Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Ne treba biti previše vispren pa viđeti da se politička situacija u Crnoj Gori zaoštrava sve više i više. Isuviše dugo izostajenje promjene vlasti i dugotrajna vladavina jedne partije, osim što je teško objašnjiva bilo kome ko ne poznaje prilike u Crnoj Gori, dovodi do frustracije sve političke subjekte koji svoju impotentnost dokazaju upravo onoliko koliko traje njihovo opoziciono djelovanje.
Namjesto da slijedimo praksu i iskustva onih koji su lučonoše demokratije i društvene uređenosti u Crnoj Gori svaka pustokupljevina ima svoje viđenje kako treba da izgleda Crna Gora, što je demokratija i svoju izopačenu verziju građanskog društva. Crna Gora je vanserijski primjer kakve devijacije može u sebi nositi demokratsko, višestranačko uređenje kada imate izabrane političke predstavnike koji ne bi mogli proći konkurs i provjeru mentalnih sposobnosti za vozača gradskog autobusa. Čitavo vrijeme pokušava se u Crnoj Gori dokopati vlasti svijest koja je svoje političko djelovanje svela na prljave kampanje, kampanje koje prevazilaze sve norme ljudskosti i zalaze u sferu civilizacijskog besčašća, namjesto da se stvarala kredibilna opcija koja bi ubijedila građane Crne Gore da bi promjenom vlasti dobili novi kvalitet.
Hiperprodukcija besčašća: U toj hiperprodukciji besčašća nameće se svima onima koji ne dijele njihovu opčinjenost sopstvenom produkcijom difamacija osjećanje da su na strani zla, kriminala, prevare, krađe, ... Lažući druge, kombinacijom istine i izmišljotina, ubijedili su sebe u to i, da stvari budu još smješnije, traže od nas, za koje oni predstavljaju jedno veliko ništa, da im bespogovorno vjerujemo. Pristojan svijet ne optužuje ljude bez čvrstih dokaza, što je predaleko od šizofrenije koju šire opozicioni prvaci i njhovi sljedbenici bez integriteta i bez identiteta. Bavim se javnom riječju već decenijama, objavio sam na stotine tekstova, nikada nijesam nikoga optužio za bilo koje kriminalno djelo, čak ni insuinirao, iako je malo reći da prema mnogim političarima u Crnoj Gori i Srbiji osjećam prezir. Za mene je ispod ljudskog dostojanstva politički se obračunavati kriminalazicijom drugih. Neko mora objasniti građanima Crne Gore da je takav način političkih obračuna svojstven ideologijama koja su civilizacijsko dno i koje su kroz istoriju izazvale mnoge ljudske tragedije. Opravdavajući sebe da to čine zato što ne funkcioniše pravosuđe samo urušavaju instituciju sudstva i doprinose njenom nepoštovanju i obezvrijeđivanju.
Postavlja se osnovno pitanje - zašto niko u Crnoj Gori ne reaguje na elementarna kršenja zakonitosti i svih pravila koje je ljudska civilizacija ustanovila kao norme, zašto se ne primjenjuju pravila koja važe u pristojnim i uređenim državama, već se konstruišu rješenja koja se jednio primjenjuju u prepolitičkim društvima koja su decenijama daleko od bilo kakve primisli o normalnoj državi? Kako smo došli do toga da nam je sve prihvatljivo, čak kad je u pitanju i golo nasilje, kad je upereno protiv onih koji su objekat naše mržnje? Ko sa trunkom pameti misli da to može donijeti bilo kome dobra? Kao da ne odlučujemo o sopstvenoj državi, o sopstvenoj koži. Vlast će se se promjeniti onog trenutka kada to bude zrelo, kada velika većina građana Crne Gore odluči da će joj biti bolje sa nekim drugim. Ne postoji ta vlast u višestranačju, ma koliko trajala i bila cezaristička, koja nije oborena kada je građani nijesu više mogli trpjeti.
Stvaranje haosa: Ovo što se danas dešava u Crnoj Gori nije ništa drugo do stvaranje haosa u kojem njegovi izazivači misle da u haosu mogu profitirati. Očigledno su postali svjesni da je to jedini način u kojem mogu profitirati pa ne pitaju za cijenu koje će društvo platiti.Nosioci suvereniteta i političke volje u svakoj državi su građani. Politički subjekti su samo izvršioci te volje. Ta volja se valorizuje političkim izborima koji se mogu dovoditi u pitanje u vremenu izbora i odmah nakon izbora. Inače izbori dobijaju i legalitet i legitimitet. U Crnoj Gori se političke partije ponašaju kao da su one vlasnice države i da je sve u njoj podložno njihovom međusobnom dogovoru. Tako imamo da se suspenduju zakoni, uključujući i najviši akt države, donosi lex specialis suprotan Ustavu zato što je nekome palo na pamet da dovodi izbornu volju građana u pitanje na kraju političkog mandata?!! Mislim da je to unikum u svjetskoj političkoj teoriji i praksi!!! A suština je sasvim drugačija. Zahvaljujući izradi Nacrta zakona o slobodi vjeroispovjesti i pozivu NATO saveza za članstvo Crne Gore jedna politička grupacija je, potpomognuta i u organizaciji SPC i Rusije, je krenula da uličnim protestima i nasiljem obori postojeću vlast, izazvaši tako političku krizu u Crnoj Gori. I umjesto da djeluje država, njen pravosudni sistem, uhapsi one koji su prouzrokovali nasilje sa namjerom političkog prevrata, antidržavnog djelovanja i spriječavanja suverenog odlučivanja građana Crne Gore u skladu sa zakonskim procedurama o navedenom Nacrtu i bezbjednosnim integracijama, mi imamo zloupotrebu političke krize od ostalih opozicionih aktera, zarad sopstvenih partikularnih interesa, ne vodeći računa o državnim interesima. Čak i onda kad i sami podržavaju integracije Crne Gore. To dovoljno govori koje su partije u Crnoj Gori državotvorene a koje su interesna udruženja. Nažalost, malo je političkih subjekata u Crnoj Gori kojima je državni interes iznad ličnog. Volio bih i da o članstvu najveće vladajuće partije mislim da ih povezuje državni interes, a ne sopstveni, što je kod mnogih njenih članova slučaj. No, to je sve posljedica nevjerovatnog pada svih etičkih vrijednosti kod građana Crne Gore. I to je vidljivo od ponašanja na ulici, u saobraćaju, pa do primitivnog ponašanja poslanika DF-a u parlamentu. Onaj ko se ponosi onim što se dešavalo u crnogorskom parlamentu ima ozbiljan mentalni problem, ništa manji od šizofrenih ponašanja aktera bijede u najvećem zakonodavnom domu Crne Gore, od kojih neki nose akademske titule. Sve je to još jedan primjer da nepoštovanje zakona vodi samo daljem urušavanju društva. Dok svi ne shvate u Crnoj Gori da je poštovanje zakona vrhovni princip u svakom uređenom društvu, počev od prelaska ulice, upotrebe žmigavca, bahatosti, pa do borbe protiv korupcije, kriminala, izbornih krađa ili bilo čega, imaćemo situaciju da je kršenje zakona svakodnevna pojava i da sve to vodi haosu kakvom trenutno prisustvujemo. Najglasniji u priči o nepoštovanju zakona od strane vlasti, koje nesporno postoji, su oni koji nemaju elementarnu pristojnost i koji svakodnevno krše društvene norme ponašanja. Iako sam svjestan da je lex specialis iznuđeno rješenje kojim se izašlo iz opasne krizne situacije, ne mogu a da ne konstatujem da svako urušavanje pravnog sistema jedne države samo vodi daljem njegovom urušavanju.
Možda potrebna supervizija EU: Mnogo bi bolje bilo da su sve političke partije postigle dogovor o bezuslovnom poštovanju zakona od strane svih građana Crne Gore, bez obzira na njegovo mjesto u društvu, podjeli na tri grane vlasti i nezavisnost sudstva. Lično se ne bih protivio ni superviziji EU, ali ne u ličnostima kakva je ambasador Mitja Drobnič, koji je svojim stereotipima i nesposobnošću da prepozna glavne opasnosti po crnogorsko društvo, doprinio političkoj krizi. Nije moguće Crnu Goru poistovjetiti sa drugim tranzicionim društvima u kojim se vlast nije mijenjala, niti se opozicija u Crnoj Gori može posmatrati kao demokratski potencijal, tim prije što njen dobar dio ima potpuno neprijateljske odnose prema Crnoj Gori i predstavljaju eksponente velikodržavnih ideja iz druge, susjedne države.Crna Gora sigurno nije najbolji primjer organizovane države, ali je daleko od istine da je u bilo čemu najgora od drugih tranzicionih društava. Ta slika koja se stvara o Crnoj Gori u samoj Crnoj Gori kao kriminalnoj državi je ravno izdaji državnih interesa. Sve pojave i devijacije koje postoje u Crnoj Gori postoje u drugim tranzicionim društvima i niko ih ne naziva tako bezočnim imenom. Ovim niko ne opravdava postojanje takvih pojava već govorim o nepristojnom odnosu građana Crne Gore prema svojoj državi. Dobar dio društva, naročito medija i političkih subjekata, u sadejstvu sebi sličnih u Srbiji, svojski se potrudio da svoju zemlju predstavi kao zemlju organizovanih kriminala, smatrajući to, o tempora o mores, svojim političkim uspjehom?! Koje su razmjere tog besčašća govori sjetih se, recimo, emisije RSE koja govori o mladima Ulcinja i u kojoj neki beogradski „kević“ doslovno kaže na njenom kraju: „Imaš jedno društvo u kom je vlast..., evo crnogorsko društvo, u kojem je na vlasti Milo Đukanović evo 25 godina. Korumpirana vlast, zovu je kriminalnom državom itd. Albanci imaju tu neku mogućnost da fetišiziraju svoju državu, jer ne žive tamo jer ne znaju da je manje-više isto i kod njih. Dakle, imaju taj neki slobodan prostor gde mogu da, da, da se osvrću i da kažu: aha mi imamo ovu svoju maticu. Crnogorci, kao da su ljubomorni na to što su oni zatočeni u toj svojoj državi i nemaju šta da fetišiziraju.“ ... I zato se tuku u vrijeme albanskog praznika Dani zastave? Što reći ...
Politički rijaliti: Iako sam odužio, moram i ovo reći: prilikom mog posljednjeg boravka u Crnoj Gori i inače u komunikaciji jedan broj građana Crne Gore mi zna spočitati kako štedim „glavnog bosa“ jer se, bože, plašim da ga kritikujem. Evo javno priznajem da mi se noge tresu kad samo pomislim na kritiku Mila Đukanovića. Prosto mi je žao što ne mogu izgubiti posao zbog toga, jer sam freelancer, niti što mi ne može ukinuti novčana sredstva jer mi ih, nažalost, ne daje, niti oduzeti bilo što drugo jer živim u drugoj državi, ... Ovo navodim samo kako bih pokazao svu bijedu one pustokupljevine sa početka teksta, koja čitav svijet posmatra iz vizure svojih ograničenih umova i misli da svak funkcioniše po njihovom principu. Previše je političke ološi u Crnoj Gori da bih ja Đukanovića vidio kao najveći problem Crne Gore. Prosto mi dođe da puknem od smijeha kako mi mjere riječi oni koji sa velikosrbima, salonskim u uličarskim, i četnolikim DF-om namjeravaju da prave koaliciju i smjenjuju Đukanovićev DPS. Naročito su zanimljivi Crnogorci koji kritikuju vlast da nije ništa učinila po pitanju Crkve, crnogorskog identiteta, jezika, ... pa su namjerni da je zamjene sa Mandićem, Kneževićem, Bulatovićem, Danilovićem, Lekićem, Bečićem, Milićem, ... ne bi li tako riješili crkveno pitanje, pitanje jezika, crnogorskog identiteta, ... Smijehotresno!
Kako prođe nekoliko dana od pisanja teksta do njegovog objavljivanja, zbog uređivačke politike, ne znam da li će se formirati tzv Vlada izbornog povjerenja kad bude tekst objavljen, ali nije nevažno reći da je dogovor opozicionih partija oko formiranje te Vlade pravi reper kako bi se formirala vlast da kojim slučajem pobjedi opozicija na izborima. Dodajte ovima što su potpisali sporazum sa Vladom još SNP, DF i ne znam još koga pa sami zamislite kakva bi to sprdnja i grabež, uz međusobne svađe i obračune, bio. Nijedan rialiti im ne bi bio ravan, a trajalo bi duže od Farme i Parova zajedno. (Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)
