Kada je Draganu Velikiću 10. jula 2015. godine uručena jedna od četiri "Kočićeva pera" za roman "Islednik", već je počelo da se govori o djelu koje zavrjeđuje sve nagrade. Sredinom decembra dodijeljena mu je i "Kočičeva knjiga" za cjelokupno stvaralaštvo, a uslijedio je "Zlatni suncokret", nagrada kompanije "Vital". Tada je Velikićev roman već bio i u širem izboru za NIN-ovu nagradu.
Danas je ovaj renomirani srpski pisac dvostruki laurat godišnjeg priznanja poznatog političkog nedjeljnika NIN, prvi put dodijeljene 1954. godine.U ekskluzivnom intervjuu za Portal Analitika, Dragan Velikićnam je kazao što misli o nagradama i aktuelnom trenutku u kome stvara. Na pitanje da li uspjeva da ispuni vlastita očekivanja kada piše, dvostruki dobitnik NIN-ove nagrade - koja mu je prvi put pripala 2007. za roman "Ruski prozor" - podsjeća da su njegove formativne godine prošle bez priznanja.
- Ne može nijedna nagrada da dodatno bilo šta promeni u mom radu. Pisao bih isto i bez nagrada. Uostalom, ja nisam pisac koga su nagrade formirale. Za svoj prvi roman "Via Pula" dobio sam nagradu Miloš Crnjanski davne 1989. godine. Sledeća nagrada je bila NIN-ova - dvadesetak godina kasnije. Dakle, moje formativne godine prošle su bez nagrada. Naravno, nagrade su poželjne jer skreću pažnju na nagrađenu knjigu, ali nema te nagrade koja na duži period može da ustanovi nekog pisca, mimo samog dela.
Prema obrazloženju žirijaNIN-ove nagrade, Velikićev roman predstavlja "sugestivno i slojevito ispripovijedanupriču o uslovlјenosti pojedinca složenim egzistencijalnim okolnostima na koje se ne može racionalno uticati". Po riječima člana žirija Zorana Paunovića, on je uspio da kaže"duboko intimnu priču na način koji se tiče svih nas".
- Roman "Islednik" odgovara na pitanje što oblikuje čovjeka. Uobičajenu arhetipsku relaciju otac - sin Velikić zamjenjuje preispitivanjem odnosa majke i sina, presudnog i za oblikovanje jedne umjetničke biografije. Na ključno pitanje cjelokupne modernističke književnosti, pitanje identiteta, Velikić u "Isledniku" odgovara tematizacijom najrazličitijih mogućih vidova uticaja, počevši od porodične priče, roditeljskih sudbina, preko porijekla, istorije, društva, ideologije, umjetnosti, geografskog prostora do enigme genetskog naslijeđa, ostvarujući visok umjetnički dometpripovednim postupkom, temom i prepoznatlјivim stilom - ističe se u odluci žirija kojim je predsjedavao Božo Koprivica, a članovi su još bili Mihajlo Pantić, Tamara Krstić i Jasmina Vrbavac.
A uz to, moglo bi se reći i da su ljudi našeg regiona često "osuđeni" na stalno preispitivanje i prošlosti i sadašnjosti. Velikić nam otkriva zbog čega je to tako.
- Zato što je to mnogo lakše nego baviti se budućnošću. Dok god tražimo krivca u drugome za situaciju u kojoj se nalazimo, dokle god u drugome nalazimo krivca za vlastite neuspehe, nećemo biti u mogućnosti da bilo šta promenimo.I ostaćemo statisti u vlastitom životu.
Rođeni Beograđanin, Velikić je diplomirao opštu književnost s teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Bio je urednik izdavačke djelatnosti Radija B921994. do 1999. godine, a od 2005. do 2009. bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Potpisivao je kolumne za NIN, Vreme, Danas, Reporter i Status, a danas uživa status slobodnog književnika iza kojeg je osamnaest naslova - romana, knjiga priča i knjiga eseja.
Izdavačka kuća Laguna objavila je već četvrto izdanje "Islednika", pa se prosto nametnulo pitanje: da li je veći strah pisca da će biti svrstan u bestseler autore ili u one koji pišu "za odabranu publiku"
- Ne bavim se spekulacijama. Pišem onako kao jedino umem i mogu. Nemam ništa protiv bestselera, ukoliko mislimo na knjige tipa Selindžerovog "Lovca u žitu". To jeste literatura. Ono drugo - treš u formi knjige - nikada mi nije bilo tema - kratko kaže naš sagovornik.
Posljednje decenije, pod izgovorom da i umjetnost treba da postane roba kao i sve drugo, prava kreativnost se sve manje cijeni. Sve to ostavlja krupne posljedice ne samo na nas koji i dalje imamo dodira s pravom umjetnošću, već posebno na generacije koji tek dolaze.
- Ozbiljne države prave vrednosti ne prepuštaju hiru tržišta. Kada umetnost svedete na fast food, na kiosk, onda vremenom toliko snizite nivo kulture - da je faktički ukinete. A bez kulture, ljudsko biće prestaje da to bude - dodaje Velikić.
Uostalom, kako ističe naš sagovornik, svima je dobro poznato kako smo došli do toga da se umjetnici - a samim tim i umjetnost - više ne cijene.
- Nismo do toga došli preko noći. To je proces. Na to se pristaje. Kada se hranite rijalitijima - šta će vam umetnost? Nisam video da se ljudi bune, naprotiv.Tehnički napredak i blagostanje mnogo bolje pokazuje dimenzije prostaštva nego siromaštvo. Pogledajte primate u džipovima - zaključuje Velikić u razgovoru za Portal Analitika.
Kristina JERKOV
Foto: B92.net/Milovan Milenković, Laguna.rs/NIN, Anđela Grozdanić