Piše: prof. dr Maja KOSTIĆ-MANDIĆ
Značaj: Obavezuje zemlje članice da informišu građane, da im obezbijede pristup informacijama, omoguće njihovo učešće u odlučivanju o pitanjima vezanim za životnu sredinu i da se obezbijedi pristup pravdi u cilju pravne zaštite navedenih prava i uopšte prava iz oblasti životne sredine. Značajna je zbog demokratizacije društva jer omogućava interakciju građana i organa vlasti na svim nivoima i obezbjeđuje primjenu i zaštitu ljudskih prava u oblasti životne sredine.
Status: U Crnoj Gori Konvencija se primjenjuje od 2010. godine.
Propisi Crne Gore koji regulišu ovu materiju: Na osnovu Zakona o potvrđivanju Arhuske konvencije ona je postala sastavni dio našeg pravnog sistema. Ustav, Zakon o životnoj sredini, Zakon o slobodnom pristupu informacijama, Zakon o državnoj upravi, Zakona o lokalnoj samoupravi, Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu, Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, Krivični zakonik i brojni drugi zakoni sadrže odredbe kojima se garantuje ostvarivanje prava iz Arhuske konvencije.
Odnos Arhuske konvencije i drugih izvora prava: Ustav predviđa da potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori imaju primat u primjeni u odnosu na zakone i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva. Arhuska konvencija uspostavlja samo minimum prava koje treba poštovati dok države ugovornice mogu da uspostave ili nastave da garantuju viši obim prava. Međutim, ako postoje različita rješenja u Konvenciji i relevantnom zakonu, primjenjuje se onaj izvor koji garantuje veći obim prava.
Predmet regulisanja Arhuske konvencije:
I pravo na informisanost građana o stanju životne sredine,
II pravo da građani učestvuju u procesu odlučivanja o pitanjima iz oblasti životne sredine i
III pravo na pravnu zaštitu ovih i drugih prava iz oblasti životne sredine.
I Ko može da traži informaciju i od koga?
Javnost u najširem smislu riječi može da traži informaciju od organa vlasti, odnosno drugih organa koji vrše javna ovlašćenja. Pojedinci (bez obzira na državljanstvo ili prebivalište), grupe građana, nevladine organizacije ili druge vaninstitucionalne organizacije, kao i privredni sektor mogu da traže informacije od: državnih organa (zakonodavnih, izvršnih, sudskih), organa lokalne samouprave, javnih ustanova i javnih preduzeća.
Njemački turista, na ljetovanju u Kotoru, ima pravo da od organa lokalne uprave traži informacije o: kvalitetu morske vode, stepenu buke, kvalitetu vode za piće, lokalnoj »divljoj deponiji« i slično. Zahtjev za informacijama treba da je u pisanoj formi, a može biti upućen i putem elektronske pošte. Na zahtjev za pristup informacijama njemačkog turiste organi lokalne uprave su dužni da donesu rješenje kojim se odobrava ili odbija pristup informacijama (primjenjuju se odredbe Zakona o slobodnom pristupu informacijama Crne Gore).
Kada može biti odbijen zahtjev za davanje informacije? Ako organ ne posjeduje traženu informaciju, ako je zahtjev za informacijom nerazuman ili uopšten ili se radi o informaciji čije bi objavljivanje negativno uticalo na međunarodne odnose, nacionalnu odbranu ili javnu bezbjednost, sudski postupak koji je u toku, prava intelektualne svojine, povjerljivost podataka (privredne tajne, ličnih i koji se odnose na životnu sredinu). Konvencija predviđa da ovi izuzeci budu usko tumačeni, dok Zakon o slobodnom pristupu informacijama to ne predviđa.
Obaveze državnih organa: Konvencija pruža jasna uputstva državnim organima o načinima sakupljanja i širenja informacija koje se odnose na životnu sredinu. U slučajevima neposredne opasnosti po ljudsko zdravlje ili životnu sredinu postoji obaveza pravovremenog informisanja javnosti.
II Šta obuhvata učešće javnosti u odlučivanju?
- Informisanje zainteresovane javnosti (nacionalnim zakonima se precizira ko potpada pod taj pojam), i to u ranoj fazi odlučivanja, o posebnim aktivnostima koje mogu imati negativan uticaj na životnu sredinu (energetski sektor, proizvodnja i prerada metala, mineralna i hemijska industrija, upravljanje otpadom i dr.), kao i o onim aktivnostima za koje je predviđena procjena uticaja nacionalnim zakonodavstvom. Takođe i informisanje javnosti u postupcima donošenja planova, programa i politike o životnoj sredini, kao i u postupku donošenja propisa.
- Omogućavanje uključivanja zainteresovane javnosti (u postupak odlučivanja kao i uzimanje u obzir rezultata učešća javnosti. Konvencija detaljno reguliše obaveze koje državni organi treba da ispoštuju.
Stanovnici gradske četvrti u kojoj je planirana izgradnja nove višespratnice na zelenoj površini i lokalne nevladine organizacije koje su prijavljene kod nadležnog organa moraju biti obaviješteni i mora im biti pružena prilika da učestvuju u javnoj raspravi, na početku postupka odlučivanja, a njihovo mišljenje uzeto u obzir prilikom donošenja odluke.
III Šta obuhvata pravna zaštita prava na informaciju i učešće javnosti u odlučivanju?
Pravo na pravnu zaštitu garantovano članom 9 Arhuske konvencije sadrži više komponenti:
Pravo javnosti na zaštitu prava na pristup informacijama (u pravu Crne Gore ostvaruje se na osnovu raznih zakona i u različitim postupcima: u upravnom postupku, upravnom sporu, u prekršajnom postupku, u krivičnom postupku i dr).
Pravo zainteresovane javnosti na upravni postupak i upravni spor ako nije poštovana procedura iz člana 6 Arhuske konvencije koja se odnosi na procjenu uticaja na životnu sredinu.
3. Pravo javnosti (kada ispunjava uslove iz nacionalnog zakonodavstva) da pokreće postupke u cilju zaštite životne sredine (protiv fizičkih lica i organa javne vlasti).
4. Pravo javnosti na adekvatne i efikasne pravne ljekove (uključujući privremene mjere), kao i da troškovi postupaka nisu previsoki i da su odluke sudova i drugih tijela javno dostupne (kada god je to moguće).
5. Obaveza strana ugovornica da: obezbijede informacije o mogućnosti pokretanja upravnih i sudskih postupaka i razmotre mogućnost ustanovljavanja mehanizama pružanja pomoći.
Svako ko smatra da je njegov zahtjev za informacijama ignorisan ili nepravedno odbijen kao i onaj ko ima dovoljan interes ili ko trpi kršenje prava zbog nemogućnosti učestvovanja u odlučivanju ima pravo na žalbu.
Njemački turista, kao i stanovnici gradske četvrti u kojoj je planirana izgradnja nove višespratnice na zelenoj površini imaju pravo na žalbu u upravnom postupku, odnosno pravo na pokretanje upravnog spora.
(Autorka je profesorka na Pravnom fakultetu)
