Đukanović je u oktobru prošle godine u intervjuu na TV Prva rekao da je umoran od državnih funkcija i da će se kandidovati samo ako to bude imperativ stranke. Iako se mjesecima spekulisalo da u trku mogu ući bivša ministarka odbrane Milica Pejanović Đurišić, kojoj su stranačka istraživanja davala solidne šanse i aktuelni potpredsjednik Vlade Milutin Simović, ispostavilo se da je stanje u DPS-u takvo da “mora Đukanović”.
“Odgađanje odluke o kandidatu DPS-a dvostruko je motivisana. Prije svega, DPS je čekao poteze opozicije i, kada su vidjeli da neće biti zajedničkog kandidata, dodatno su malo prolongirali odluku da počne trvenje među opozicionim predstavnicima. Istovremeno, DPS je radila sondaže jajvnog mnjenja i na kraju su odlučili da izađu sa svojim prijedlogom. Odlučujući da prihvati kandidaturu Đukanović je preuzeo odgovornost i rizik. Istovremeno, ona svojim plećima štiti mnoge svoje partijske drugove kojima je, godinama, lični interes bio važniji od partijskog ili državnog. Sada, slično kao u slučaju većeg dijela opozicije i njihovog kandidata Mladena Bojanića i u DPS –u imamo situaciju da se mnogi ukrivaju u sjenci lidera i da računaju: ako Đukanović dobije, dobili smo svi, ako izgubi - on je najveći gubitnik. Dakle, Đukanovićeva pobjeda potire sve slabosti unutar DPS-a i poteze ljudi unutar DPS-a, koji će na neki način biti amnestirati. Neki ljudi, pa čak i u vrhu DPS-a ovog puta su, aplaudirajući partijskom lideru da bude predsjednički kandida, uglavnom slijedili vlastite, a ne stranačke interese,”, smatra glavni urednik Pobjede Draško Đuranović.Glavni urednik Dana Nikola Marković kaže da kandidatura Đukanovića nije proizvod osmišljenje strategije, već da je riječ o iznuđenom rješenju.
“Đukanović je kandidaturom uspio da ugasi požare unutar DPS-a. Bilo koji drugi kandidat izazvao kontroverze, pa mogće i tiho protivljenjje dijela DPS-a”, kazao je on u emisiji Ukrštene riječi na TV Prva.
Nadmudrivanje: Ovo je, inače, prvi put da vladajuća DPS sa imenom predsjedničkog kandidata izlazi posljednja. Prošle sedmice veći dio opozicije je podržao Mladena Bojanića kao predsjedničkog kandidata.Draško Đuranović smatra da prolongiranje izbora predsjedničkog kandidata je bio vješt mnevar DPS-a, da se izbjegne ujedinjenje opozicije i izjašnjavanje ,,za" ili ,,protiv" Đukanovića. odgađanje može da bude dobar manevar, jer je opozicija već izašla sa kandidatima.
“Da je DPS izašla ranije sa Đukanovićem kao kandidatom, moguće da bi se pravila referendumska kampanja-za ili protiv Đukanovića”, kaže on.
Opozicija će na izborima imati dva ključna kandidata –Mladena Bojanića, ekonomistu, koga je formalno predložila URA, a podržale DF, SNP i Demokrate i Draginju Vuksanović, poslanicu SDP-a, koju osim te stranke podržava i DEMOS Miodraga Lekića. Niko od stranačkih lidera nije ušao predsjedničku trku.
Bojanić iznuđeno rješenje: Bojanić je krenuo u kampanju, a da ne bio odmah odustao, Milan Knežević je prihvatio da mirno ode na izadržavanje četvomješecne kazne u Spuž.
Pojedini analitičari smatraju da je kandidatura Bojanića iznuđeno rješenje, iako on sam kaže da je “najbolje moguće”, te da je pitanje da li su lideri i stranke koje su ga formalno podržale pokrenuti partijsku infrastrukturu i motivisati svoje birače da glasaju za njega. Ili im je samo alibi – ako izgubi izbore, izgubio ih je Bojanić a ne mi.Bojanić je ekonomista, broker, dugo godina je bio na čelu berze, a u politiku je išao kao funkcioner Pozitivne Crne Gore, da bi se vrlo brzo priklonio pokretu Otpor beznađu, podržavao proteste DF-a, potpisao koalicioni sporazum pred izbore oktobra 2016. godine. Protivnik je učlanjenja Crne Gore u NATO.
Kandidatkinja SDP, ili kako sama voli da kaže građanske Crne Gore, Draginja Vuksanović, univerzitetska je profesorica, koja bi trebalo da poboljša rejting sopstvene stranke. Problem je što nije šire poznata van SDP glasačkog korpusa. Nije se ustezala da oštro kritikuje razne odluke DPS-a u parlamentu dok su bili u koalciji i nije, kao većina funkcionera SDP-a, bila na ministarskim i ostalim mjestim u vrhu državne administracije. Mogla bi da uzme jedan dio biračkog tijela URE, ali i jedan dio procrnogorskih opozicionih birača koji nijesu bliski ni SDP-u ni URA-i, ako uspiju da progutaju njen prilično arogantan nastup.
Ipak, nakon objelolodanjivanja kandidature Đukanovića pitanje je da li može da demorališe ostale kandidate u predsjedničkoj trci?Zapadne vrijednosti: Profesor Miloš Bešić vjeruje da će Đukanović tokom kampanje sebe predstavljati kandidatom prozapadnih vrijednosti, dok će suparnike optuživati za antizapadnu orijentaciju.
"Kandidatkinji, gospođi Vuksanović će odbrana biti eksplicitnija jer se njoj ne može prišiti antizapadna identifikacija. Sigurno da će Đukanović insistirati na tim podjelama jer na tim podjelama DPS gradi svaku izbornu kampanju od 2006. Ali, svaki sljedeći izbori su pokazali da takav pristup ima sve manje efekta, a to su ubjedljivo pokazali prethodni parlamentarni i predsjednički izbori", rekao je Bešić za Radio Slobodna Evropa.
Sam Đukanović je u svom prvom javnom govoru, nakon što mu je GO potvrdio kandidaturu rekao da mu je cilj da pobijedi u prvom krugu.Prvi put je za predsjednika Crne Gore izabran prije 20 godina, kada je pobijedio Momira Bulatovića. Imao je šest premijerskih mandata, tri puta se povlačio sa državnih funkcija uz objašnjenja da želi da se posveti sebi i pokrene biznis.
“Ovo će biti izbor za i protiv Đukanovića i to nosi određeni rizik. Vjerujem da će DPS pokušati da motiviše sve svoje aktiviste da pobijede u prvom krugu. Sve drugo, znači malo drugačiju političku situaciju”, kaže Draško Đuranović.
Prema Ustavu, predsjednik nema pretjerana ovlašćenja, iako se bira neposredno na izborima.
Premijer Duško Marković kazao je sinoć da nema bojazni od mogućeg uplitanja u nadležnosti Vlade, ukoliko Đukanović pobijedi na predsjedničkim izborima. Kazao je i da Đukanović ima nesporni autoritet, ali i da on ima autoritet.
Ipak, mnogi su skloni da kažu da gdje je Đukanović tu je i moć. Ali, i da Marković nije Igor Lukšić.
