SPC u Crnoj Gori je instalisana 1920. godine od strane regenta Aleksandra Karađorđevića (Glasnik Ujedinjene srpske pravoslavne crkve broj 1, od 1/14.jula 1920.godine), u uslovima surovog nasilja od strane okupacione srpske vojske i crnogorskih petokolonaša. Od tog vremena SPC je stalno težila da se nametne kao jedina pravoslavna institucija u anektiranoj Crnoj Gori, koristeći svoj monopolski položaj u nacionalnoj asimilaciji Crnogoraca.
Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Svoj monopolski položaj je uspjela da zadrži i nakon II svjetskog rata, u periodu socijalizma, zbog nezainteresovanosti komunističkih vlasti za crkvena pitanja i malog uticaja Crkve među narodom. Probuđeni srpski nacionalizam skraja osamdesetih i većim dijelom devedesetih godina prošlog stoljeća u Crnoj Gori ponovo je izbacio SPC na površinu i oslobodio joj bezobalni prostor za svakojako vršljanje i pribavljanje položaja neprimjerenog vremenu i prostoru u kojem živimo. Ostvarajući ogroman uticaj u društvu i koristeći probuđeno interesovanje za vjeru postala je neprikosnovena i nedodirljiva institucija. Iz toga je proisteklo bahato, arogantno ponašanje koje je minimiziralo i značaj države i političkih struktura u poređenju sa sopstvenim značajem. SPC se nije libila ni vršenja krivičnih djela, počev od širenja nacionalne, vjerske, rodne i svakakve druge mržnje, do podstrekavanja na falsifikovanje vlasničkih dokumenata nad sakralnom imovinom .
Vlast tolerisala ponašanje SPC: Vlasti države Crne Gore su predugo dopuštale takvo ponašanje SPC iz oportunih razloga, stvrorivši tako svojevrsnog monstruma koji se nije dao kontrolisati. Konačno, tokom prošle godine vlasti Crne Gore su počele da razriješavaju haotično stanje u ponašanju vjerskih organizacija u Crnoj Gori i njihovom odnosu prema državi Crno j Gori. Kolike su razmjere nepoštovanja elementrane zakonitosti govori to da SPC nije registrovana u nezavisnoj Crnoj Gori a gradi u njoj stanove i hotele za tržište. Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti, kako se zove dokument koji je Vlada pustila u javnu debatu, dočekan je od SPC na nož. Razumljivo, jer je SPC naučila da se ponaša kao da ne postoji država Crna Gora niti njeni zakoni.
Kao reakciju na Nacrt zakona SPC je objavila dokument pod nazivom „Primjedbe na Nacrt zakonao slobodi vjeroispovjesti zbog neusaglašenosti sa međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima“, licemjerno se pozivajući na međunarodne deklaracije o ljudskim pravima koje je svojim ponašanjem konstantno kršila u bližoj i daljoj prošlosti. U svojim primjedbama, po običaju, SPC selektivno koristi odredbe međunarodnih povelja i smjernica međunarodnih institucija, navrćući vodu na svoju vodenicu ne želeći da izgubi svoj povlašćeni i diskriminatorski položaj u odnosu prema drugim vjerskim zajednicama.
Šta piše u primjedbama SPC: Njihovi pravni stručnjaci nijesu u stanju da razlikuju unutrašnje uređenje vjerskih zajednica i princip pravnog subjekta u državi. Takođe, ono što karakteriše najviše primjedbe SPC jeste korišćenje odredbi međunarodnih povelja i smernica koje imaju za svrhu zaštitu malih i novih vjerskih zajednica od diskriminacije i monopolskog odnosa postojećih. Odnosno, upravo od vjerskih organizacija kakva je SPC u Crnoj Gori. Cilj SPC jeste da održi diskriminacioni položaj prema drugim vjerskim zajednicama i spriječi državu da na bilo koji načlin kontroliše njeno ponašanje. Tekst "Crkveno politikanstvo - odgovor na primjedbe SPC na Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti" , koji će Analitika objaviti u nekoliko nastavaka, upravo ima namjeru da razobliči licemjerni dokument SPC i pokaže da su njene primjedbe bijedan pokušaj da se obmane crnogorska javnost i prikaže Nacrt zakona kao dokument koji je uperen protiv Srpske crkve i srpske nacije u Crnoj Gori, iako taj Nacrt zakona dovodi sve vjerske zajednice u ravnopravan položaj i rješava nagomilane problem iz prošlosti, dalje i bliže.
Tekst "Crkveno politikanstvo - odgovor na primjedbe SPC na Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti" će na ubjedljiv način pokazati da je Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti na tragu modernog, evropskog sekularizma i da ne zadire niujedno pravo zagarantovano svim međunarodnim poveljama kada su pitanju vjerska prava i pravo na ispoljavanje vjere. Na nama je da se izborimo da država i aktuelna vlast iz političkog oportunizma ne odustane od osnovnih načela postavljenih u Nacrtu zakona. Naravno, pojedine odredbe zakona je potrebno tehnički obraditi na prihvatljiv način, neke utemeljene primjedbe prihvatiti, neke i konkretizovati, ali to ne smije dirati u duh Nacrta zakona. Ovim pozivam i sve političke stranke koje se zalažu za sekularnost i građansko društvo da podrže ovaj Nacrt zakona ako su iskreni u svojim proklamacijama. Ovaj Nacrt zakona je test za ukupnu političku javnost koji će pokazati u kojoj mjeri su svi politički subjekti iskreni u svojim programskim načelima, a u kojoj mjeri se ponašaju licemjerno i prevarno, samo deklarativno se zalažući za načelo sekularnosti i građansko društvo.
U kojoj mjeri je nužan Zakon o slobodi vjeroispovjesti skoro svakodnevno pokazuje čelnik eparhije SPC u Crnoj Gori, Amfilohije Radović. Ne prođe dan a da g-din Amfilohije Radović ne postavlja u prvi plan svog djelovanja političke poruke. Njemu je već poručeno da skine mantiju, osnuje politčku partiju i provjeri svoje ideje na legitiman način, u regularnoj borbi sa ostalim idejama. Neprihvatljivo je iza sebe držati raspeće, autoritet Isusa Hrista, krsta na kome je razapet, i zloupotrebljavati ga u iznošenju soptvenih političkih stavova. To je manipulacija najgore vrste koja niujednom zakonodavstvu pristojnih, demokratskih zemalja nema podršku. Naprotiv. To se smatra eklatantnim primjerom zloupotrebe vjerskih osjećanja građanja i primjereno je samo politički nedovršenim društvima, društvima bez elementarne demokratske tradicije. Kojima, nažalost, Amfilohije Radović preferira. Očigledno je da eparhija SPC u Crnoj Gori i njeni čelnici imaju ogroman otpor prema demokratiji, vladavini prava i pristojnom građanskom društvu, jer bi u takvom društvu, lišeni otrovnosti i sijanja mržnje, podjela, njihovi ograničeni duhovni kapaciteti došli do punog izražaja. Svetosavlje, kao rasistička, klerofašistička politička ideja, koja jedan narod promoviše u „nebeski“, u direktnom je sukobu sa savremenim civilizacijskim vrijednostima i uređenim društvima, u kojima su vjerska osjećanja i pravo na ispoljavanje vjere u domenu ličnih ljudskih prava i sloboda, a ne kolektivističkih ideologija.
Politički doček Nove godine po julijanskom kalendaru: Najavljena proslava Nove godine po julijanskom kalendaru i njeno pretvaranje u politički skup protiv pristupanja Crne Gore NATO savezu, učešće Amfilohija Radovića na tom skupu, još jedna je potvrda parapolitičkog djelovanja SPC u Crnoj Gori. Nesumnjiva je logistička uloga SPC u prethodnim protestima opozicije crnogorskoj državi i njihovom pokušaju državnog udara, pa se postavlja pitanje do koje granice će se tolerisati antidržavno djelovanje od strane države Crne Gore? Nema sumnje da su crkveni teolozi, svejesni koliko nesporazuma može proizvesti strana Crkva na tlu neke države, odredili crkvenim kanonima da su granice nezavisne države i granice nezavisne Crkve. Takav kanon je donesen u vremenima kada su svetovni vladari imali neograničenu moć, moć koja je umnogome odlučivala o sudbini same Crkve. Danas živimo u vremenima kontrolisane moći vlasti, zakonski uređenih društava i društava demokratskog izbora vlasti, pa je apsolutno neophodno zakonski regulisati i djelovanje vjerskih zajednica. Inače one ostaju u sferi nekontrolisanog djelovanja i zloupotrebe zakonima ograničene svetovne vlasti, što se vrlo dobro vidi na primjeru Crne Gore. Zakoni koji su donešeni u vrijeme socijalizma, u vrijeme u kojem je moć Partije bila jača od zakona, u vrijeme kada je Crkva bila marginalna institucija, nijesu primjerene vremenu u kojem živimo. Da ne govorimo da je zakon po kojem je registrovana eparhija SPC, i na koji se ona stalno poziva, iz vremena jedinstvene države Jugoslavije. U međuvremenu se državni status Crne Gore promjenio pa je i logično i pravno utemeljeno da se mijenja i pravna situacija svih subjekata u crnoj Gori. Samo to je dovoljan razlog za donošenje zakona kojim će se pravno urediti status i djelovanje vjerskih organizacija u Crnoj Gori.
(Nastavak sjutra) (Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)
