Potpredsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) Raško Konjević, kazao je u intervjuu Portalu Analitika da su vanredni parlamentarni izbori neminovnost.
„Građanska opozicija je jasna – dijalog može da počne kada DPS prihvati nove izbore najkasnije sa terminom predsjedničkih izbora 2018. godine. Što prije prihvate da su izbori neminovnost – ali ne kao oni u danu državnog udara i gašenja sredstava komunikacije, nego fer i slobodni izbori – dijalog će imati šansu“, naglašava on i podsjeća da se Demokratska partija socijalista (DPS) i ranije protivila dijalogu s opozicijom.
„O prelaznoj vladi DPS je decembra 2015. govorio da bi to bio "istorijski i globalni fenomen", kasnije je na nju morao pristati, da bi se na kraju hvalio onim čemu se oštro protivio. Politika DPS-a često je takva; izgleda da opet moramo da čekamo da prođu fazu od protivljenja do afirmisanja neminovnih novih izbora“.
Najava povratak SDP-a u parlament kada se bude glasalo o članstvu Crne Gore u NATO-u za Konjevića ne predstavlja prekid bojkota, jer je, prema njegovim riječima, „jasno da će se prekid bojkota desiti kada DPS prihvati termin novih izbora“. Upitan kako bi takav potez mogao da utiče na odnose s ostatkom opozicije, funkcioner SDP-a odgovara:
„SDP samostalno donosi odluke i nema potrebe da se usaglašava sa ostalima oko temeljnih programskih ciljeva. Uostalom, ne tražimo ni da se drugi iz opozicije prilagođavaju nama. Sa nekima imamo krupne programske razlike, ali zajedničku potrebu za fer i slobodnim izborima jer su oni temelj svake demokratske države. Šta, recimo, Milan Knežević i njegov DNP misle o našoj odluci – nije nam stalo. Vjerovatno će ga ta odluka zateći na nekom proputovanju u Banjaluci, Beogradu ili Moskvi“.
ANALITIKA: Kakva je, gospodine Konjeviću, aktuelna društveno-politička klima u Crnoj Gori? Prolazi li država zaista kroz najveću političku krizu od obnove nezavisnosti?
KONJEVIĆ: Saglasan sam s vašom ocjenom – Crna Gora je u dubokoj ne samo političkoj, nego i u ekonomskoj i socijalnoj krizi. Vlast ne rješava probleme već drži glavu u pijesku, dok se sa druge strane “ruga” demokratiji i organizuje u Nikšiću jedine jednopartijske izbore u Evropi u trećem milenijumu. Takvo ponašanje samo doprinosi produbljivanju ukupne društvene krize.
Mjere štednje koje je Vlada usvojila direktan su udar na najugroženiji i srednji sloj građana u Crnoj Gori koji teško žive od svoga rada. Umjesto naplate 700 miliona poreskog duga i zavođenje jače fiskalne discipline, Vlada je povećala akcize na gorivo i sl. Ocjene MMF-a su najbolja potvrda stanja crnogorske ekonomije. Zaduživanje kao mjera finansiraja loše ekonomske politike vodi nas “sigurnim korakom” u dužničko ropstvo. Dug raste, dostigao je preko 2,3 milijarde, 2018. će dostići preko 80 odsto GDP-a, a sa garancijama i preko 90 odsto. U takvoj ekonomskoj situaciji vlast dijeli građane na patriote i izdajnike, a svi koji ukazuju na ovako duboku krizu u ekonomiji su izdajnici. Izdajnici čega, koga? Valjda su patriote oni tajkuni koji su ostali dužni 700 miliona eura poreza za samo nekoliko godina. Za Vladu je vrijedniji motel na Zlatici koji je kupila od lokalnog privatnika za 8,4 miliona, nego Luka Bar koju stranoj kompaniji prodaje za nešto više od 8 miliona eura. Možda nas i zbog ovog neko proglasi izdajnicima.
ANALITIKA: Nekoliko opozicionih prvaka, uključujući i lidera vaše stranke, ocijenilo je da zbog igre velikih sila Crnoj Gori prijete unutrašnji sukobi. Bivši premijer Milo Đukanović kazao je da su parlamentarni izbori pokazali da je Rusija „dosta destruktivnog materijala upregla prema Crnoj Gori“. Koliko je za nas opasno zaoštravanje retorike prema Rusiji? Ima li razloga za strah od neke vrste nestabilnosti?
KONJEVIĆ: Duže vrijeme ukazujemo da je brakorazvodna parnica DPS-a i ruskih tajkuna – koje je isti DPS doveo ovdje – opasna za Crnu Goru. Interesi Rusije na Balkanu uvijek će postojati jer su postojali i kroz istoriju, ali ozbiljna politika treba da čuva malu zemlju od sukoba sa velikim. Naravno, moramo štititi svoje državne interese, a u ponašanju i retorici imati mjeru i biti mudri jer u spoljnoj politici, kada ste mali, morate biti dodatno pažljivi.
DPS sa vladajućom partijom u Rusiji – Jedinstvenom Rusijom, ima potpisan politički sporazum o saradnji jos od 2011. godine. Ostaje nejasno zašto DPS ne raskine taj sporazum kada ovako napada i optužuje tu istu Rusiju. U Crnoj Gori takav sporazum ima samo partija Milana Kneževica, a u Evropi samo desne i krajnje desno orijentisane partije. DPS je i tokom 2016. imao političke konsultacije shodno tom sporazumu. DPS je godinama favorizovao ruske investicije u Crnoj Gori. Podsjećam, SDP se protivio tim investicijama ruskih tajkuna u KAP-u, Rudnicima boksita i Budvi, ali smo tada od DPS proglašavani ekonomskim izdajnicima koji sprječavaju razvoj. Sada je jasno kakav razvoj je bio u pitanju.
ANALITIKA: Može li ratifikacija Protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u u američkom Senatu smanjiti uzavrele tenzije?
KONJEVIĆ: Uvjeren sam da će Senat ratifikovati Protokol i time potvrditi volju SAD-a od prije godinu dana da nas pozove u članstvo NATO-a. Nepotrebno je počelo licitiranje od pojedinaca iz vlasti o terminu ratifikacije početkom godine, pa su to najavljivali svakog dana i time pokazivali koliko ne znaju procedure i prioritete u tranzicionom periodu američke administracije.
Partnerstvo sa demokratski i ekonomski najrazvijenijim zemljama svijeta najbolji je izbor za Crnu Goru i to je programsko opredjeljenje SDP-a od osnivanja. Završetak procesa evroatlantskih integracija doprinijeće stabilnosti, Crna Gora će morati da se ponaša u skladu sa vrijednostima demokratskih država... U svim novim članicama NATO-a suštinske reforme su krenule tek nakon članstva u tom savezu i vlast je u njima postala smjenjiva, a javni funkcioneri odgovorniji u svom ponašanju i pod većim monitoringom međunarodne zajednice.
ANALITIKA: Vaša stranka će biti u Skupštini kada se bude glasalo o članstvu u NATO-u. Nije li kontradiktorno sve vrijeme govoriti da je parlament nelegitiman, a onda se vratiti u poslaničke klupe? Može li ta odluka SDP-a da naruši odnose sa ostatkom opozicije?
KONJEVIĆ: Pitanje NATO-a nije samo pitanje ovog saziva parlamenta. SDP je zalaganje za NATO upisao u svom osnivačkom aktu prije 25 godina. NATO je za nas pitanje realizacije partijskog programa, kao što je bilo i pitanje obnove crnogorske državnosti. Opredjeljenje za NATO utkano je nakon nezavisnosti i u Deklaraciju koja je usvojena u crnogorskom parlamentu 3. juna 2006. godine. Prošli saziv parlamenta je sredinom 2016., na svom kraju, usvojio rezoluciju o NATO integracija glasovima partija i vlasti i opozicije, većinom većom od proste i tako još jednom naznačio opredjeljenje političkih partija. Upravo zbog značaja ove istorijske odluke želimo da joj damo legitimitet i iskažemo poštovanje prema 28 parlamenata država članica koje će prije nas ratifikovati Protokol. To neće značiti prekid bojkota jer je jasno da će se prekid bojkota desiti kada DPS prihvati termin novih izbora koji neće biti održani u danu državnog udara i gašenja sredstva elektronske komunikacije.
Želimo da toj odluci damo i legitimitet partije koja zaista baštini evroatlantske vrijednosti, čiji gradonačelnici, potpredsjednici i šefovi političkog savjeta nijesu šefovi, po sopstvenom priznanju, organizovanih kriminalnih grupa.
SDP samostalno donosi odluke i nema potrebe da se usaglašava sa ostalima oko temeljnih programskih ciljeva. Uostalom, ne tražimo ni da se drugi iz opozicije prilagođavaju nama. Sa nekima imamo krupne programske razlike, ali zajedničku potrebu za fer i slobodnim izborima jer su oni temelj svake demokratske države.
Šta, recimo, Milan Knežević i njegov DNP misle o našoj odluci – nije nam stalo. Vjerovatno će ga ta odluka zateći na nekom proputovanju u Banjaluci, Beogradu ili Moskvi.
ANALITIKA: Kako komentarišete izjavu premijera Duška Markovića da Crna Gora može NATO-u da ponudi Luku Bar? Marković je, pak, prije samo tri godine govorio da neće biti NATO baza u Crnoj Gori.
KONJEVIĆ: Protiv toga smo. Crna Gora ne smije nijedan dio svoje teritorije ponuditi za bilo kakve vojne baze. To nije naše opredjeljenje. Zašto i šta je govorio premijer prije tri godine, a šta sada – kako ga vi citirate – najbolje je da pitate njega. Nadalje, kako možete nuditi nešto, a to isto – Luku Bar, u bescijenje želite da privatizujete. Nažalost, politika rasprodaje narodne imovine se nastavlja. Zamislite ekonomsku politiku koja Luku Bar prodaje za nešto više od 8 miliona eura. Toliko je privatna firma Vladi prodala motel na Zlatici. Za Vladu više vrijedi motel na Zlatici nego luka kao strateška državna imovina koja ostvaruje profit i zapošljava stotine radnika. Ova ekonomska logika pokopaće šansu za ekonomskih oporavkom.
ANALITIKA: Kakva su Vaša očekivanja u nastavku istrage o dešavanjima na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra prošle godine?
KONJEVIĆ: Da se u zakonitom, potpuno otvorenom sudskom postupku i sa valjanim i zakonito pribavljenim dokazima utvrde i najsitniji detalji i odgovornost svih koji su učestvovali. Ako je neko od političara učestvovao u tome, mora se strogo kazniti i taj politički subjekt zabraniti u skladu sa Ustavom. Ne smije ovo dešavanje ostaviti sjenku onima koji se danas bave i koji će se u budućnosti baviti politikom, niti biti sredstvo za nove podjele crnogorskog društva. Odgovornost mora biti individualna. Ali, ne mogu se dokazi izvoditi i suditi na Pink televiziji. Dokaze pred sud i pošteno i zakonito suđenje na osnovu njih. Dosadašnje presude za kriminalno udruživanje i pokušaj terorizma sa kaznama od po pet ili šest mjeseci su loša poruka. Ljudi koji su priznali učešće a državljani su druge države, već su pošli kućama, a trebalo je – prema riječima predsjednika države – izazavati najveće krvoproliće od Drugog svjetskog rata. Pa valjda su zaslužili strožu kaznu zbog te namjere. Ove presude nijesu na ponos pravosudnom sistemu i sa pravom izazivaju nedoumice i čuđenje javnosti. Gotovo je nevjerovatna činjenica da se nijedno ustavno ili zakonsko tijelo – Savjet za odbranu, Vijeće za nacionalnu bezbjednost – nije već šest mjeseci sastalo i raspravljalo o temi državnog udara. Čemu onda služe istitucije? Zašto smo ih formirali ako ne da štite poredak?
ANALITIKA: Premijer Marković je rekao da je spreman da "na papir" stavi poziv opoziciji da se vrati u parlament, ali da ponavljanja parlamentarnih izbora neće biti. Da li je opozicija spremna na bilo kakav dijalog sa DPS-om, a koji nema za konačni cilj ponavljanje izbora?
KONJEVIĆ: Premijer je svjestan pozicije u kojoj se nalazi, da je ona svakim danom gora i da je dijalog neminovnost. Čudno je da premijer u Vladu zove upravo one stranke koje predsjednik njegove partije naziva izdajnicima. Građanska opozicija je jasna – dijalog može da počne kada DPS prihvati nove izbore najkasnije sa terminom predsjedničkih izbora 2018. godine.
Što prije prihvate da su izbori neminovnost – ali ne kao oni u danu državnog udara i gašenja sredstava komunikacije, nego fer i slobodni izbori – dijalog će imati šansu. Pogledajte rezultate u Nikšiću: gotovo dvije trećine građana nije izašlo, a od onih koji su izašli, 11 odsto – dakle svaki deveti građanin – učinio je listić nevazećim.
ANALITIKA: Lider SDP-a Ranko Krivokapić rekao je da je siguran da bez posredovanja EU ne može doći do prevazilaženja političke krize. S druge strane, visoka predstavnica Unije Federika Mogerini pozvala je opoziciju da se vrati u parlament i kazala da nije na EU da nalazi rješenje. Šta rješava ovu krizu?
KONJEVIĆ: Cijenimo stavove međunarodnih partnera, ali je važno da opozicija ima podršku građana i svojih birača. Sve se može riješiti u Crnoj Gori ukoliko za tim postoji spremnost. Podsjetiću da se DPS i ranije protivio parlamentarnom dijalogu, čak i samom prisustvu predstavnika EU. O prelaznoj vladi je decembra 2015. govorio da bi to bio "istorijski i globalni fenomen", kasnije je na nju morao pristati, da bi se na kraju hvalio onim čemu se oštro protivio. Politika DPS-a često je takva; izgleda da opet moramo da čekamo da prođu fazu od protivljenja do afirmisanja neminovnih novih izbora.
ANALITIKA: Hoćete li se okrenuti nekim drugim vidovima političke borbe ukoliko DPS ostane pri stavu da neće biti vanrednih izbora?
KONJEVIĆ: Sve što je demokratski i civilizovan oblik političke borbe primjeren trenutku i praksi demokratskih država može biti opcija za ostvaranje političkog cilja. Naravno, dijalog je uvijek prioritet.
Nikola DRAGAŠ