Riječ je o uređajima solidnih specifikacija koji su često i dvostruko jeftiniji od sličnih uređaja poznatih proizvođača pa se postavlja pitanje isplati li se kupiti takve uređaje i postoje li neke skrivene mane vezane uz njih.
Prednosti i mane kineskih proizvođača pametnih telefona
Najveća prednost im je očigledna – cijena s obzirom na konfiguraciju. Primjera radi Doogee DG900 ima procesor sa 8 jezgara i 2Gb RAM-a te nešto bolje performanse od Samsung Phableta uz tri puta nižu cijenu. Dodatno, oprema koja se isporučuje uz „kineze“ je često vrlo bogata pa nije rijetkost da uz sam uređaj dobijete dvije baterije, više različitih maski i zaštitne naljepnice za zaslon. Još jedna karakteristika kineskih telefona je da su vrlo često Dual Sim kompatibilni, što znači da istovremeno možete imati aktivna dva broja na dvije različite mreže.
Ipak, postoje neki nedostaci koji se vežu uz kineske telefone. Budući da je riječ o uređajima koji se uglavnom naručuju direktno iz Kine, u uvezenoj zemlji obično ne postoje službeni servisi pa ostvarivanje prava na garanciju ili zamjene telefona može biti komplikovan proces, osim ako nije uzet preko ovlašćenog distributera.
Drugi minus je srećom sve rijeđi, a odnosi se na frekvencije GSM signala koje uređaji podržavaju. Naime, kineski i evropski mobilni operateri koriste različite frekvencijske za prenos podataka velike brzine pa uređaji namijenjeni za kinesko tržište neće optimalno funkcionisati kod nas. Budući da su svi noviji pametni telefoni „quad band“ tipa, oni prirodno podržavaju sve svjetske frekvencijske pojaseve i sa njima ovakvih problema nema.
Jedan od ozbiljnijih nedostataka kineskih telefona tiče se njihovog operativnog sistema. Dok je kod poznatijih proizvođača poput Samsunga ili Sonya normalno da svaki model kroz svoj život dobije dvije ili tri nadogradnje sistema, kod većine kineskih modela ste osuđeni na operativni sistema sa kojim je telefon došao. To je bitno iz razloga što nadogradnje sistema često donose poboljšane performanse i nove funkcionalnosti i na neki način „pomlađuju“ uređaj.
Još jedan problem od kojeg „kinezi“ često pate je loša optimizacija softvera. To znači da iako posjeduju hardver visokih performansi, korisničko iskustvo nije na tako toliko visoko ocijenjeno. Mnogi kineski mobilni telefoni srednjeg ranga koriste odlične Sonyeve foto-senzore, međutim sami kvalitet fotografija je dosta lošiji nego na Sonyevim uređajima zbog lošije kalibracije senzora i softvera.
Kupiti ili ne?
Ovako crno na bijelo čini se da niska cijena teško može opravdati mane kineskih uređaja, međutim sve navedene mane ne vrijede u istoj mjeri za sve uređaje. Drugim riječima, isplati se kupiti kineske uređaje, ali treba malo istražiti konkretne proizvođače i modele. Uz dobar odabir uređaja možete zaobići sve potencijalne probleme.
Dakle, kupovina se isplati, ali kako odabrati pravi uređaj? Trik je u tome da neki kineski proizvođači nude značajno bolje uređaje i podršku od nekih drugih. U grubo, može ih se podijeliti u tri kategorije:
•Vrhunski proizvođači koji su kompetitivni na svjetskoj sceni i čiji su uređaji sasvim u rangu raskošnih imena – to su ZTE, Lenovo, Huawei, Xiaomi, Oppo i OnePlus.
•Proizvođači koji se probijaju i imaju nerijetko odlične uređaje, međutim podrška im zna biti loša i većina modela ne dobija nadogradnje – ovdje spadaju Doogee, Cubot, Jiayu, Tcl, Gionee, Noa i iOcean.
•Ostali proizvođači. Njima se možda i zalomi dobar uređaj pa pređu u kategoriju iznad, ali generalno predstavljaju riskantnu kupovinu.
Ako kupite uređaj proizvođača iz prve kategorije možete biti sigurni da ćete dobiti odličan uređaj i zapravo je rizik minimalan. Još bolje, možete dobiti pametni telefon usporediv sa trenutno najboljim modelima na tržištu za manje od 270 eura. Na primjer, OnePlus One jedan je od najboljih trenutno dostupnih uređaja u svijetu.
Uređaji druge kategorije su zapravo glavna asocijacija kad se spomenu „kineski telefoni“. To su lijepo dizajnirani uređaji sa jako dobrim specifikacijama koji su zaista povoljni i većina korisnika bi njima mogla biti jako zadovoljna. Ovi uređaji posebno su popularni među entuzijastima jer se njihovim otključavanjem (rootovanjem) dobija mogućnost naprednih modifikacija sistema.
Najzanimljiviji modeli i kako do njih
Jedan od zanimljivijih modela je već pomenuti OnePlus One. Odličnog je dizajna i fantastičnih performansi, a djelomično popularnost duguje i zanimljivoj metodi marketinga. Cijena mu se kreće oko 230 eura.
Interesantan model srednjeg segmenta je Xiaomi Redmi Note. Za manje od 200 eura dobijete 8 jezgara, 2Gb RAM-a i 5.5 inčni ekran. U prevodu dosta performansi za malo novca.
Odlična ponuda je i Doogee Voyager 2, za samo 90tak eura dobijate uređaj sa solidnim 4-jezgrenim procesorom, dovoljno memorije i velikim zaslonom. Nije nešto prelijep, i kamera bi mogla biti nešto bolja, ali uprkos tome puca debelo iznad svog cijenovnog ranga.
Kako odlučiti?
Uzevši u obzir podneblje u kojem živimo i ekonomsku situaciju, ako niste jedna od osoba kojoj je bitan brend i natpis koji stoji na telefonu, onda je definitivno pametna opcija da pored predstavljenih mana na kojima se aktivno radi ka eleminaciji istih, da ispitate tržište i pronađete provjeren model kineskog proizvođača, jer za jako nisku cijenu se može dobiti odličan telefon koji će zadovoljiti sve potrebe prosječnog korisnika.
(njuskalo)
