Živimo u vremenu kada su konflikti dio svakodnevice. Da bismo ih kao osobe, ali i kao društvo, prevazišli, neophodan je - dijalog. Ovaj pojam koji sve češće koristimo, tačnije zloupotrebljavamo, a rijetko shvatamo na pravi način. To se posebno može primijetiti kada u pozadini konflikta postoji makar i naznaka dnevno-političkih obračuna. A njih je sve više...
- Dijalog počinje bez iskrene spremnosti da sa sasluša i razumije druga strana, sa ciljem nametanja sopstvenog mišljenja i umanjivanja sagovornikovog stava. Ovo je posljedica razvoja konflikta kojim se polarizuju pozicije do mjere da ih akteri u sukobu precipiraju kao međusobno isključive i nepremostive. Zato je početak dijaloga obojen oštrom retorikom i maksimalističkim zahtjevima – pojašnjava za Portal Analitika profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu „Džons Hopkins“ u Vašingtonu Siniša Vuković.
Ovaj gostujući profesor na predmetima vezanim za pregovaranje i rješavanje konflikata univerziteta u Amsterdamu, Lajdenu i Najmegenu, ujedno je renomirani međunarodni eskpert za pregovore, posredovanja i rješavanje konflikata. Nedavno je boravio na KotorArt KotorAPSS-u kako bi bio moderator posljednjeg od tri panela u okviru Projekta Solana Ulcinj kojim se naša zemlja predstavlja na XV Venecijanskom bijenalu arhitekture.
- Dijalog počinje konfliktom, i u toj fazi povjerenje je neupitno na najnižem nivou. Sumnja u krajnje ciljeve i namjere druge strane nadvladava bilo koji vid saradnje i želju za kompromisom. Destruktivna priroda njihovih odnosa nije konačna i nije trajna samo onda kada se dijalog strukturiše tako da transformiše sumnju u povjerenje, jednostranost u obostranost, lično u zajedničko. Na ovaj način, možda neočekivano, konflikt prerasta u konstruktivan odnos – potcrtava on.
No, Vuković skreće pažnju da, zbog kompleksnosti pitanja Solane, „ne treba da čudi podatak da zainteresovane strane i dalje zadržavaju velike razlike u svojim stavovima“.
- Svaka od strana u ovu problematiku nije ušla samo sa jasno izraženim stavom, već i sa određenim predrasudama o profilu institucije ili organizacije koje njihovi sagovornici predstavljaju. Bojazan i nepovjerenje u krajnje namjere druge strane su posljedice manjka pravih informacija o istinskim interesima i potrebama drugih aktera... Treba imati na umu da četiri ponuđene vizije Solane predstavljene na XV Venecijanskom bijenalu arhitekture prvenstveno predstavljaju početak razmjene mišljenja i naglašavaju potrebu pronalaženja optimalnog rješenja kada je u pitanju njena budućnost. Kao takve, imaju šansu da budu začetnici pravog dijaloga – dodaje naš sagovornik.
On smatra da „arhitektura ima kapacitet da pozitivno utiče na pronalaženje optimalnog rješenja“, pa čak ima i presudnu ulogu, ali da bi bilo „nekorektno arhitektama pripisivati toliki stepen odgovornosti, a da pritom ne uzmemo u obzir postojeće socio-ekonomsko i ekološko stanje“. Zato podsjeća na drugi simpozijum ovim povodom, održan u Veneciji, koji je prema njegovim riječima „omogućio intenzivnu razmjenu mišljena ne samo ljudi iz arhitektonske struke, već je pokazao koliko Solana prevazilazi lokalne i državne okvire“. Vuković poseban značaj daje predstavnicima crnogorskog nevladinog sektora, jer je to dalo „nemjerljiv doprinos boljem razumijevanju problematike“.
- Suština uspostavljanja dijaloga nije u pronalaženju krivca ili isticanja pojedinačnih stavova kao prioritetnih. Takvim nesvjesnim djelovanjem se stvara opasan efekat: dok stavovi aktera ostaju zacementirani i nepromjenljivi, problemi se eksponencijalno umnožavaju. Da bi došli do rješenja, prije svega treba razmišljati u pravcu da ono postoji. Važni koraci su već napravljeni, i određene smjernice se već naziru. Međutim, rješenje će prvenstveno zavisiti od spremnosti svih strana za postizanje kompromisa kroz konstruktivan dijalog – zaključuje Vuković.
ANALITIKA: Debate, panel diskusije, simpozijumi – različiti načini da se čuju različita mišljenja. Koliko jedno društvo danas može od toga da ima koristi?
VUKOVIĆ: Suština napretka bilo kojeg društva leži u dijalogu. Dijalog je katalizator promjena, koje su zasnovane na kompromisu i uzajamnom uvažavanju. Međutim, koliko god dijalog predstavljao osnovu civilizovanog društva, definisan kao jednostavan i očigledan proces, istovremeno je paradoksalno kompleksan i često pogrešno postavljen.
Nerijetko, dijalog počinje bez iskrene spremnosti da sa sasluša i razumije druga strana, sa ciljem nametanja sopstvenog mišljenja i umanjivanja sagovornikovog stava. Ovo je posljedica razvoja konflikta kojim se polarizuju pozicije do mjere da ih akteri u sukobu precipiraju kao međusobno isključive i nepremostive. Zato je početak dijaloga obojen oštrom retorikom i maksimalističkim zahtjevima. Učesnici su često nesvjesno zaslijepljeni svojim interesima i potrebama, zbog čega doživljavaju ostvarenje svojih isključivih stavova kao jedini i pravedan ishod postojećeg dijaloga. Drugim riječima, dijalog počinje konfliktom, i u toj fazi povjerenje je neupitno na najnižem nivou. Sumnja u krajnje ciljeve i namjere druge strane nadvladava bilo koji vid saradnje i želju za kompromisom. Ovakvi počeci su rezultat nepotpune i nejasne slike o sagovornicima, o njihovim interesima, željama i potrebama. Dok god strane međusobno komuniciraju samo kroz isključive i maksimalističke stavove oni će održavati destruktivni konflikt. Destruktivna priroda njihovih odnosa nije konačna i nije trajna samo onda kada se dijalog strukturiše tako da transformiše sumnju u povjerenje, jednostranost u obostranost, lično u zajedničko. Na ovaj način, možda neočekivano, konflikt prerasta u konstruktivan odnos.
Zbog svega rečenog - DA! Debate, panel diskusije, simpozijumi i slične forme kroz koje se promoviše dijalog su neizostavni načini kojim jedno društvo prevazilazi međusobno nerazumijevanje, i otvara prostor za saradnju i kompromis.
ANALITIKA: Projekat Solana, kojim se Crna Gora predstavlja na Bijenalu arhitekture u Veneciji, izaziva polemike već godinama. Da li postoji opravdanje za možda i prevelike razlike među stavovima svake od strana, počev od državne i lokalne administracije, preko drugih institucija, do nevladinih organizacija i grupa građana?
VUKOVIĆ: Ako se uzme u obzir koliko je kompleksno pitanje Solane, ni najmanje ne treba da čudi podatak da zainteresovane strane i dalje zadržavaju velike razlike u svojim stavovima. Svaka od strana u ovu problematiku nije ušla samo sa jasno izraženim stavom, već i sa određenim predrasudama o profilu institucije ili organizacije koje njihovi sagovornici predstavljaju. Bojazan i nepovjerenje u krajnje namjere druge strane su posljedice manjka pravih informacija o istinskim interesima i potrebama drugih aktera. Zbog svega ovoga, svaki početak je problematičan: strane se teško otvaraju jedne prema drugima, i samim tim ne uspijevaju razumjeti koliko zaista imaju zajedničkog; naprotiv, ono što se ističe je koliko su različiti. Svrha dijaloga je dvostruka: prije svega da omogući svima da razlikuju iskazane stavove - koji su, kao što je već rečeno, izraženi na isključiv i maksimalistički način - od elementarnih interesa koji svaka od strana želi da zaštiti i promoviše; zatim, da kroz dijalog strane dobiju mogućnost da uvide koliko su im zapravo interesi podudarni. To se postiže kroz razmjenu potrebnih informacija pomoću kojih se stavovi mogu preformulisati tako da oslikavaju zajedničke interese i benefite.
Koliko je meni poznato, komunikacija između zainteresovanih strana postoji već duže vrijeme. Međutim, taj vid komunikacije još nije poprimio obrise iskrenog dijaloga. Potenciranjem sopstvenih stavova nesvjesno se pokazuje nespremnost da se sasluša druga strana i samim tim se stvara atmosfera istovremenih monologa koji automatski isključuju mogućnost vođenja dijaloga. Treba znati da istinski dijalog počinje onog trenutka kada su akteri spremni odgovoriti zašto nešto žele, a ne samo šta žele.
ANALITIKA: Da li je uloga kako domaćih, tako i stranih arhitekata - autora prijedloga za budućnost Solane - kao ključnih faktora za rješenje tog problema, u ovom trenutku nametnuta ili je logičan nastavak dosadašnjih pokušaja rješavanja suprotstavljenih mišljenja?
VUKOVIĆ: Treba imati na umu da četiri ponuđene vizije Solane predstavljene u okviru crnogorskog paviljona na XV Venecijanskom bijenalu arhitekture prvenstveno predstavljaju početak razmjene mišljenja i naglašavaju potrebu pronalaženja optimalnog rješenja kada je u pitanju njena budućnost. Kao takve, imaju šansu da budu začetnici pravog dijaloga. Promišljenim djelovanjem arhitekte mogu preuzeti ulogu medijatora u ovako kompleksnom slučaju: ta nimalo laka i često nezahvalna uloga predviđa pronalaženje ishoda kojim bi se pojedinačni interesi sjedinili u opšte-prihvatljivo rješenje.
Projekat Solana je zasigurno izašao iz okvira arhitektonske struke i probudio interesovanje na širem društvenom planu: stvorila se mogućnost za protok, razmjenu i stvaranje novih ideja i vizija održivog razvoja ovog osjetljivog lokaliteta. U ovom trenutku važno je zadržati interesovanje za dijalog i promovisati mehanizme kojim bi se on ostvario.
Vjerujem da arhitektura ima kapacitet da pozitivno utiče na pronalaženje optimalnog rješenja i, ukoliko je promišljeno postavljena, njena uloga može prerasti u presudnu. Međutim, bilo bi nekorektno arhitektama pripisivati toliki stepen odgovornosti, a da pritom ne uzmemo u obzir postojeće socio-ekonomsko i ekološko stanje.
ANALITIKA: Za razliku od učesnika u završnoj Debati (The Debate) na ovogodišnjem KotorAPSSu, čiji ste bili medijator, na konferenciji u Veneciji imali ste priliku da se sretnete sa predstavnicima nevladinih organizacija i građana koji insistiraju na zaštiti i očuvanju područja Solane. Da li postoji neka zajednička nit ili polazna ideja kojom bi njihovi stavovi mogli da se povežu sa „drugom stranom“ - prije svega, državnim i lokalnim institucijama?
VUKOVIĆ: Drugi simpozijum o kojem govorite, održan u Veneciji – na neutralnom terenu – omogućio je intenzivnu razmjenu mišljena ne samo ljudi iz arhitektonske struke, već je pokazao koliko Solana prevazilazi lokalne i državne okvire: prisustvo lica različitih profesionalnih profila iz raznih zemalja doprinio je da debata bude obogaćena novim informacijama. Smatram da je i prisustvo predstavnika crnogorskog nevladinog sektora na drugom simpozijumu bilo od izuzetnog značaja i dalo nemjerljiv doprinos boljem razumijevanju problematike.
Iako se na prvi mah različita mišljenja mogu doživjeti kao prepreka, one zapravo predstavljaju skriveni potencijal koji je neophodan za pronalaženje opšte-prihvatljivog rješenja i samim tim treba ih doživjeti kao kreativni izazov. U Veneciji, raznolikost mišljenja doprinijela temeljnijem razumijevanju predmetne tematike.
Suština uspostavljanja dijaloga nije u pronalaženju krivca ili isticanja pojedinačnih stavova kao prioritetnih. Takvim nesvjesnim djelovanjem se stvara opasan efekat: dok stavovi aktera ostaju zacementirani i nepromjenljivi, problemi se eksponencijalno umnožavaju.
Konstruktivnost dijaloga umnogome zavisi od sposobnosti aktera da prevaziđu strukovno-jezičke nedoumice i izraze svoje interese na način razumljiv i van sopstvenog esnafa. Često se dešava da strane zapravo imaju veoma podudarne interese, ali da zbog načina na koji ih formulišu nijesu u stanju da shvate postojanje pomenute podudarnosti. Samim tim, svaki naredni korak i napredak u postojećem dijalogu zavisiće od sposobnosti strana da saslušaju i razumiju jedni druge.
ANALITIKA: I danas, nakon tri panel diskusije posvećene Solani, da li možete reći da se rješenje nazire?
VUKOVIĆ: Za nekog ko se naučno i praktično bavi pregovorima i rješavanjem konflikata, Solana predstavlja veoma izazovnu temu s obzirom na njenu kompleksnost i raznolikost zainteresovanih strana. Svaki pojedinac ima izraženu krakternu crtu koja ga profiliše u struci: nekome je prioritet preuzimanje inicijative i ekspeditivno pronalaženje rješenja, neko potencira svrsishodnost procedura, nekome je suština u kreativnom promišljanju, dok kod nekih međuljudski odnosi nadilaze sve ideje, procedure i inicijative. Koliko god se pomenuti stilovi činili međusobno isključivi, oni samo komplementarnim djelovanjem i međusobnim razumijevanjem prioriteta mogu doprinijeti pronalaženju opšte prihvaćenog rješenja.
U bilo kojim pregovorima, rješenje je jedino moguće ukoliko se ispune dvije ključne stavke: kao prvo, uključene strane - bez obzira na njihove individualne i profesionalne stilove komunikacije - moraju prihvatiti da trenutno stanje nije održivo i da samostalnim djelovanjem neće postići zacrtane ciljeve; kao drugo, moraju prihvatiti da samo saradnjom i kompromisom mogu ostvariti sopstvene interese, koji se kroz dijalog transformišu u zajedničke i opšte. Da bi došli do rješenja, prije svega treba razmišljati u pravcu da ono postoji. Važni koraci su već napravljeni, i određene smjernice se već naziru. Međutim, rješenje će prvenstveno zavisiti od spremnosti svih strana za postizanje kompromisa kroz konstruktivan dijalog.
Kristina JERKOV
Foto: KotorAPSS/Luka Bošković
Katalog Projekta Solana - Crnogorskog paviljona na XV Venecijanskom bijenalu arhitekture možete danas naći kao specijalni dodatak dnevnog lista Pobjeda. Dodatak sadrži pregled rješenja predstavljenih u Veneciji, kao i niz tekstova o projektu i Solani - njenim potencijalima, problemima i razvoju.
