Piše: Marko LUBARDA
Međutim, izolovanje EU integracija kao pozitivnog faktora na zaštitu prava na obrazovanje djece koja pripadaju RAE populaciji nije jednostavno, jer se ove oblasti dotiču nekoliko pregovaračkih poglavlja i međunarodnih sporazuma i njome se bavi više lokalnih i međunarodnih institucija, čija savršena koordinacija je najčešće nemoguća. Analiza pokazuje da iako postoji kvantitativan napredak učešća RAE djece u predškolskom i osnovnom obrazovanju, još nije evidentan način na koji se ovi podaci transponuju u poboljšanje kvaliteta njihovog života. Osim toga, napredak društvene inkluzije RAE djece ni u zemljama Evropske unije nije na zadovoljavajućem nivou, dok pojedine EU politike, poput prisilne deportacije pojedinih romskih porodica u zemlje njihovog porijekla imaju suprotan efekat na prilagođavanje ove djece novim obrazovnim sistemima.
Napredak u pregovaračkim poglavljima je doprinio donošenju reformskih politika u polju obrazovanja crnogorske RAE populacije. Pošto je u pitanju obrazovanje, logično bi bilo da najvećeg udjela ima poglavlje 26 – Obrazovanje i kultura, međutim, problemima u domenu obrazovanja RAE djece se najviše bavi poglavlje 23, i to njegov najčešće zaboravljeni i u medijima slabije propraćeni segment: temeljna prava. Legislativa EU obuhvata sva temeljna prava zaštićena Poveljom Evropske unije o ljudskim pravima, koja je i sastavni dio Lisabonskog sporazuma. Kada je obrazovanje marginalizovanih populacija kao što su RAE djeca u pitanju, temeljna prava koja moraju biti zaštićena se odnose na borbu protiv diskriminacije, zaštitu nacionalnih manjina i prava djeteta. Ove oblasti su pokrivene i u međunarodnim ugovorima u kojima je Crna Gora ugovorna strana, kao što su: Konvencija o pravima djeteta, Konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju, Evropska konvencija o ljudskim pravima i Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina. Sve zemlje koje pretenduju na članstvo u EU moraju biti potpisnice ovih konvencija i njihovi zakoni ne smiju biti u suprotnostima sa stavkama ovih dokumenata. Uostalom, primat međunarodnih ugovora nad domaćim zakonodavstvom propisuje i Ustav Crne Gore u članu 9. Osim poglavlja 23 i 26, obrazovanja RAE i ostale djece se neposredno dotiču i poglavlja 18 – Statistika, 19 – Socijalna politika i zapošljavanje i 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost.
Put ka EU pospješio donošenje normi: Stoga, možemo reći da je put ka EU pospješio donošenje pravnih normi čija bi dosljedna primjena trebalo da obezbijedi paritet RAE djece sa ostalim vršnjacima, kada je predškolsko i osnovno obrazovanje u pitanju. Pored okvirnih zakona koji regulišu ovu oblast, kao što su Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o zaštitniku ljudskih prava i sloboda, Zakon o manjinskim pravima i slobodama, Zakon o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama i Porodični zakon (sa nedavnim izmjenama i amandmanima), tri strateška dokumenta se trenutno usko bave postavljanjem i ispunjavanjem ciljeva poboljšanja položaja RAE djece u obrazovnom sistemu Crne Gore: Nacionalni plan akcije za djecu 2013-2017, Strategija za poboljšanje položaja Roma i Egipćana 2012-2016 i Strategija za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori 2016-2020, kao i djelovi Akcionog plana za poglavlje 23 koji se periodično dopunjava.
Svako osmo RAE dijete upisano u predškolsku ustanovu: Analiza stanja inkluzivnog obrazovanja u Crnoj Gori pokazuje nedvosmisleni kvantitativni napredak. Kada je predškolsko obrazovanje u pitanju, u 2012. godini 13.87% RAE djece u Crnoj Gori je bilo upisano u predškolsku ustanovu, u poređenju sa 26.65% djece na državnom nivou. Početkom 2015/2016 školske godine, ovaj procenat je porastao na 21.5% uz samo 2.2% odustajanja (tzv. drop-out). Što se tiče osnovnog obrazovanja, broj RAE djece koje je uključeno u obrazovni sistem je mnogo veći i bilježio je konstantan rast od 2001-2011 godine, sa 536 na 1582. Međutim, u periodu od 2014-2016, ovaj broj je pao na 1438, što se objašnjava tada aktuelnim migracijama. Uprkos tome, ovaj broj predstavlja 76% od ukupnog broja RAE djece, nažalost praćen stopom odustajanja od 11%. Jako je važno i smanjivanje segregacije u osnovnim školama, što se realizuje postepenim ukidanjem odjeljenja sa isključivo RAE djecom (trenutno ih je 2, planira se i njihovo ukidanje sljedeće školske godine). Jedan od značajnih napredaka ka boljoj RAE inkluziji u obrazovni sistem je korak ka sistematizaciji romskog jezika i izdavanje crnogorsko-romskog i romsko-crnogorskog rječnika, čime se djeci olakšava prevazilaženje jezičke barijere onamo gdje ona postoji.
Crna Gora dobar primjer: Svi strateški dokumenti su usaglašeni, ne samo sa evropskim pravnim normama već i sa strateškim dokumentima Evropske komisije, prevashodno sa EU Framework for National Roma Integration Strategies, koji je planiran da se sprovodi do 2020. godine. U ovoj strategiji je velika pažnja posvećena inkluziji u obrazovne sisteme, što se odražava i na napore Crne Gore da bolje defniše sopstvene mjere i politike u ovoj oblasti. EU integracija Crne Gore je pospješila i dotok finansijske pomoći za realizovanje projekata i to direktno kroz ERDF i IPA fondove, mada većinu projekata danas finansiraju organizacije van EU kao što su REF, UNDP, UNHCR i HELP. Međutim, i u izvještavanju sprovođenja nacionalnih strategija integracije Roma od strane država koje su već članice EU, prepoznati su brojni problemi i izazovi. U izvještaju Evropske komisije za 2015. godinu, ispostavlja se da je i u državama članicama segregacija RAE djece u obrazovnom sistemu značajno zastupljena, čak mnogo više nego u Crnoj Gori (Slovačka 58%, Mađarska 45%, Grčka 35%, Češka 33%). Prema anketama, u mnogim EU državama većina stanovništva ima jako nepovoljno mišljenje o Romima kao populaciji (Italija 85%, Francuska 66%, Grčka 53%, Velika Britanija 50%). Zabilježeno je i često prisilno upisivanje RAE djece u predškolske i osnovne programe inače namijenjenih djeci koja su ometena u razvoju ili imaju intelektualne smetnje.
Obaveznost potpisivanja sporazuma o readmisiji: Jedan od najupečatljivijih nepovoljnih uticaja EU integracije na inkluziju RAE djece u obrazovni sistem je obaveznost potipisivanja sporazuma o readmisiji. Prema tom sporazumu Crna Gora je obavezna da suzbija nekontrolisanu migraciju, kroz deportaciju i izručivanje nezakonitih migranata u zemlje iz kojih vode porijeklo, kao i da primi nazad lica koja su iz Crne Gore nezakonito migrirali u zemlje EU. Među ovim migrantima je i nezanemarljiv procenat romskih porodica, čija djeca najviše ispaštaju u ovom procesu, usljed poteškoća prilikom privikavanja na novi jezik i sistem. Romski savjet navodi da još ne postoje tačni podaci o broju migranata koji su već stigli u Crnu Goru, jer dosta njih svojevoljno prekidaju privremeni boravak i sami napuštaju države EU u kojima su boravili decenijama, kako bi izbjegli komplikacije poput imigracionih zatvora. Prema saznanjima Romskog savjeta, broj RAE porodica koje su u proteklih 6 godina deportovane iz zemalja se kreće od 200-250 samo u Podgorici i to najviše iz Njemačke. Takođe, ekonomska kriza i pad povjerenja u EU je doveo do ekspanzije ultradesničarskih i ksenofobičnih pokreta neprijateljski nastrojeni prema RAE populaciji, što se često odražava i na samu djecu, pa erozija samopouzdanja i osjećaja sigurnosti kod ovako marginalizovane djece štetno djeluje na kvalitet obrazovanja i doživljaj školovanja djeteta.
Naravno, proces približavanja Crne Gore Evropskoj uniji je donio neuporedivo više benefita po RAE populaciju i njene najmlađe članove. Rast životnog standarda, demokratizacija društva, vladavina prava, širenje svijesti o toleranciji i prihvatanju različitosti, obaveza poštovanja međunarodno kodiranih propisa i povećane mogućnosti za finansiranje, razmjenu mišljenja i komunikaciju koje proces evropskih integracija povlači za sobom, već su, ili imaju snažan potencijal, da značajno poboljšaju položaj Roma i Egipćana u Crnoj Gori. Uprkos tome, prostor za napredak je ogroman, a na putu do njegovog ostvarivanja se nalaze izazovi i prepreke sa kojima se suočavaju i same članice EU, i to u pojedinim segmentima sa mnogo manje uspjeha nego Crna Gora.
(Autor je magistrant ljudskih prava i demokratije)
