,,Mislila sam da neću izdržati jer sam jako vezana za porodicu i prijatelje”, počinje ona svoju priču za Portal Analitika. Sada, godinu dana kasnije, toliko je oduševljena našom zemljom, da je školovanje produžila još godinu.
,,Godina dana u u ovoj izuzetno lijepoj zemlji je malo. Planiram da budem misionar jezika svojih predaka u Argentini, a još uvijek ne poznajem jezik dovoljno, da bih to znanje prenijela ljudima iz moje provincije. Odlučila sam da ostanem. Kada su mi ministarstvo i fakultet odobrili produžetak školovanja na još jednu godinu, bila sam presrećna”, ističe Lusija.
Bezbjednost u Crnoj Gori za svaku pohvalu: Iako je crnogorska priroda, kako ona kaže fascinantna, najviše joj se dopadaju ljudi i sigurnost koju ima u zemlji. U Argentini, policajci u ranim večernjim časovima pokazuju da ne ulazite u dio grada, koji ste namjeravali da posjetite. Mogućnost napada, pljačke ili ubistva je velika.
,,Naravno da volim zemlju u kojoj sam se rodila i u kojoj mi žive najbliži, ali situacija u poslednjih par godina je katastrofalna. U Crnoj Gori, sa druge strane, mogu slobodno da šetam ulicama nakon ponoći. Vjerujte mi, to je najveća sreća, znati da si siguran. Takođe, ljudi- nekako svi vode računa jedni o drugima, a kada čuju odakle sam svi žele da mi pomognu, daju mi broj telefona, stvarno su prijateljski nastrojeni. Jedan momak mi je, saznavši da se prezivam kao on, kupio par cipela. Kako kaže, za srećno koračanje. To se u Argentini nikada ne bi desilo”, oduševljeno kaže Lusija.
Ostvarila djevojačke snove: Ona je, još kao djevojčica maštala o tome da dođe i posjeti zemlju o kojoj joj je porodica mnogo pričala, najviše tata… Divlja priroda, more, rijeke, planine, jezera su za ljude sa istraživačkim duhom, poput nje, uvjeravao ju je otac. Jednom prilikom, dok je još bila dijete, prije odlaska na spavanje, pokazao joj je fotografiju Crne Gore i obećao joj je da će posjetiti zemlju predaka.
,,Tako je i bilo, čim sam došla u Crnu Goru, posjetila sam napuštenu kuću mog čukundjeda, koja se nalazi u mjestu Meterizi, između Podgorice i Cetinja. Iako u njoj sada niko ne živi, kuća je predivna i nikada je neću zaboraviti”, kaže ona.
U Crnu Goru, ponijela je tri kilograma matea, nacionalnog argentinskog čaja. Ljudi ga tamo piju svakodnevno i svuda. Na ulici se često mogu vidjeti ljudi, koji u jednoj ruci drže posudu iz koje na cjevčicu piju omiljeno piće, a u drugoj nose termos, da bi u svakom času mogli da doliju koliko treba.
Crnogorci sjede i ispijaju kafe: Ovdje je, taj napitak skoro u potpunosti zamijenila turskom kafom.
,,Jaku, tursku, sa tri kašike šećera,, naručuje Lusija. Uz smijeh dodaje:
,,Ovdje ljudi sjede po par sati u kafićima i piju kafe. Tako sada i ja, a pošto sam zavoljela ukus, pijem i po tri šoljice dnevno. Ta tradicija dugog ispijanja mi je zanimljiva, a potrebno mi je nešto što će me opustiti poslije napornih predavanja”, primjećuje ona.
Na fakultetu provodi oko tri sata dnevno. Najteže joj je učenje padeža, ali uz volju, trud i dobre profesore sve se uspije naučiti.
,,Svi su super, žele da mi pomognu da što više naučim. Malo je naporno to što su predavanja na engleskom jeziku, učim crnogorski, a u svesku sve zapisujem na španskom. Kada dođem kući, glava mi je ogromna. Ipak, dosta toga sada razumijem, znam da pričam dobro, učim da pišem…”, napominje ona.
Kako je došla: Lusija je u Crnu Goru došla, zajedno sa svojoj zemljakinjom –Tatianom Mićinović. One su prve studentkinje iz Argentine, koje su se odlučile na studiranje u našoj zemlji. Njihov dolazak i boravak, organizovan je zahvaljujući angažmanu Ambasade Crne Gore u toj zemlji, MVPEI, Ministarstva prosvjete i Prijestonice Cetinje. U saradnji MVPEI i Ministarstva prosvjete u posljednje četiri godine su u Argentini uspješno organizovane tri škole crnogorskog jezika, koje su zainteresovale stare emigracije za učenje jezika predaka. Tokom naredne godine, planirano je organizovanje još nekoliko škola crnogorskog jezika u Argentini i Urugvaju.
Na pitanje šta joj se najviše svidjelo u Crnoj Gori, Lusija kaže da je to jedan primorski grad.
“Cijela zemlja je mnogo ljepša, nego na fotografijama. Ipak, najviše mi se dopada Kotor, to je najljepši grad koji sam vidjela u životu”, zaključila je Lusija Petričević.
Ivona DROBNJAK
