Borac, trener, poliglota, sudija, Mladen Jokmanović, uspješni je crnogorski takmičar i trener borilačkih sportova.
Ovaj tridesetogodišnji Podgoričanin već dugi niz godina zajedno sa bratom Markom i svojim učenicima, niže takmičarske i trenerske uspjehe u tri sporta - brazilskom džiu džicu-u, džudou i džu džicu-u.
Diplomirani je prevodilac engleskog i francuskog jezika, specijalizirao je prevodilaštvo engleskog jezika. Konverzaciono se služi sa još tri svjetska jezika.
Za one koji to možda nijesu znali, Mladen je aktivni licencirani sudija u džudou i međunarodni sudija u brazilskom džiu džicu-u.
Takođe, trener je kluba brazilskog džiu džicua „Mata Leao“, kao i džudo/ džu džicu kluba „Stara Varoš-Volcano“.
Jedan je od rijetkih nosilaca crnog pojasa u brazilskom džiu džicu-u u ovom dijelu Evrope, koji uspješno nastupa na najvećem nivou kao takmičar. Ujedno je pionir ovog sporta u Crnoj Gori, kao prvi nosilac instruktorske licence i osnivač prvog kluba u našoj zemlji 2006. godine.
Već tri godine zaredom, u najprestižnijoj diviziji crnih pojaseva, dolazi do bronze na prvenstvu Evrope (IBJJF), dok je takođe u 2017. godini bio dvostruko bronzani na Panameričkom (Sjeverna i južna Amerika) šampionatu u Njujorku i peti na prvenstvu svijeta (FILA 2011).
Među brojnim odličjima, posebno se ističu medalje osvojene na takmičenjima u SAD-u i Kanadi.
Jedan je od tvoraca koncepta koji se brazilskom džiu džicu-u naziva „Montenegrolock“, ili „Montenegro Footlock“, tehnike koja je i te kako zapala za oko vježbačima iz SAD koji su prigrili i prihvatili ovaj specifični niz napada poluga na nozi, koji braća Jokmanović i njihovi učenici godinama razrađuju u Crnoj Gori i plasiraju na takmičenjima širom svijeta.
Mladen je ponosni nosilac visokog majstorskog zvanja - crni pojas 4. DAN u džudou i crnog pojasa 3. DAN u džu džicu-u.
Isto tako, dvostuki je osvajač profesionalnog svjetskog Grand Prixa u džu džicu (2012. i 2013) kao i mnogih medalja na evropskim, svjetskim kupovima - i višestruki prvak Balkana i Crne Gore.
Interesantno je napomenuti da pored ovih borilačkih sportova, Mladen ima zapažene rezultate i u rvanju i sambo-u. Ali, osim trenutnog izazova, nije bilo mnogo razloga da se ozbiljnije posveti ovim sportovima u Crnoj Gori.
Značajno je i to da se uz dugu takmičarsku karijeru već 12 godina veoma uspješno bavi i trenerskim poslom, što predstavlja pravu rijetkost. S ponosom ističe da je njega i mlađeg brata Marka velika ljubav prema ovima sportovima usmjerila prvo na džudo, s čijeg puta nijesu skrenuli do dana današnjeg i rade sa mladim naraštajima.
Nakon par godina su počeli paralelno da se bave džu džicuom, u kom su veoma uspješni i kao takmičari, i kao treneri, da bi kao prekaljeni majstori džudoa i džu džicua novi izazov u takmičarskom i učeničkom smislu našli u brazilskom džiu džicu-u koji zaposijeda svijet poput epidemije.
Ova tri sporta postali su njihova ,,pozitivna opsesija“. U takmičenjima im se odnedavno pridružio i najmlađi brat Vukašin koji vrijedno uči od starije braće.
Mladen ističe da se intenzivno džudoom bavi 18 godina, džu džicuom 14 godina i brazilskim džiu džicuom 12 godina - paralelno i neprestano. Kaže da je ključ u velikom radu, volji i ljubavi, ali i dobroj organizovanosti i disciplini.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Provodio sam sate i sate čitajući knjige i stripove, to mi ponekad fali, taj fokus koji sam tada imao, mogućnost da se potpuno isključim iz stvarnosti. Rado se prisjetim i maratonskog igranja starih klasičnih, ,,stojećih“ video igrica, bilijara i stonog fudbala, zatim turnira ,,ulica protiv ulice“ u fudbalu koje smo igrali kao đeca na livadama ispod brda Ljubović, u Staroj varoši, kao i ,,skijanja“ na kartonima niz padine istog brda u proljeće i ljeto.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Rekao bih da je to bolja mogućnost procjene na osnovu samog procesa odrastanja.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Imao sam prilike da do sada pokažem i ispoljim mnoge talente u raznim sferama zivota, počev od sportova koji se bavim, kao takmičar i trener, zatim, prevodilaštva, obrazovanja, književnosti, stranih jezika, novinarstva itd. Ipak, osvrnuću se na jednu neostvarenu ambiciju iz djetinjstva, s obzirom da muzika ima vrlo važnu ulogu u mom životu, i osvrćući se, mislim da je to možda i jedina oblast u kojoj se nijesam usudio da se oprobam, a to je da budem bubnjar nekog rok ili rep-metal benda...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Previše sam iskren i previše vjerujem ljudima.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim kad je neko svoj, ostaje svoj i ostane svoj. Odnosno ono što bi se u rep-žargonu reklo, kad je neko „Real“ tj. bez foliranja. Kakav god da je.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se ,,Uprkos svemu“ sa Tomom Hardijem u glavnoj ulozi, jer ljudi kažu da ličimo :-)
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Stvarno, pet riječi je malo.... :-) Eto, pet. :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Vrsta hrane koju, ili obožavaš, ili jednostavno ne podnosiš.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Iscjeliteljska moć.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Supermenom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Teško pitanje. Ukoliko se ne borim negdje u inostranstvu, ili bodrim neke od mojih učenika pored borilišta, onda vjerovatno punim baterije uz neki dobar film ili knjigu, u još boljem društvu :-)
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Kad moram da izaberem jednu, neka bude da je to P.OD. - „Youth of the Nation“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film „Icarus“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Brazil i Japan su mi glavne mete. Jednog dana, iz meraka, volio bih da posjetim Čile, Peru i Argentinu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Sigurno autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Apsolutno nikom.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem kada vidim da je neko od mojih učenika/ca u džudou, brazilskom džiu džicu-u ili džu džicu-u postigao uspjeh za koji smo mukotrpno, dugo radili, spremali se i da je zbog toga srećan i on/a ali i njegovi članovi porodice.
Da li za nečim žalite?
- Da, žalim za mnogim stvarima - ali ne na način da sam ja mogao ili trebao drugačije u tim situacijama, već nekad žalim za ishodima koje je donio život.
Bez čega ne možete?
- Ne bih mogao da zamislim život bez treninga.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- ,,Izvinite gospodine, molim vas“ :-), prekjuče sam rekao mom malom trening partneru od šest godina, jer mi je rekao da sam zaboravio da na treningu dam neke igre, a obećao sam. :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da niko na svijetu nije gladan. Da niko na svijetu nije bolestan. Da iskorijeni zlo.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Pitanje koje bi zaista moglo da se pretvori u obimnu knjigu :-) Teško je izdvojiti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Proveo bi ih u nastojanju da oborim tezu o tri mjeseca.
Kako biste voljeli da umrete?
- Časno, kao što reče Emiliano Zapata.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Mislim se između dva: ,,Ne bi bili živi, kad ne bi od nečega umirali“ i ,,Bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
