Direktor za marketing, komunikacije i program Prve TV Crna Gora, Ivan Vukčević, rođen je 14. septembra 1986. godine u Podgorici. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u rodnom gradu, da bi se kasnije na magistarskim studijama usmjerio na komunikologiju i odnose sa javnošću.
Svoj radni vijek počeo je veoma rano, poslije srednje škole na lokalnim radio stanicama i u dnevnoj štampi, kao saradnik u KIC-u „Budo Tomović“, u kancelariji za produkciju i muzički program.
Početkom 2008. godine postaje najmlađi član menadžmenta medijske kuće Pro TV i Pro FM, usavršavajući vještine i znanje o elektronskim medijima, radiju i televiziji kroz obuku u Bukureštu, u međunarodnoj medijskoj kompaniji Media Pro, koja je dio CME grupacije.
Prije ulaska Prve TV na crnogorsko tržište i jedinstvene rebranding kampanje i promocije „Pro TV postaje Moja Prva“, aktivno je radio na organizaciji i promociji više muzičkih festivala i kulturnih manifestacija poput - „Underhill Fest“, „After Beach Parties“, „Demofest Banjaluka“, „Bijeg na snijeg“.
Zaslužan je za premijerne koncerte u Podgorici nekih popularnih ex-Yu bendova, izložbu Salvadora Dalija, kao i uvođenja novih standarda u vođenju muzičke radio stanice, kakva je u periodu od 2008-2011. bila Pro FM.
U proteklih skoro pet godina svoju poslovnu oazu Ivan je pronašao u Prvoj TV koja je članica medijske grupacije Antenna koja posluje u skoro cijeloj jugoistočnoj Evropi. Tokom 2015. godine odlučuje da promijeni poslovni ambijent, oprobavši se u industriji telekomunikacija, ali ubrzo shvata da posao u medijima najviše odgovara njegovim bronjim interesovanjima i da je televizija nešto u čemu najbolje „pliva“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Rano ustajanje bez umora, crtani filmovi na televiziji, Nindža Kornjače sa starom sinhronizacijom, iznajmljivanje video kaseta iz video kluba „Dream“, tetris i Nintendo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Odrastanje se samo ogleda u godinama, ali hajde da kažem da sam sa 29 godina već odrastao pa više ne moram da se bojim da ću da zakasnim na pismeni zadatak, na ispit, to što mogu sebe da odvezem na sve destinacije koje poželim i što sam stekao kroz posao velike odgovornosti koje mi pomažu da sve životne situacije sagledam ozbiljno i da se ne plašim novih izazova.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Muzika. Uvijek sam mislio da ću se baviti muzičkim poslovima, organizacijom, promocijom, radijskom produkcijom. Tako sam i počeo svoj radni vijek, ne sluteći da ću završiti u komunikacijama. Volio bih da znam da crtam i slikam, i zavidim svima koji su majstori tog zanata. Volim sve talente, otkrivene i neotkrivene koji su vezani sa stvaranjem.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Brzopletost. Zalaganje za određene stavove bez rezerve. Ponekad nije dobro. Intuicija me do sada nije skoro nikad prevarila, ali brza reakcija u donošenju zaključaka zna da odbije ljude u komunikaciji.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, neiskvarenost, društvenost. Volim kada ljudi ulaze u nova poznanstva bez rezerve i na najopušteniji način.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Hm. Teško pitanje. Vjerovatno smo svi nekada razmišljali o tome, ali nikad nijesmo zapisali ili sa nekim razmijenili mišljenje. Ali recimo, „Finding Neverland“ - „U potrazi za Nedođijom“ (vječiti dječak Petar Pan, i kao što kaže stih jedne pjesme „al' ne zna da je Bog nekima dao dar da budu mladi zavijek“), a volio bih da me glumi od domaćih Boris Milivojević ili Nebojša Glogovac, a od inostranih Juan Mekgregor i omiljeni lik Doni Darko (Džejk Gilenhal).
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Zdravo, Ivan Vukčević, Prva TV. Šalim se. Za ovo pitanje sam se konsultovao, jer je malo nezahvalno opisivati sebe, evo što sam dobio kao odgovor - organizovan, strpljiv, društven, odgovoran i omiljena domaća - lokalna riječ „učinjen“ (hahaha).
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Biftek salata sa pomfritom.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Sve! Moć pomjeranja stvari, da mogu da letim, da putujem kroz vrijeme, da budem nevidljiv i da se teleportujem.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Petrom Panom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kafenišem, ručam sa prijateljima. Odem van grada. Ljeti sam nedjeljom poslijepodne najčešće pored mora.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Fly Me To The Moon“. U svim izvedbama i obradama.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava „Dogvil“, Kokana Mladenovića. Budući da sam i sam fan Lars Von Trira i filmske adaptacije „Dogvila“, predstava koju sam gledao u KIC-u „Budo Tomović“ na mene je ostavila sjajan utisak - zbog samog tumačenja tog teksta, i zanimljivih rediteljskih i glumačkih rješenja.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Trenutna želja su Lisabon i Rejkjavik. Do kraja ove godine jedan od ova dva grada će morati da se skinu sa liste želja. U Americi bih radio posjetio Aljasku.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Volim sva prevozna sredstva, jer me svaki na svoj način podsjeća na neko lijepo putovanje. Ali priznajem da rado izbjegavam vozove i autobuse.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Najboljim prijateljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sitnicama. Suvenirima od prijatelja sa putovanja. Male stvari su mi bitne, čak taj jedan privjezak za ključeve, čokoladica ili magnet od prijatelja sa putovanja je znak da su mislili na mene gdje god da su se nalazili.
Da li za nečim žalite?
- Žalim samo što ponekad ne mogu da budem u isto vrijeme na dva mjesta :-)
Bez čega ne možete?
- Kafe, vode, mora, pijeska, sunca, mobilnog telefona, punjača, televzije, radija, naočara za sunce, sata na ruci, koncerata, festivala....
Za što ste se posljednji put izvinili?
- U mom poslu ima često „trzavica“ i izvini se često može čuti.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Kuću pored mora, ostale dvije želje bih sačuvao kada prođe ljeto. Želje se mijenjaju, neke ostaju, neke se prerastu, a neke od ranije što smo stariji izgledaju glupavo :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Još uvijek čekam dovoljno velik izazov.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Put oko svijeta za 80 dana, posljednjih deset bih proveo u Podgorici na omiljenim mjestima i sa najdražim ljudima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Vjerujem kao i većina ljudi - u snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Zvezde padaju i danju, samo to mnogi nisu u stanju da vide“ - Momo Kapor
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Darko Jovanović, Jelica Bujić, privatna arhiva
