Danas u Crnoj Gori, prema riječima Radovana Radusinovića, bokserskog šampiona bivše Jugoslavije i osnivača kluba R Montenegro, od džentlmenskog ponašanja u boksu nema ništa, a od plemenitosti tog sporta ostali su samo udarci, i to često, kako kaže, oni ispod pojasa.
Neregularnosti u radu Bokserskog saveza Crne Gore su, smatra on, očigledne. Satut se, tvrdi, krši kao da ne postoji, a niko već godinama ne obraća pažnju na rad Saveza.
„Naša borba sa Savezom traje od 2013. godine, konstantnom borbom s mnogo neregularnosti, mada mislim da je to stvar pravne struke. Kada bi nas zvali da dođemo na razgovor, morali smo da dolazimo kao da smo u vojsci. Ja nisam mogao da uđem sa nacionalnom trenerkom, nisu me pustili stražari nego sam morao da se presvučem. Ovdje se radi o, po mom mišljenju, bahatom čovjeku koji je na visokim funkcijama u crnogorskom društvu. Izuzetno vješt retoričar, i ja nisam mogao s njim da izađem na kraj, te sam angažovao pravnu pomoć – advokata Predraga Vukanovića. Radi se, naravno, o Božidaru Vuksanoviću koji je bio na i čelu Saveza kao i na čelu Skupštine saveza. Takođe, tu je bio Sekretarijat, fantomsko tijelo koje je imalo neograničena ovlašćenja, iako je po statutu Skupština najviši organ aveza. Sekretarijat je trebalo da polaže račune za svoj rad Skupštini, ali je bilo obrnuto. Tim tijelom je značajno marginalizovan rad Skupštine'', kazao je Radusinović u razgovoru za Portal Analitika.
On smatra da rad Bokserskog saveza ubijaju „velika količina sujete i mržnje koja je prisutna među kolegama.“
''U periodu dok sam bio trener reprezentacije – dvije i po godine – bilo je čudno kako se biraju treneri, kako se postavljaju kadrovi, da li se radi na osposobljavanju kadrova, dovođenju trenera s visokim znanjem i reputacijom... To se pokušalo, ali je sve bilo u privatnoj režiji. Sve je to bilo dosta tužno i smiješno... To je nezapamćeno koliko tu ima sujete i mržnje. Ja sam patrijahalno vaspitan, volim svakog dobrog čovjeka i pokušavam lošeg da shvatim, da mu izvadim te frustracije. Što se samog usavršavanja kadrova tiče, to je toliko smiješno. Imali smo generalnog sekretara Gojka Radunovića kojeg crnogorski boks treba da slavi. On je ikona našeg boksa.Bio je komunistička garnitura, radio je precizno, vodio računa o svakom dinaru. U nekim stvarima se nismo slagali, ali otkako je on pošao crnogorski boks je krenuo strašnom stranputicom. Ne znam da li su to neprijatnosti ili samovolja ljudi koji su na čelu Bokserskog saveza Crne Gore. Nema ljudi koji su doprinijeli razvoju crnogorskog sporta i boksa uopšte. Nema Miodraga Perunovića, nema Kustića, nije bilo ni Bora Bulatovića, Mahmutovića, nikoga. Došla je nova garnitura. Uspjeha nema, saradnje još manje. Gdje će čovjek da iznese svoje nelagodnosti i nezadovoljstvo bez na Skupštini saveza? A tamo smo uskraćeni na jedan brutalan način'', tvrdi Radusinović.
Stvorili 33 trenera za 45 minuta: Naš sagovornik smatra da se s angažovanjem dobrih trenera prvo palo na ispitu. Umjesto da se dovedu ljudi koji svojim iskustvom mogu naučiti mlađe naraštaje, Savez je, prema njegovom kazivanju, davao licence putem seminara.''Usavršavanje kadrova u Crnoj Gori je vrlo diskutabilno. To se radi u privatnim režijama i sve je pod aminovanjem ljudi koji su na čelu Saveza. Meni je žao što moram da pominjem Boža Vuksanovića. Cijenim ga kao vrlo pametnog čovjeka, ali svoj cilj ostvaruje neprikladnom upotrebom svog položaja. Godine 2013. Zakonom o sportu donešena je odluka da moramo da budemo licencirani. Gojko Radunović je napisao elaborat od 25 strana i to je trebalo da se odradi na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje, da se dovedu stručnjaci i da taj seminar liči na nešto. Vuksanović je potpisao zapisnik, ali nikad do toga nije došlo. Da bi prije nekoliko godina svojim postupkom vrijeđao sve ljude koji imaju iole škole. Oni su umjesto tog elaborata održali običan seminar, jer izgleda da smatraju da je danas kurs najvažniji i da može da pobije svo znanje i iskustvo koje trener može da stekne tokom života. Organizovali su seminar gdje je predavač bio Kubanac, koji je na njegovom području imao dobre rezultate i vodio je selekciju Srbije. Sigurno da je stručan i sa njegovim izlaganjem je pokušao to da nam dočara. Međutim, problem je bio što on nije znao naš jezik, a nama je prevodila studentkinja druge godine koja je imala osrednje znanje engleskog, a od španskog gotovo ništa. Povrh svega toga mi smo svi dobili licence. Napravili smo 33 trenera za 42 minuta! Sada zamislite toga stručnjaka koji za sat vremena dobije licencu da nečije dijete upropasti. Dobili smo te knjižice koje su bez pečata i bez slike. To je toliko neozbiljno, toliko bezobrazno... Žao mi je što opet pominjem čovjeka kojeg ne volim da pominjem. Ja sam jednom njemu rekao: "Ti ne razumiješ boksersku dušu gospodine. Bokseri su specifični, njihova duša je velika i emotivna." Poslije tog dijaloga on je rekao da mi treba da se pomirimo. "Mi se nikad nismo ni svađali, ušli smo u jedan dijalog mog skromnog poznavanja boksa i vašeg nepoznavanja. A uvatili ste se u koštac sa onim što ne znate da radite a za razliku od vas ja znam da radim svoj posao"",istakao je Radusinović.
Nedostatak seniorskih takmičara: Problem koji zabrinjava mnoge sportske radnike u Crnoj Gori je nedostatak seniorskih takmičara. Naš sagovornik smatra da je ključ problema loša kadrovska potkovanost – treneri koji ne žele da zaista rade s djecom.''To je pitanje koje zabrinjava bokserske radnike i ljude koji su čitav svoj život posvetili boksu. Imali smo jednu jako talentovanu generaciju, rekao bih da smo bili ispred Hrvata koji su sad za pet kopalja ispred nas. Pedagoški pristup ljudi koji se bave trenerskim boksom je katastrofalan. To je naša sveta dužnost, da čuvamo djecu od poroka i da budemo njihovi roditelji. To nije situacija u sadašnjim prilikama. Sada imamo jednog momka koji je do 16. godina uzeo medalju, mislim da je Sekulović. Ja se plašim za te momke koji imaju dara, hrabrosti i volje. Sada ja malo studiozno gledam neke stvari. Rekao sam da sam imao privilegiju da imam dobre trenere i pedagoge i u inostranstvu gdje sam boravio. Ovdje ili neće ili ne mogu da prepoznaju talente. Taj mali Sekulović je darovit, izuzetno hrabar momak. Šta se dešava s njim? On je odmah poslije osvajanja medalje izgubio dva meča zaredom od nekih boksera koji nisu vrijedni pažnje. On je stagnirao i nemam objašnjenje za to. Ako uzmete medalju na evropskom ili svjetskom, a odmah nakon toga izgubite, onda nešto fali u stručnom radu ili je do boksera samog.
Izgubili smo generaciju, nemamo seniora. Sada se tješe da će da stvore novu generaciju, ali ne znam samo kako. Ja sam imao finu garnituru momaka, tu je bio mali Janković i Boris Orović koji je bio šampion države, a tada ljudi koji su vodili reprezentaciju nisu imali sluha da ga pripaze. Njih smo izgubili – ja člana kluba, a država reprezentativca. To je nešto nezamislivo. Taj mali, kada je bio prvak države, po svim pravilima je trebalo da učestvuje na prvenstvu Evrope. Oni ga nisu zvali da ide na to veliko takmičenje, ali su ga pozvali poslije nekoliko mjeseci da učestvuje na turniru u Bugarskoj, gdje smo dobijali poruke preko Fejsbuka da tamo učestvuju Rusi, Bugari, Mađari, Ukrajinci... – tresla se gora rodio se miš. Tamo su učestvovali sve mladi momci iz Bugarske bilo je 50, 60 takmičara. Samo od inostranih boksera bila je Albanija i mi. Vođen tom idejom i idejom ljudima koji su mene stvarali kao boksera, nisam htio da ga puštim da ga vodi čovjek koji ne poznaje njegove mogućnosti. I onda sam ja ispao krivac kod njegovih roditelja, nisam mogao da im dokažem da sam radio za dobro njihove djece! Taj mali je trebalo da izgubi godinu dana, a ja sam ga spasio da ne ponavlja. Oni su uništili jednog malog klinca, nek' im je na čast'', kaže Radusinović.
Nema zapisnika, rad iza kulisa: Naš sagovornik tvrdi da se brojne nepravilnosti u crnogorskom boksu prikrivaju nedostatkom zapisnika koji po zakonu moraju biti objavljeni.
''Sa tih seminara kojima smo prisustvovali trebalo je da se napravi zapisnik koji bi pokazao šta smo sve naučili. Njih, naravno, nema do današnjeg dana. Takođe, zapisnika sa Skupštine od 2014. još nema na sajtu. Ja sam se borio za sajt, da ga dobijemo, da budemo transparentni, da se zna što se radi. Zamislite kada treba u pisanoj formi da se dostavi zapisnik. Ja sam to ispratio i rekao da to nema nikakve veze. Oni su to sa sajta povukli i dan danas na sajtu stoji nepotpisan zapisnik koji je zločin u sportu! Napravili su Skupštinu uoči nove godine 29. decembra, a na sajtu stoji da je održana 24. decembra. Oni se igraju sa nama i sa statutom. Da li to rade namjerno, jer uvijek prolaze nekažnjeno? Nisam ja ni Bog ni sudija. Ja hoću da rade kako treba, da sačuvamo ovu djecu. Mi još nemamo zapisnik od 29. decembra 2016. godine. Napravili su nakaradni statut i opet ga ne poštuju, i opet niko neće da odgovara! Zamislite vi toliku moć kada na Skupštinu, gdje dajemo mandat nekome ko treba da vodi našu djecu, javnost ne može da uđe. Novinarima i kamermanima je na brutalan način zabranjen ulaz, o čemu svjedoče snimci koje je zabilježila kamera Javnog servisa'', kazao je Radusinović.
AIBA bi mogla da izbaci savez, ali to bi naškodilo sportu: Naš sagovornik naglašava da je statut "toliko loše prepisan i da je nepoštovanje na toliko visokom nivou da bi Međunarodna bokserska amaterska federacija (AIBA) mogla da isključi crnogorski savez iz svog članstva".
''Sve ovo što sam naveo je samo sitnica. Mogao bih da pričam danima o neregularnostima koje smo bilježili gotovo svakog dana. Mi smo imali sreću da boksujemo u zemlji koja je imala preko 10 miliona stanovnika. Ja sam srećan što Crna Gora ima svoju državu i da smo doprinijeli tome, i moramo da se borimo da Crna Gora bude bolja. Branio sam boje SFR Jugoslavije s istim žarom i s istim ponosom kao što se borim sad za Crnu Goru. Upravo zbog toga i što sam patriota ne mogu sebe da natjeram da sve ovo prijavim AIBI, jer bi to značilo potencijalno ukidanje naših takmičara sa svih relevatnih takmičenja. Međutim, moram nastaviti borbu da instance koje su dužne da to urade napokon bace oko na ovaj nakaradni savez. Vrijeme je da izborimo bolje uslove za našu djecu. Ja jedino želim da ljudi rade svoj posao onako kako treba i kako zakon nalaže. Sve ovo što je navedeno je na Skupštini, predzadnjoj i zadnjoj, s pravnog aspekta trebalo da dobije svoju potvrdu, ali je pravni zastupnik mog kluba oba puta spriječen da uđe i samim tim učestvuje u radu Skupštine. Na zadnjoj sjednici na kojoj sam prisustvovao, tražio sam na samom početku zapisnik sa prethodno održane sjednice. Kako istog nije bilo, time je prekršen dnevni red, pa sam napustio Skupštinu jer nisam želio da učestvujem u jednoj takvoj predstavi'', naglašava Radusinović.
Njegov advokat Predrag Vukanović u razgovoru dodaje da su novi i stari čelnici Bokserskog saveza nastavili s dugogodišnjom praksom nepoštovanja statuta.
''Nastavilo se sa starom praksom nepoštovanja statusa, poslovnika o radu, pravilnika i ostalih akata. Skupština koja je održana 29. decembra 2017. kasnila je 26 mjeseci. Skupština koja je prethodila toj izbornoj Skupštini održana je 31. 10. 2014. Na toj Skupštini legenda boksa, čika Gojko Radunović, oprostio se posle 66 godina rada u boksu. Ta Skupština je bila prelomna. Mi smo tada uspjeli da uzdrmamo, slobodno mogu reći, vlastodržce saveza – tadašnjeg predsjednika Bokserskog saveza a sadašneg predsjednika Skupštine saveza Božidara Vuksanovića, i tadašnjeg generalnog sekretara a sadašnjeg predsjednika Saveza Blaža Šaranovića. Samo je kadrovska vrteška napravljena. Pomaka na bolje nema. Nas su optuživali kao da smo buntovnici. Mi im bacamo rukavicu i pozivamo ih da ukrstimo koplja, da sučelimo argumente. Snaga naših argumenata je toliko jaka da se sve ove godine nisu udostojili da nam odgovore. Da li nisu htjeli ili nisu smjeli – to je do njih, ali mi ih čekamo'', poručio je Vukanović.On ističe da je statut Bokserskog saveza donijet na diskutabilan način.
''Statut je, odgovorno tvrdim, prepisan, korigovan i upodobljen za potrebe čelnika Saveza. Kako su bili vješti da to urade, trebalo je da pokažu bar minimum transparentnosti, da objave na sajtu dokumenta koja će biti dostupna svakom licu. Što nije slučaj s našim Savezom. Svako ko pokuša da otvori sajt neće moći da dođe do dokumenata ili do informacija koje ljubitelj boksa želi da zna. Mi smo bili fizički onemogućeni da prisustvujemo izbornoj Skupštini. Ona se održavala u zgradi stare Vlade. Sve te državne institucije obezbjeđuje policija. Da zlo bude veće, to je bio unaprijed pripremljen scenario. Na prijavnici je bila policajka koja nam je kazala da nismo na spisku i da ne možemo da prisustvujemo. Mi smo kontaktirali predsjednika, a on nas je pitao koliko nas ima – pa nismo došli da rušimo, pa koliko nas ima?! Onda nas je kontaktirao jedan izaslanik i kazao da nismo na spisku. Uostalom, vidjeli ste i sami kako su pojedini čelnici Saveza žestoko napali ministra Janovića nakon njegovog javnog izlaganja o novom Zakonu o sportu, jer dosadašnjim zakonom resorni ministar nije imao ingerencije da interveniše i da kontroliše rad saveza'', naveo je Vukanović.
Zacementirali položaj: Vukanović navodi da je statut crnogorskog Bokserskog saveza promijenjen kako se ne bi mogla sazvati vanredna Skupština.
''Dnevni red koji je bio na izbornoj Skupštini, po poslovniku koji je na snazi i dalje – a radi se o poslovniku iz 2000. godine koji nije mijenjan – obaveza je, dakle, da prva tačka dnevnog reda bude usvajanje zapisnika sa prehtodne skupštine. Nadalje, obaveza je da se zapisnik sa sjednice Skupštine saveza dostavi najkasnije pet dana nakon njenog održavanja. Od toga nema ništa. I dalje se nastavlja po starom. Kod izbora organa, iako je predsjednik Saveza mandatar, Skupština treba da verifikuje njegov izbor. Mi ne znamo ko su članovi Upravnog odbora koji su predloženi, ko su članovi Nadzornog odbora, jednog vrlo važno tijela, pogotovo u dijelu finansija. S ovakvim statutom postoji mogućnost sazivanja vanredne skupštine. Iako je generalni sekretar Saveza u svojoj izajvi za RTCG kazao da je za sazivanje vanredne skupštine dovoljno pet klubova, statutom je propisano da je taj broj zapravo jedna trećina punopravnih članova saveza. Možete misliti o čemu su sve razmišljali i kako su zacementirali svoje pozicije. Možda bi dobro bilo da Državna revizorska institucija uđe u zapisnike posljednjih 11 godina: da provjeri način poslovanja, kakav je bio priliv sredstava, način trošenja tih sredstava, koliko je dobijeno novca od sponzorstva... Na kraju ponavljan da ni Upravni odbor nije verifikovan od strane Skupštine saveza. Mnoge odluke koje su donešene su naišle na negodovanja od strane klubova, a generalno gledajući sve odluke koje je donio UO sasvim su nelegalne jer izbor nije potvrđen od strane Skupštine saveza, čija su to isključna statutarna ovlašćenja'', zaključuje Vukanović.
Portal Analitika će u skladu sa novinarskim kodeksom pružiti i drugoj strani priliku za odgovor.
