Zavođenje komunalnog reda u državi je rijetko dobar biznis. Mnoge svjetske države upravo zavodeći taj red obezbjeđuju sasvim pristojne prihode od kazni za sve one koji ne poštuju zakon. I oko toga nema pogađanja.
Red & Nered: Naravno, pričamo o državama koje su svojim građanima najprije ponudile rješenja, regulisale zakone, a onda i ustanovile kazne za sve one koji ih ne poštuju. Ovaj slijed okolnosti, zaista, ne raspolaže nikakvim naročitim mudrostima, samo je povlastica uređenog društva.
Kod nas, pak, stvari stoje malo drugačije. U pravoj trci da što prije obezbjedimo integraciju naše zemlje u društvo uspješnih i uređenih država, zavođenje reda nametnuto je – preko reda. Tek, građanin je doveden u stanje klasične uznemirenosti. Zapravo, a jasnoće radi i prema nametnutim pravilima, stvarno ne zna sa koje mu bande puca (ovo sa bandom je tek zbog autentičnosti crnogorskog jezika, a što ste vi mislili? – nap.a).
U svakom slučaju, smišljene su kazne, određene cifre, od 100 do 7.500 eura, zakon je stupio na snagu, nema tu što više da se priča, ima da platiš druže, pa razmisli što ćeš, kako ćeš i da li ćeš ikad više.
Samo što je od uvođenja ovakvog reda, samo nered sigurna stvar. Nego, kako novi Zakon o komunalnim djelatnostima raspolaže pravim spektrom zabrana, dovoljno je spomenuti i bar jednu od onih najinteresantnijih za koje nikakvo rješenje nije ponuđeno, ali zabrana svakako jeste.
Pasji život: Jedna od odredbi novog Zakona o komunalnim djelatnostima je ona kojom je predviđena kazna u visini od 100 eura za svakog ko bude šetao psa po javnim, zelenim površinama.A onda, upravo na Portalu Analitika, čitalac registrovan pod imenom Điđa ostavio je svoj komentar koji je glasio: “Da li neko zna gdje mogu da mog psa obučim da leti, da ne bi gazio po zelenim površinama i kolika je taksa da ga registrujem kod Agencije za vazduhoplovstvo. Hvala !”.
Svakako, ovaj komentar govori samo o brzopletom i neuređenom zakonu koji je stupio na snagu, kao i apsolutnoj nepoznanici kako bi vlasnici pasa najprije mogli, a onda i morali da se ponašaju kada izvode svoje ljubimce. Uz to, nigdje u našoj zemlji, a kamoli u svakom naselju ili gradskom kvartu, nisu određene zelene površine gdje bi vlasnici pasa mogli da izvode svoje pse, a nisu ni postavljene kutije sa kesama pomoću kojih bi vlasnici pasa mogli da pokupe izmet svog psa, što je vjerovatno prva asocijacija nereda koji gradski psi ostavljaju za sobom.
Zato, priča o psu koji leti, pije vodu, bar koliko i uspostavljeni zakon. Jer, prema određenoj zakonskoj odredbi, zaista uopšte ne bi bilo loše imati nekog rotvajlera marke “Suhoi” ili “F 22” koji bi mogao da preleti to malo zelenih gradskih površina, izjuri se na brzinu i vrati kući, skroz zadovoljan. Naravno, frka sa onim izmetom ostaje, jer bi i praktično, govna padala s neba. Doduše, zakon bi bio ispoštovan.
Nego, da ne bude kako je i ovaj tekst samo još jedno sranje više, vjerovatno bi početak razriješenja bio upravo na postavljanju tih kutija sa kesama za sakupljanje psećeg izmeta i uvođenjem te obaveze za vlasnike pasa. Tek tada, mogli bi da pričamo o nekakvim kaznama i naplatama.
Nevolja nikad ne dolazi sama: U svakom slučaju, ovakav zakon zamišljen kao zavođenje reda, postaje samo najobičnija diskriminacija ne malog broja građana ove zemlje. A to već uopšte nije u redu. I ne postoji nigdje na svijetu. Zapravo, takav odnos prema građanima je itekako kažnjiv, bar u tim uspješnim i uređenim državama sa početka ove priče čije društvo ova zemlja priželjkuje. Uz napomenu da problemi sa adekvatnim azilima za napuštene pse i pse lutalice, kao i za lutajuću stoku, kao ustanovljenim nevoljama sa kojima se suočavamo, jednom moraju biti riješeni.A do tada, živjećemo još neko vrijeme sa naopakim redom. Ili samo neredom. Zapravo, jednim starim i poznatim epilogom.
Biće sranja.
Željko VUKMIROVIĆ
