Diplomirani politikolog i pisac, Nikola Nikolić, rođen je u Podgorici 1989. godine. Završio je Fakultet političkih nauka, na kojem je i magistrirao.
Piše romane, priče i eseje. Dosad je objavio dva romana: „Čvor“ (Studio Mouse, 2011) i „Meandar“ (Nova knjiga, 2014), kao i zbirku priča „Atakama“ (Nova knjiga, 2016).
Kourednik je knjige „Ko je ko u dijaspori Crne Gore - nauka“. Priče objavljuje u crnogorskim i regionalnim časopisima.
Za one koji to možda nijesu znali, Nikola piše književne prikaze za portal Glif, a autor je i bloga na portalu Vijesti.
Priče su mu prevođene na albanski jezik. Umjetnički je direktor 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja održanog početkom maja.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Odbojka preko kanapa, igra „izvođenje kornera“, taktika koju je uslovljavao netipični oblik terena (uska ulica), javna čitanja ruskih horor bajki, kocka u hotelu „Crna Gora“, prstaci na Slobov način, biciklističke ekspedicije, otkrivanje svijeta ulicu po ulicu, biblioteka „Lastavica“, crtani o psu koji čuva stijene i zločestom pingvinu, sankanje na centimetar snijega, ljudi kojih danas nema.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam poprilično izrastao.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Gluma. Solidno imitiram političare, prijatelje, Gastona iz „Ljepotice i zvijeri“, itd. A uz Indijca Babu Sena naučio sam se masiranju glave, volio bih da otvorim salon sa specijalnim tretmanom skalpa.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Pamtim iz djetinjstva izraz „trčipiš“. Ne valja da mokriš dok trčiš...
Što najviše cijenite kod drugih?
- Odgovornost, jednako kod kasirke i doktora nauka.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Tološka pastorala“. Volio bih da vidim kako Kristijan Bejl bježi od lutalica kod Komanskog mosta, ili od policije kroz Blok IX.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Oćemo li činjet što noćas?
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Rovito jaje, popara i bijela kafa ujutru, raštan s njeguškom kobasicom popodne, ćevapi i pivo uveče.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da se transformišem u Kabuterimona, a po potrebi i Atlur Kabuterimona.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Nursultanom Nazarbajevim. Mada je star, mada je to samo jedan dan. Možda i s Velikim Getsbijem, od izmišljenih.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Boravim u divljini.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga „Hidrogenski džuboks“, Alen Ginsberg; predstava „Slasti slave“, s fenomenalnom Dubravkom Drakić.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na Kavkaz.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Taksi.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Uvijek ostaje nešto nerečeno, možda i protiv naše volje. Nekad je nemoguće sve uobličiti u riječi. A uz to, kako kaže Krleža, u onome što zadržimo u sebi se zapravo i krije srž istine. Možda je baš to nužni zbjeg individualističkog koji svako nagonski čuva za sebe, ko zna.
Čemu se uvijek obradujete?
- Duhovitosti, ljudima koji me nauče nečemu novom, posvećenosti bilo kom vidu produktivnosti.
Da li za nečim žalite?
- Naravno, ali od žala nema neke vajde. Jedino ako mu ne udahneš smisao preoblikovanjem u opomenu.
Bez čega ne možete?
- Prirode i društva, muzike i knjiga.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za jednu malo grublju šalu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Na ovo pitanje mi je otišlo ubjedljivo najviše vremena i opet nijesam smislio ništa da valja. Ne znam što bih prije. Tako da je bolje da mi darežljiva košljoriba okrene rep, prije nego prođem kao Buridanov magarac.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Teglio Blažovu mašinu za pečate na 40 stepeni, dušu sam imao ispustit.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U dubokom samosažaljenju i nevjerici.
Kako biste voljeli da umrete?
- U armagedonu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Nešto skroz zbunjujuće, da mi grobno mjesto zagolica lokalne ezoteričare. Na primjer: „Duboko gore u Mrtvom Dubokom...“
Priredila: A.POPOVIĆ
