Da li se Nacrtom praktično zabranjuje svaka kritika sudova i Tužilaštva i na taj način ograničava sloboda izražavanja, kao što tvrde pojedine nevladine organizacije, medijska udruženja i advokati? Ili se, kao što tvrde u Vladi, pokušava uvesti red i spriječiti zloupotreba te iste slobode izražavanja?
Nacrtom izmjena Krivičnog zakonika propisuju se zatvorske kazne za izlaganje poruzi sudija i tužilaca, kao i komentarisanje sudskih postupaka prije pravosnažne presude.
Tako je predloženo da se onaj ko javno izloži poruzi sud ili državno tužilaštvo kazni novčano ili zatvorom do šest mjeseci. Sporan je i drugi stav koji se odnosi na kršenje pretpostavke nevinosti i ometanje rada tužilaca i sudija, za šta je, osim novčane, predviđena i zatvorska kazna i do godinu.
Ne zna se ko je više javno kritikovao predložene izmjene: od toga da Vlada zabranjuje svaku kritiku Tužilaštva, do toga da će svi koji nešto zucnu završiti u zatvoru. Naravno, pozivaju se na evropske standarde i mašu raznim presudama Evropskog suda za ljudska prava. Da li su nesmotrena Vladina rješenja plodno tlo da se cijela priča oko toga gdje je granica slobode izražavanja i kada se pretvara u blaćenje potpuno obesmisle?
„Ni u kom slučaju nam nije bila namjera da zabranimo kritiku, već da zabranimo zloupotrebu slobode izražavanja, koja nije apsolutna. Ona je međunarodni standard jednako kao i nezavisnost suda”, rekla je pomoćnica ministra pravde Marijana Laković-Drašković, povodom kritika civilnog sektora.
Jedan od onih koji oštro kritikuje predloženo rješenje je advokat Goran Rodić, koji za naš portal poručuje da se takvim represivnim mjerama ne može sređivati stanje za koje je jednim dijelom i samo pravosuđe odgovorno.
"Ne komentarišu sudske postupke samo novinari, već i političari i ostali segmenti društva. Ne može se zakonom zabraniti komentarisanje, a sasvim drugo je pitanje uvrede. Ovako definisana odredba ostavlja jako širok prostor za tumačenje", kazao je on.
Glavni i odgovorni urednik Pobjede Draško Đuranović ističe da razumije motive Ministarstva pravde za izmjene Krivičnog zakona, ali i naglašava da predložene kazne nijesu primjerene.
"Dekriminalizacijom klevete, a bez odgovarajućih mehanizama zaštite prava ličnosti u građanskoj parnici, u Crnoj Gori je otvoreno ogromno polje za razne vrste i oblike manipulacija, prostor za otvorene negativne kampanje, ad hominem napade i nalete takozvane crne propagande. Na meti su i ljudi i institucije, a u najgorem položaju su takozvani ,,obični ljudi“, koji nijesu na funkcijama i kojima neetično ponašanje medija uništava živote", kazao je on za Portal Analitika.
Ipak, kako dodaje, predložene izmjene imaju nedostatke i nedorečenosti koje mogu otvoriti vrata za nove zloupotrebe i možda stvarno ograničenje slobode izražavanja.
"Zato je neophodno precizno definisati termin ,,poruga“, kada je riječ o kritici rada pravsudnih organa i institucija, da se ne bi došlo u poziciju – slobodnim iščitavanjem zakonskih normi – da Crna Gora na mala vrata uvede zakonsku zabranu kritičkog mišljenja", podvukao je Đuranović.
I profesorica Medijskog prava Aneta Spaić smatra da uvođenje ovakve odrebe može biti društveno opasno u ovom trenutku i da favorizuje jednu granu vlasti.
„Mediji imaju fundamentalnu ulogu kada informišu javnost o pitanjima od javnog interesa, ali kada se institucije blate, omalovažavaju, onda se postavlja pitanje njihove uloge, cilja i njihove odgovornosti“ , kazala je ona.
Iz Ministarstva zvanično odgovaraju da su pokušali da djeluje na pojedince koji na neprimjeren način pokušavaju da unize autoritet pravosuđa, što je, kažu, legitimno da se zakonom uredi.
Iza kulisa, prijetnja zatvorom je odgovor vlasti na oštre krtitike pojedinih medija (čitaj: ismijavanje) Tužilaštva posljednjih mjeseci, u kontekstu, kako je zvanično okvalifikovano, pokušaja terorističkog napada na dan izbora i svega što je uslijedilo nakon toga.
Hoće li Ministartvo ovog puta, ipak, čuti glas novinara ali i pravnika? Javna rasprava je otvorena, kažu da su spremni sa saslušaju sve argumente. A ovih dana smo ih dosta čuli – od toga da vide što piše u u nekadašnjem Zakonu o javnom sramoćenju Hrvatske, kojim, iako je ukinut, je bilo, kako se ističe, nekih rješenja koji su definisali što je to potrebna mjera kritike i koja je neophodna sankcija za neetičko ponašanje, do toga da se samo kršenje pretpostavke nevinosti novčano kažnjava.
I presuda Suda pravde ima različitih, tako da ipak neće biti da se u Evropi dozvoljava da se svašta piše o sudijama i tužiocima.
Tako, recimo, u slučaju PRAGER AND OBERSĆLICK V. AUSTRIA, glavni i odgovorni urednik novine novčano su kažnjeni, a tiraž zaplijenjen zbog objavljivanja teksta zbog neosnovane kritike da bečke sudije od početka procesa tretiraju okrivljene kao da su već osuđeni, a postupanje jednog od sudija je okvalifikovano kao drsko i tiransko ponašanje. Sud je presudio da to ne predstavlja povredu člana 10. Evropske konvencije, odnosno potvrdio je odluku nacionalnog suda.
Pitanje gdje je granica kada se sloboda izražavanja pretvara u svoju suprotnost je mnogo ozbiljnije od trenutne “ljutnje”, ma od koga dolazila. Vlada to mora da zna.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
