Jednostavno razgledanje i nabrajanje tih lokaliteta u centru Podgorice, sa zaboravljenim pokretnim arheološkim kulturnim dobrima, otvara pitanje brine li se iko o tom “zaboravljenom blagu”? Podgoričani imaju izreku za ovakve stvari –“čije je ovo naše”.
Sada, ako su pojedini spomenici silom prilika završili na mjestima na kojima se danas nalaze čini se da bi zbog svih nas a i zbog ljudi koji dolaze u naš grad, odogovrni mogli da ih popišu i da na mjestima na kojima se nalaze obilježe epohu - period kada su nastali i koja im je bila namjena.
Pogledajmo današnju Podgoricu. Ona u odnosu na onu nekadašnju sva sija i bliješti ali bi bez Duklje, Stare Varoši ona ostala samo novokomponovana tvorevina. Nekada se govorilo da postoji "stara varoš", "nova varoš" i "ganc nova varoš".
Počinje da liči, modernim žargonom govoreći, i na neku instalaciju kojoj svako dodaje što mu je drago, bez obzira na umjetničke sposobnosti i bez okretanja na to što je prije postojalo.
Šta je sa Kusleovom kućom: Jedno od arhitektonski zanimljivih zdanja Podgorice po kojoj se prepoznaje je Kusleova kuća. Ona se nalazi na desnoj obali Ribnice, pri kraju Ulice Vuka Karadžića. Lijepa i živopisna, velika (i arhitektonski zanimljiva) zgrada, podignuta početkom druge decenije minuloga vijeka, a čiji je graditelj i prvi vlasnik bio poznati i popularni ljekar, dentista, dr Risto Kuslev. Kuslevova kuća je poslije rata služila za više namjena, a najduže za smještaj uprave i eksponata Muzeja grada. Danas je u njoj galerijski prostor Javne ustanove Muzeji i galerije Podgorice.
Arheološki otpad u centru grada: I još jedna znamenitost po kojoj će biti prepoznata zadesila je u novije vrijeme. Naime, u ćošku dvorišta sa lijeve strane nalazi se pravi mali arheološki otpad. Otpad, rekli bismo zbog toga što mnogobrojni arheološki spomenici stoje tu bačeni bez ikakvog vidnog obavještenja o njihovom porijeklu i sadržaju. Mogu se prepoznati antički kapiteli, ploče sa rozetama, nadgrobne ploče sa sarkofaga. I još puno toga.
U okviru Muzeja grada Podgorice postoje arheološka, kulturno-istorijska, etnografska i istorijska zbirka.
Arheološka zbirka koja je bila u Kusleovoj kući bila je bogata eksponatima. Očigledno prebogata. Eksponati su svjedočili o burnom razvoju prostora na kom se nalazi današnja Podgorica u periodu od više hiljada godina i od neprocjenjive su umjetničke i istorijske vrijednosti.
Sledeća lokacija na toj provizornoj ruti tragom “zaboravljenog arheološkog blaga” po Podgorici bile bi popularne Skaline.
Na Skalinama razbacano arheološko blago: Skaline su poznate po mostu. Najstarijim mostom u Podgorici smatra se kameni most na Ribnici, za koji se vjeruje da potiče još iz rimskog perioda. Staropodgoričani ovaj most zovu Most na Sastavcima, jer se oblast oko ušća Ribnice u Moraču zvala Sastavci.
Most je obnovljen negdje u prvoj polovini 18. vijeka od strane Adži-paše Osmanagića, pa je ovaj most poznat još i kao Adži-pašin most. Danas se na Skalinama mogu naći i ostaci rimskog kapitela , postolja i stubovi sa Duklje kao i ostaci starog bunara. Oni su tu završili prilikom izgradnje Skalina. Kako tada, tako i danas nije postavljena ni napomena, a ne neka zvanična tabla o značaju i vrijednosti tih arheoloških spomenika.
Zašto nema zaštite: U dokumentima o zaštiti kulturnih dobara ovi problemi su odavno prepoznati. Mjere cjelovitog očuvanja predstavljaju jedan od glavnih elemenata gradskog i društvenog planiranja i podrazumijevaju uspostavljanje i održavanje ravnoteže između čovjeka i njegovog tradicionalnog okruženja. Nadležni organi imaju posebnu odgovornost, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou, kada je u pitanju cjelovito očuvanje arhitektonske baštine. Oni treba da direktno podržavaju akcije dodjeljivanja sredstava za restauraciju, projekte revitalizacije i rekonstrukcije, da podstiču privatne inicijative i da vrše naročit nadzor nad područjima gdje javna i privatna gradnja može narušiti autentičnost objekata koji pripadaju arhitektonskoj baštini. Na papiru.
Ekipa Portala Analitike imala je uvid u stanje dijela arheoloških eksponata razasutih diljem Podgorice.
Uvidom u postojeće stanje moglo se primijetiti da su dostupni svakom posjetiocu praktično bez ikakve kontrole, tako da su moguća raznovrsna oštećenja. To bi bila neprocjenjiva šteta i za sredine sa puno više kulturnih spomenika, a za Crnu Goru, posebno Podgoricu bi svaki takav pokušaj bio nenadoknadiv gubitak. Oni su praktično nezaštićeni, što predstavlja i predstavljaće veliki problem u toku njihove valorizacije i prezentacije.
Ivan KERN
