Gradnja podvodnog električnog kabla koji treba da poveže dvije obale, italijansku i crnogorsku, i to između Peskare i Kotora, izaziva veliku pažnju javnosti, jer je riječ o velikom i značajnom projektu.
Nedavno su na italijanskoj strani započeli infrastrukturni radovi u mjestu Vilanova na plaži Porta Nuova južno od Peskare, o čemu su izvijestili i crnogorski mediji.
Ali, malo se zna o detaljima kao što su – ko proizvodi kablove, gdje je fabrika, ko i kako će ih postaviti….
Riječ je o (pod)morskoj razdaljini od 393 km koju treba premostiti, ali u oba smjera. Zajedno sa dijelom kabla koji prolazi zemljom, dva puta po 16 km u Italiji, a dva puta po šest kilometara u Crnoj Gori, to je ukupno 830 km visokonaponskog kabla čiji će podvodni dio biti položen na maksimalnoj dubini od 1.200 metara!
Inače, zanimljivo je reći i da su kablovi jedan od drugog dolje, u moru, udaljeni oko 500 m za što postoje precizni stručni razlozi.
Za ovaj ogromni posao proizvodnje i postavljanja kabla, “težak” oko 800 miliona eura, italijanska Terna je angažovala dva proizvođača – italijanski Prysmian i norveški Nexans. A kada se kaže “kabl”, u ovom slučaju to ne znači samu cijev, već i sve “žice” koje će on nositi unutar sebe, a kojima će se prenositi struja.
Grupa Prysmian, svjetski lider u proizvodnji kablova: Ko je Grupa Prysmian koja, inače, ima i predstavništvo u Podgorici? (Ovdje se bavimo italijanskom stranom iz dva razloga - jer je taj Ternin italijanski, domicilni partner veći od norveškog, ali i zato što su nam njihovi podaci jednostavno pristupačniji. No, sasvim sigurno se neki dijelovi ove priče mogu ilustrativno odnositi i na Norvežane, samo sa drugim parametrima.) Posao proizvodnje kabla za potrebe povezivanja italijanske i crnogorske strane, Grupa je dobila u oktobru 2012. pobjedom na javnom konkursu koji je raspisala italijanska Terna. Riječ je o dijelu projekta koji se, iz sasvim jasnih razloga, vodi pod nazivom “MON.ITA”, a koji podrazumijeva proizvodnju i postavljanje sistema kablova za prenos električne energije kontinuiranog visokog napona (500kV) sa maksimalnom snagom od 1000 MW. To je, iako ogroman i vrijedan posao, samo dio niza visokostručnih poslova neophodnih za realizaciju ove međudržavne konekcije. Za dvije “zemaljske” stanice, jednu kod Peskare drugu kod Kotora, zadužena je japanska “Toshiba”. Sa dvije stanice, cijena projekta je oko milijardu eura.
Pored kabla, kako se navodi na sajtu Prysmiana, ova firma će, kao i Norvežani, obezbijediti morske elektrode koje osiguravaju funkcionisanje sistema bez ograničenja u slučaju kvara na jednom ili drugom kablu i drugih nepoželjnih situacija.
Ova italijanska kompanija je inače svjetski lider u proizvodnji električnih, ali i telekomunikacionih kablova. Prisutna je u 50 zemalja svijeta, ima 19 hiljada zaposlenih i tradiciju od čak 130 godina postojanja. Naravno, stičući je od vremena još nerazvijene industrijske tehnologije, polazeći od ondašnjih potreba, da bi se razvijala u današnjem pravcu zajedno sa zahtjevima sve modernije proizvodnje. Danas je aktivna u razvoju, projektovanju i instaliranju široke game kablova za najrazličitije primjene u sektorima energetike i telekomunikacija.
U energetskom sektoru grupa Prysmian djeluje u biznisu zemljanih i podvodnih kablova i sistema radi prenosa električne energije, te proizvodnje i instalacije specijalnih kablova za primjenu u raznim industrijskim sektorima, kao i kablova srednjeg i niskog napona primjenjivih u visokogradnji i raznim infrastrukturnim projektima.
U sektoru telekomunikacija Grupa Prysmian, čije je sjedište u Milanu, proizvodi cijevi i asesoar za prenos glasa, videa i drugih podataka, sa kompletnom ponudom optičkih niti, optičkih bakarnih kablova i sistema za povezivanje.
Dio Grupe koja se bavi proizvodnjom kablova zove se inače, “Prysmian Cavi e Sistemi Italia srl”. Prysmian je u 2013. godini imala prihod od šest milijardi eura, a u 2012. čak osam milijardi eura. Zanimljivo je da je u potpunosti u državnom vlasništvu.
Za Crnu Gori radi pogon u Napulju: Grupa ima mnoge proizvodne pogone po Italiji: kod Barija, kod Ćezene, Varezea, u Livornu, Askoli Pićenu..., u kojima se proizvodi široka gama cijevi, od onih koje služe u sektoru transporta, do onih koji služe za brodove, za sisteme podizanja, za vozove, metroe itd.
Ali, fabrika koja će proizvoditi kablove za put prema Crnoj Gori je u mjestu Arko Feliće kod Napulja i zove se „Società Prysmian PowerLink srl“.
Do ugovora koji joj je obezbijedio posao u vezi sa Crnom Gorom, Prysmian je preporučilo - iskustvo. U septembru 2013. kompanija je potpisala ugovor, takođe sa Ternom, u vrijednosti od oko 70 miliona eura za povezivanje energetskim podvodnim kablom ostrva Kapri i Tore Anunciata kod Napulja.
Riječ je o dijelu šireg projekta pod nazivom “Progetto Insula”, kojim se predviđa realizacija električnih veza između glavnih italijanskih ostrva – Sardinije, Sicilije, Elbe, ostrva Kampana, ali i Venecijanske lagune sa kopnom, pomoću električnih podvodnih cijevi.
Veza Kapri – Napulj, naravno, puno je kraća od one Italija – Crna Gora i iznosi “tek” 30 kilometara pod vodom i jedan kilometer na kopnu. Na “nacionalnom” planu Prysmian je povezao Sardiniju i italijansko kopno, što je veza duga slično italijansko-crnogorskoj, kao i ostrvo Siciliju sa Kalabrijom.
U Mediteranu, Prysmian je već realizovao veliki projekat koji je podvodnim kablom povezao Italiju i Grčku. Radio je i podvodne električne kablove koji su povezali Španiju i Maroko, ali i Iberijsko poluostrvo sa Majorkom, kao i Majorku i Ibicu.
Brod koji je povezao Australiju i Tasmaniju, Britaniju i Holandiju: Naravno, 786 km podvodnog kabla treba neko i da postavi na pomenutu morsku dubinu. Za taj posao sa italijanske strane zadužen je specijalni brod “Đulio Verne”, koji je odnedavno takođe u vlasništvu Grupe. I Norvežani će sa svoje strane obezbijediti sličan specijalizovani brod, a koji, za sada nam nije poznato.
A pomenuti “Đulio Verne” jedinstven je u svijetu, i najveći je u svojoj kategoriji namjenskih brodova. Posjeduje svu neophodnu naprednu tehnologiju za postavljanje kablova do dvije hiljade metara morske dubine.
Dug je 125 metara a širok 31 m, od 1988. godine napravio je 60 putovanja po cijelom svijetu i postavio na morsko dno 5.800 km telekomunikacionih kablova kao i 1.800 km kabla za prenos električne energije.
Među brojnim rekordima ovoga broda je postavljanje veze između električnih centrala u Grčkoj sa Puljom na dubini, tada rekordnoj, od jednog kilometra, postavljanje kabla visokog napona dužine 300 km između Australije i ostrva Tasmanija, optičkog kabla između Španije i Maroka i kabla od 250 km koji je povezao Veliku Britaniju i Holandiju.
Naravno, u Jadranskom moru učinak će mu biti isti kao i Norvežanima, odnosno brodu koji oni zakupe ili ga već imaju..
Pripremila: G. BOROVIĆ
