u servisiranju obaveza, posebno nakon isplate italijanskoj kompaniji A2A za akcije EPCG?
RADUNOVIĆ: Od početka 2018. godine imamo veoma pozitivne makroekonomske trendove u Crnoj Gori. Budžetski prihodi su, u prvih pet mjeseci, iznosili 622,8 miliona eura što je za 13,7 odsto više u odnosu na isti period 2017. godine, pa čak i za 1,5 odsto iznad našeg plana.Najznačajniji apsolutni rast bilježi PDV (33,5 miliona ili 17,6%), zatim doprinosi (13,7 miliona, odnosno 8,5%) i porez na dobit (9,5 miliona ili 26%).
Takva finansijska slika nam je omogućila uredno servisiranje redovnih budžetskih obaveza, kao i vanrednih plaćanja poput otkupa akcija koje je kompanija A2A imala u Elektroprivredi Crne Gore.
Naravno, ovako pozitivni rezultati nijesu slučajnost, već rezultat ozbiljnih mjera ekonomske konsolidacije koje Vlada sprovodi, kao i ukupnog povećanja ekonomske aktivnosti koje proističe iz unapređenja opštih uslova poslovanja.
ANALITIKA: Koliki je ekonomski rast u prvoj polovini godine, je li nastavljen trend snažnog rasta?
RADUNOVIĆ: Polugodišnji indikatori na osnovu kojih se procjenjuje BDP, naravno, nijesu poznati, jer je drugi kvartal još uvijek u toku. No, na osnovu poznatih podataka, možemo procjeniti da je rast BDP-a u prvom kvartalu bio na nivou od 4-5%. Ako bi se trend održao, a ja vjerujem da hoće, godišnja stopa rasta BDP-a bi bila na nivou 3,2, dakle iznad projektovanih 3%. To zaista ohrabruje.Naime, raspoloživi indikatori BDP-a sa prihodne strane za prvi kvartal 2018, ukazuju na snažniji rast ekonomije i na razvojnu dinamiku iznad očekivane. Naravno, u ovakvim ocjenama, treba biti oprezan s obzirom na nedostatak indikatora za poljoprivredu i ograničenu mogućnost upotrebe ostalih indikatora. Rast je značajan u sektoru industrijske proizvodnje (39%), prvenstveno zbog rasta proizvodnje električne energije od 82,6 odsto (bez obzira što je rast mjeren u odnosu na relativno nisku bazu iz prethodne godine), kao i zbog boljih rezultata prerađivačke industrije (17%). Maloprodaja bilježi realan rast prometa od 3,2%, a sektor turizma porast obima noćenja turista u kolektivnom smještaju za 11,9%. Najviši rast je zabilježen u sektoru građevinarstva i iznosi 46,8%, mjereno vrijednošću izvršenih radova. Ukupan nominalni pozitivan pomak u sektoru usluga je 4,7%.
Na troškovnoj strani, BDP-indikatori ukazuju na minimalni rast potrošnje domaćinstava (0,7%), što je očekivano s obzirom na stagnaciju nominalnih zarada i na blag rast zaposlenosti. Trivijalno gledano (bez podataka o promjenama zaliha), indikatori investicija u fiksni kapital (vrijednost građevinskih radova i uvoz investicione opreme) bilježe rast od preko 40%.
Ohrabrujuća je i procjena da će realan rast izvoza roba i usluga iznositi oko 18%, a rast odgovarajućeg uvoza oko 9%.
ANALITIKA: Zvanični podaci pokazuju da je Uprava carina naplatila u prva četiri mjeseca 22 odsto manje akciza na cigarete nego u istom periodu lani. Da li je to posljedica rasta crnog tržišta duvana i što radite po tom pitanju? Da li, bez obzira što su to direktive EU, ima osnova da se smanje akcize?
RADUNOVIĆ: Svako povećanje poreskih, akciznih i drugih opterećenja neke robe, povećava atraktivnost njenog nelegalnog prometovanja. Dakle, nove akcize na duvanske proizvode sigurno imaju uticaj na smanjenje obima regularnog prometa. No, uočavanje ovog pravila ne smije značiti automatsko odustajanje od aktuelne akcizne politike. Nelegalan promet robe, dakle i duvana, je kategorija sive ekonomije protiv koje se treba boriti sistemskim mjerama. U protivnom, ako bi akcizna opterećenja bila glavni uzročnik „sivog“ prometa, onda bi trebalo da nepravilnosti rješavamo ukidanjem akcize, što bi bila neprimjerena i, u krajnjem, nekonsekventna mjera. Da karikiram, bilo bi to kao da za pojavu džeparenja krivimo građane, jer u džepovima nose novčanike.Cilj fiskalne politike je ostvarenje prihoda za opšte i posebne potrebe države, odnosno društva. Istovremeno, fiskalni mehanizam treba da obezbijedi ravnopravne i stimulativne uslove regularnim subjektima tržišta. Taj mehanizam se, u osnovi, ne smije baždariti prema anomalijama koje indukuje siva ekonomija. Neregularno poslovanje se može neutralisati samo kompleksnom i efikasnom primjenom mjera koje podrazumijevaju i sankcije, i održivo otvaranje prostora za prelazak iz sive u regularnu ekomomiju. Ako u tom kontekstu ima potrebe da se koriguju neki fiskalni okviri i parametri, treba ih korigovati, ali samo ako je ta korekcija dio sistemskog mehanizma borbe protiv sive ekonomije.
S druge strane, ako se materijalno pokaže da naša akcizna politika, sama po sebi, generiše neravnopravnost ili neizdržive uslove za subjekte koji u prometovanju duvanom regularno učestvuju, mijenjaćemo aktuelne stope, jer, pored ostalog, ni nama ne odgovara smanjenje prihoda po ovom osnovu. Ipak, kao ministar finansija, moram podsjetiti da su naša fiskalna opterećenja na duvan značajno niža nego u državama Evropske unije, pa, same po sebi, ne mogu biti jedini uzrok ovako radikalnog pada prometa.
U svakom slučaju, radi se o ozbiljnom pitanju na koje ne postoji ad-hoc odgovor. Ministarstvo finansija želi da, u okviru svoje nadležnosti, doprinese nalaženju pravog odgovora, ali ne želi da se korekcije fiskalnog sistema tretiraju kao linija manjeg i jedinog otpora sivoj ekonomiji.
ANALITIKA: Da li ćete smanjivati akcize i/ili ostale dažbine na gorivo, koje je među naskupljim u regionu? Ima li osnova da se ukine dio koji ide za otplatu auto-puta?
RADUNOVIĆ: Kompletni prihodi od poreza i akciza na gorivo predstavljaju prihode budžeta za koje nije unaprijed određena posebna namjena. Dakle, nema njihovog direktnog usmjeravanja na izgradnju auto-puta.
S druge strane, ustanovili smo da u toku 2017. nije uočen bilo kakav negativni uticaj aktuelnih akciza na poreske obveznike i na poslovno okruženje. To je jako važno, s obzirom da se radi o značajnom budžetkom prihodu i faktoru stabilnosti državne kase.
Siguran sam da najnovije povećanje cijena goriva nije uzrokovano samom akcizom, nego prvenstveno povećanjem tih cijena na međunarodnom tržištu, kao i slabljenjem eura prema dolaru koji je osnovna obračunska valuta na naftnom tržištu. Rast cijena energenata, naravno, nije povoljna okolnost, ali treba podsjetiti da su se i komorska i druga privredna udruženja izjasnila da taj rast neće dovesti do lančanog efekta, u smislu povećanja maloprodajnih cijena namirnica, pa čak ni usluga prevoza. Zbog toga smatram da, u ovom trenutku, eventualna intervencija države usmjerena na izmjenu fiskalnih opterećenja goriva nije neophodna, a svakako ni poželjna.
Podrazumijeva se da ćemo stalno nadzirati ovaj segment, analizirati kretanja i moguće uticaje cijena energenata na životni standard građana i na uslove poslovanja. Ne treba imati dileme da ćemo, na bilo koji uočljivo negativan trend u tom domenu, reagovati, vodeći računa i o zaštiti ekonomskog sistema i o standardu građana, ali i o budžetskoj stabilnosti.
ANALITIKA: Kolika je inflacija i da li imate procjene kako utiče na standard građana, da li je opala kupovna moć stanovnika, što kažu finansijski pokazatelji?
RADUNOVIĆ: Mjereno indeksom potrošačkih cijena, mjesečna inflacija u Crnoj Gori je, u aprilu, iznosila 0,1%, a u odnosu na april 2017. godine, 2,9%. Iako se radi o indikatorima koji se kreću unutar projektovanih granica, svjesni smo da oni nisu bez uticaja na standard građana.
Nažalost, većina faktora koji indukuju rast cijena ima importnu prirodu, odnosno predstavlja reakciju domaćeg tržišta na makro zbivanja u svjetskoj ekonomiji. Zbog te činjenice, naša nastojanja će i dalje biti težinski usmjerena ka rastu ekonomije koji će omogućiti veću zaposlenost i veća primanja građana, kako bi se inflatorne pojave, ma kako minimalne bile, neutralisale jačanjem kupovne moći.
ANALITIKA: Da li su i dalje validne ranije saopštene procjene Ministarstva finansija koje pokazuju da u sivoj zoni završi 20 do 25 odsto prihoda od PDV-a, dok između 25 i 30 hiljada radnika radi na crno?RADUNOVIĆ: Parametrizacija obima sive ekonomije je veoma složen problem, tako da je teško doći do metodološki utemeljenih podataka. Mnoge države, među kojima je i Crna Gora, još uvijek nijesu ustanovile precizne statističke sisteme za procjenu učešća neformalnog sektora u BDP-u. Kod nas se obračun BDP-a vrši prema ESA 95 metodologiji koja je okvir za statistiku nacionalnih računa i koja omogućava samo parcijalno uključenje procjene neregularne ekonomije.
Kao zemlja koja je, još uvijek, „samo“ kandidat za članstvo u EU, Crna Gora do sada nije ni imala obavezu da u procjenu BDP-a uključi i procjenu sive ekonomije, prema metodologiji Eurostata. Međutim, opredjeljenje Vlade je da se i kod nas uspostave statističke metode za obračun nelegalnih aktivnosti, u smislu da se obuhvate i one strukture koje ne dostavljaju finansijske izvještaje, odnosno koje nijesu registrovane.
Zbog svega toga, Ministarstvo finansija do sada nije saopštavalo zvanične procjene obima sive ekonomije. Postoje okvirne procjene koje nisu zasnovane na institucionalizovanim procedurama, već na procjeni tzv. poreskog jaza, ili na anketno prikupljenim i sličnim podacima.
No, bez obzira na trenutnu nemogućnost utvrđivanja preciznog kvantuma i karakteristika sive ekonomije, činjenica je da ona postoji u značajnom obimu, sa veoma štetnim efektima, ne samo po finansije države, nego i po regularnu kompeticiju na tržištu.
ANALITIKA: U okviru mjera finansijske konsolidacije povećan je i PDV sa 19 na 21 odsto. Kako se puni budžet po tom osnovu i ima li osnova za vraćanje na prvobitni nivo?
RADUNOVIĆ: Kad god se pomene nedavno povećanje standardne PDV stope, ja želim da podsjetim da smo nižu stopu ovog poreza koja se primjenjuje na osnovne životne potrepštine zadržali na zatečenom nivou od 7%.
Promjena stope PDV sa 19 na 21% je, u 2018. godini, će obezbijediti budžetu 42 miliona eura dodatnih prihoda. Ne treba naglašavati u kojoj mjeri je ova stavka bitna za konsolidovanje naših javnih finansija. No, možda je važnija činjenica da povećanje stope PDV-a nije umrtvilo rast ekonomske aktivnosti, po kom osnovu ćemo u 2018. imati dodatan PDV priliv od 36 miliona. PDV je u maju ove godine, u odnosu na maj 2017. bio veći za 21,6%, što je čak 8,3% iznad plana.
Dakle, nema argumenata niti realnih indikatora koji bi ukazivali na potrebu vraćanja stope PDV-a na prethodni nivo.
ANALITIKA: Hoćete li smanjiti poreze i doprinose na zarade, što odavno kao neophodno zahtijeva poslovna zajednica?
RADUNOVIĆ: Potencijalno smanjenje poreza i doprinosa vidimo kao jak stimulativni mehanizam u borbi sa sivom ekonomijom, ali i kao novi zamajac ekonomskog progresa. Nema sumnje da bi takav potez značajno rasteretio privredne subjekte, omogućavajući i nove investicije, i rast realnih ličnih primanja.
S druge strane, rizici koje ova mjera donosi, u okolnostima još uvijek nedovoljno konsolidovanih javnih finansija, veći su od pozitivnih očekivanja. Primjera radi, smanjenje poreza i doprinosa bi se odmah reflektovalo na budžetski kapacitet, a pozitivni efekti bi došli kasnije. To, u najmanju ruku, znači da moramo biti finansijski potentni za premošćavanje tako nastalog jaza, i to iz sopstvenih izvora. Tu sposobnost još uvijek nemamo, i pored dobrih rezultata konsolidacije.
U sličnom kontekstu, mi stalno analiziramo mogućnost povećanja minimalne zarade. Poznato je da, na ovu temu, imamo kontinuiranu komunikaciju sa socijalnim partnerima. Aktuelni zaključak je da se moramo sačuvati od bilo kakve ishitrene odluke, posebno ako bi ona bila euforično uzrokovana pozitivnim makroekonomskim kretanjima.
Naša osnovna dužnost je da sačuvamo održivost budžeta i da unapređujemo opšte servise koje se iz njega finansiraju, a da pritom što manje opterećujemo ekonomske subjekte kao generatore budžetskih prihoda. To nije jednostavan zadatak.
ANALITIKA: Kakvi su po vašoj ocjeni dometi odluke Vlade o reprogramu duga, da li se pokazalo kao ispravno rješenje i da li su ključne kompanije uspješno sanirane, ili im je produžen rok preživljavanja?
RADUNOVIĆ: Koncept reprograma poreskih potraživanja proistekao je iz nastojanja Vlade da obveznicima koji se niz godina nalaze u poslovnim poteškoćama ponudi mehanizam za izmirenje nagomilanih poreskih obaveza i za nastavak poslovanja, ali i da se jasno prepoznaju kompanije koje definitivno više nijesu u mogućnosti da se održe na tržištu.
Reprogramom je započeta naplata poreskih obaveza od kompanija i fizičkih lica koji godinama nijesu izmirivali obaveze. Među njima je i značajan broj velikih poreskih dužnika sa „crne liste“, pa i kompanija u većinskom državnom vlasništvu. Svi oni servisiraju zaostale obaveze na način kako je reprogramom utvrđeno, ali plaćaju i tekuće poreske obaveze.
Naplata reprogramiranih obaveza je, već u 2017. godini, bila dvostruko veća (24,5 miliona) od očekivane (12 miliona). Dakle, po svemu sudeći, ima mjesta zadovoljstvu zbog početnih rezultata primjene Zakona o reprogramu. Kažem „početnih“, jer će se pravi rezultat znati tek po isteku petogodišnjeg perioda, što je vremenski okvir ovog zakonskog rješenja.
ANALITIKA: Ima li osnova za povećanja zarada u javnom sektoru ili će se ići na dalje smanjenje i otpuštanje, o čemu se već duže govori?
RADUNOVIĆ: Trasu fiskalne politike do 2020. godine definisali smo strategijom čiji je osnovni cilj spuštanje nivoa javnog duga ispod „mastrihtskog limita“ od 60% BDP-a, uz dostizanje budžetskog suficita. To, uprošćeno govoreći, znači rad na snaženju prihodne strane budžeta, uz što racionalniju troškovnu i investicionu upotrebu raspoloživih sredstava.
Zarade u javnom sektoru imaju veliki uticaj na budžetsku potrošnju. Naša je procjena da, za sada, nema mogućnosti da se one uvećaju, ali ni nužnosti da se one smanje.
Mi puno očekujemo od važnog projekta koji je Vlada povjerila Ministarstvu javne uprave, a kojim, kroz reformu ovog segmenta, treba i da se racionalizuje broj zaposlenih u državnoj administraciji. Projekat će pokazati kako treba da izgleda optimalan model koji ispunjava kriterijume racionalnog broja uposlenika, ali i maksimalno efikasne javne uprave, sa visokim nivoom kvaliteta servisa za građane i privredu.
ANALITIKA: Koliko je novca utrošeno za izgradnju auto-puta? Očekivali su se značajni benefiti od tog, kako ga nazivaju, “posla vijeka”. Imate li projekcije kako je izgradnja našeg najvećeg infrastrukturnog projekta uticala na BDP i ekonomiju? Koje su projekcije njegovog uticaja na ovogodišnju stopu ekonomskog rasta?
RADUNOVIĆ: Od početka izgradnje, dakle od februara 2015. do 30. maja ove godine, u projekat auto-puta ukupno je uloženo oko 390 miliona eura. Samo u 2018. uloženo je 42 miliona.
Iako je ovo ubjedljivo najveći investicioni zahvat u Crnoj Gori, teško je izdvojiti njegov pojedinačni uticaj na ukupni ekonomski ambijent, jer je ipak riječ o projektu koji je dio intenzivnog investicionog ciklusa započetog 2015. godine. Primjera radi, u toku prošle godine, ukupan iznos dodatog fiksnog kapitala u okviru investicija u Crnoj Gori je bio 1,25 milijardi eura (sa promjenom zaliha), a ulaganja u auto-put su, u istom periodu, iznosila 177 miliona eura. Dakle, ako posmatramo 2017. godinu, investicija u vezi sa auto-putem predstavlja „samo“ oko 17% ukupnih investicija.
Naša je procjena da su kumulativni efekti izgradnje ove dionice auto-puta do sada (2015-2018) povećali BDP za najmanje tri procenta. Nažalost, veći dio materijala i opreme za ovaj projekat se, zbog nedostatka domaće proizvodnje, dobavlja iz uvoza, što u značajnoj mjeri umanjuje multiplikativne efekte ove investicije.
Naravno, ulazak auto-puta u eksploataciju predstavljaće zamajac ukupnih ekonomska kretanja u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Da li se nakon sprovedene faze fiskalne konsolidacije može očekivati poboljšanje kreditnog rejtinga države u dogledno vrijeme?
RADUNOVIĆ: Imajući u vidu pozitivne makroekonomske i fiskalne pokazatelje i trendove, kao i činjenicu da smo realizovali najuspješniju emisiju euroobveznica otkad Crna Gora izlazi na tržište ovih hartija od vrijednosti, vjerujem da imamo razlog za optimizam kada je riječ o poboljšanju ocjena našeg kreditnog rejtinga.
Uostalom, činjenica je da su nas Svjetska banka i MMF, kao najstručnije, ali i najzahtjevnije međunarodne institucije sa nespornim internacionalnim autoritetom upravo u procjeni fiskalne stabilnosti jedne zemlje, ocijenile kao uspješne u sprovođenju fiskalne konsolidacije. Po tom osnovu, od njih dobijamo kontinuiranu stručnu i finansijsku podršku, pa i podršku naših ideja. Na osnovu tih parametara, logično je konstatovati da smo na dobrom putu i da će, pored ostalog, efekat biti još pozitivnije ocjene rejting agencija.
