"Ne postoje u Crnoj Gori 'ruski' kadrovi u ANB-u. U obavještajno-bezbjednosnom poslu uvijek postoji rizik od vrbovanja od strane tajnih službi ali tako nešto je teško dokazivo. Kada dokažete da je neko vrbovan u stranu tajnu službu, to podrazumijeva krivičnu odgovornost, ma za koga da je radio – bio ruski ili američki kadar. Ako ima indicija za to, on se odmah uklanja", kazao je za Portal Analitika vojno-politički analitičar Aleksandar Radić, odgovarajući na pitanje da li iza planirane izmjene Zakona o ANB-u kada je riječ o penzionisanju, stoji namjera od "čišćenja" službe po pomenutoj liniji.
Glavni problem bezbjednosno-obavještajnog sektora u Crnoj Gori on, međutim, vidi u "tradicionalnim" vezama između političke i bezbjednosno-obavještajne sfere. Radić je dodao da je specifikum zemalja bivše Jugoslavije, pa i Crne Gore, zapravo razvoj obavještajnog "podzemlja", odnosno paralelnih struktura, te političkih zloupotreba bezbjednosno-obavještajnog sektora, ali i veze tog sektora sa biznisom i kriminalom. "Upravo je to jedan od ključnih problema kada je u pitanju približavanje NATO-u, ali i Evropskoj uniji", kazao je sagovornik Portala Analitika.
Međutim, kako dalje precizira, neke zemlje već članice ili koje su pred vratima NATO-a, imale su više problema sa obavještajnim podzemljem nego Crna Gora. "Recimo, nimalo nisu jednostavne prilike u bezbjednosno- obavještajnom sektoru u Hrvatskoj ili Bugarskoj. Imamo i slučaj u Makedoniji koja je najduže pred vratima NATO-a, a sad ih potresa afera da su ljudi iz bezbjednosnog sektora optuženi za državni udar!", kaže Radić.
To što ANB nakon ostavke Bora Vučinića još nema čelnika jeste pitanje koje mora da se riješi. "NATO, zemlje Zapadne Evrope i naročito Njemačka vrlo budno prate detalje oko toga", naglašava sagovornik Portala Analitika.
ANALITIKA: Premijer Milo Đukanovića kazao je u nedjelju da će usvajanjem Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost Crna Gora zaokružiti reforme u toj oblasti i da su to registrovali i NATO saveznici, koji su premijeru tokom Minhenske konferencije saopštili da pitanje reformi bezbjednosnih službi više nije u fokusu. Kako to komentarišete i da li je usvajanje pomenutog zakona bitno u kontekstu zadovoljavanja NATO kriterijuma?
RADIĆ: Svaka zemlja kandidat za NATO ima akcioni plan sa godišnjim nacionalnim programima. Peti nacionalni program za Crnu Goru koji važi za period 2014 – 2015. godine, kao važan element reforme bezbjednosno-obavještajnog sektora, striktno predviđa usvajanje i primjenu Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost. Taj segment je gotovo priveden kraju tako da su razumljive ove ocjene. Ali, osim toga, potrebno je sprovesti niz drugih akitvnosti u bezbjednosnom sektoru, među kojima su razne reforme, međunarodna saradnja, saradnja u okviru regionalnih asocijacija kao i stalni rad na usavršavanju pripadnika ANB-a u skladu sa NATO standardima i slično.
Na samom vrhu te liste bile su izmjene i dopune Zakona o ANB. Ono što je predviđeno u nekom nacionalnom programu ispunjava se tačka po tačka i iz NATO-a šalju ocjene u zavisnosti od kvaliteta onoga što je ispunjeno.
Kad ste pred vratima NATO i EU onda su kriterijumi pooštreni. Činjenica je da se od Crne Gore traži više. Lako je sada reći "NATO kritikuje…" Ali, realno - takvi standardi koji se postavljaju pred Crnu Goru nijesu postavljani ni pred Hrvate, Rumune, Slovence ili Bugare.
ANALITIKA: Za novi Zakon o ANB-u uvršten je i predlog da službenici ANB-a sa 25 godina staža odlaze po sili zakona u penziju. Da li se iza ovoga prijedloga krije namjera za "čišćenje" ANB-a od takozvanih "ruskih" ili drugih kadrova koji su od NATO označeni kao nepoželjni?
RADIĆ: Ne postoje u Crnoj Gori ruski kadrovi. U obavještajno-bezbjednosnom poslu uvijek postoji rizik od vrbovanja od strane tajnih službi ali tako nešto je teško dokazivo. Kada dokažete da je neko vrbovan u stranu tajnu službu, to podrazumijeva krivičnu odgovornost, ma za koga da je radio – bio ruski ili američki kadar. Ako ima indicija za to, on se odmah uklanja.
Ne kažem ja da su ljudi tamo "cvjećke", ali ne možete da kažete da su svi stari ANB kadrovi ruski špijuni. Kakvi ruski špijuni? U SFRJ ste imali djelovanje prema zapadu i istoku – potencijalni agresori su bili i istočni i zapadni blok. Tako da ne možemo govoriti paušalno o tome da se ANB oslobađa od takozvanih "ruskih" kadrova.
ANALITIKA: Što je onda glavni problem crnogorskog bezbjednosno-obavještajnog sektora?
RADIĆ: Sa Zapada je dosta kritika prema Crnoj Gori bilo upravo zbog tradicionalne veze između političke i bezbjednosno-obavještajne sfere. Ono što je, takođe, specifično za zemlje bivše Jugoslavije, pa i Crnu Goru, jeste razvoj obavještajnog podzemlja, paralelnih struktura, političkih zloupotreba bezbjednosno-obavještajnog sektora, ali i veze tog sektora sa biznisom i kriminalom. E to se prepoznaje kao jedan od ključnih problema kada je u pitanju približavanje NATO-u ali i Evropskoj uniji. Jer, ono što traži NATO to traži i EU od bilo koga na Balkanu.
Međutim, čak su zemlje koje su postale članice NATO-a imale više problema sa obavještajnim podzemljem nego što to ima Crna Gora. Recimo, nimalo nisu jednostavne prilike u bezbjednosno- obavještajnom sektoru u Hrvatskoj ili Bugarskoj. Imamo i slučaj u Makedoniji koja je najduže pred vratima NATO-a, a sad ih potresa afera da su ljudi iz bezbjednosnog sektora optuženi za državni udar!
Tako da Crna Gora, kad se poredi sa tim primjerima ima razloga za umjereni optimizam. Jer, koliko god bilo i kritičkih stavova, u ovom trenutku nema nekih ozbiljnijih turbulencija i većina događaja koji su bili nepovoljni u bezbjednosnom sektoru su bili medijski predimenzionirani u odnosu na ono što su stvarno predstavljali.
ANALITIKA: Koliki problem predstavlja to što ANB, nakon ostavke Bora Vučinića, nema još čelnog čovjeka, već je na tom mjestu zastupnik direktora? Koliko štete mogu da nanesu medijske spekulacije o tome ko bi mogao da dođe na tu funkciju?RADIĆ: To je pitanje koje mora da se riješi. NATO, zemlje Zapadne Evrope i naročito Njemačka vrlo budno prate te detalje. Iako o tome nema puno javnog govora, jasno se u sjenci, od strane Zapada, na relevantnim političkim nivoima postavi pitanje - kada ćete da riješite taj problem? Jer, ANB je prilično važna služba i nije prihvatljivo da na toj dužnosti bude zastupnik direktora.
Zastupanje na važnim dužnostima nikad nije idealno rješenje i bitno je postaviti direktora ali, najbitnije je kako faktički funkcioniše organizacija. Tu nije riječ samo o izmjenama i dopunama zakona, već o funkcionisanju službe. Idealna tajna služba sa stanovišta Zapada, ne samo da radi u skladu sa zakonom već je u sjenci glavnih događaja, nema je na naslovnim stranama novina. Ono što je balkanski problem, mada ga donekle ima i na Zapadu, je nešto najgore što može da se desi bezbjednosnoj službi - da je na naslovnim stranama novina i udarnim medijskim terminima.
ANALITIKA: Potpredsjednik Vlade Duško Marković je ukazao da 80 odsto službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost ne govori engleski jezik, ili nisu adekvatno informatički obrazovani. Koliki je to problem za ANB?
RADIĆ: Tu je riječ o nasljeđu starih kadrova koji su radili po nekim drugim modelima i koji nijesu u skladu sa onim što se očekuje sa Zapada. Stavka o penzionisanju mogla bi da omogući novi pristup i dovođenje kadrova koji će biti uključeni u kontinuirani rad na usavršavanju. Ipak moram naglasiti da za zaposlenog u ANB-u nije presudno da zna da radi na računaru već, prije svega, kako je usmjeren za obavještajno-bezbjednosne poslove.
To je jedna od benefita partnerske saradnje sa NATO. Kad imate tu saradnju imate ispomoć stranih službi da usavršavate kadar. A kada imate edukovan kadar i kad zadovoljite standard zaštite tajnih informacija, kad imate bezbjednosne sertifikate koji su takođe predviđeni u godišnjim nacionalnim programima Crne Gore za pristupanje NATO, onda imate instrument koji vam omogućava da partnerske službe sa vama razmjenjuju podatke. To drastično povećava kapacitet bezbjednosnog sektora Crne Gore.
ANALITIKA: Na koji konkretno način?
RADIĆ: Recimo, Crna Gora ne može pokrivati sve oblasti zbog ograničenih resursa a može joj biti interesantno kretanje nekih pojedinaca na istoku, islamskim državama i slično. Partnerske službe mogu da imaju uvid u te informacije sa područja do kojih teško da bi mogao doći crnogorski ANB. Ne očekuje niko da ANB može da šalje ljude na Bliski istok, a nije isključeno da će Crnoj Gori biti potrebni podaci o nekom njihovom državljaninu koji je bezbjednosno interesantan a koji je možda na tim područjima. Zato su partneri iz NATO tu i upravo to je svrha čitave borbe protiv internacionalnog terorizma.
ANALITIKA: Što zapravo nakon svega što ste rekli podrazumijevaju NATO standardi u bezbjednosnom sektoru? Da li je to neka neka vrsta striktnih standarda koji se zahtijevaju od zemalja koje uđu u taj sistem?
RADIĆ: NATO traži uniformnost postupanja, u prvom redu da službe u svakoj državi članici funkcionišu na približno isti način. Jer, tu je riječ o zajednici u kojoj je uključeno stotine hiljada ljudi ako gledate na nivou NATO-a i njihovih partnera. To su SAD davno prepoznale – prirodno je da težite unifikaciji jer ona omogućava saradnju. Jer, ako sarađujete sa različitim zemljama morate da imate neke preduslove i standard.
Lako je biti antiglobalista ali, ako imate globalnu potrebu za borbom protiv terorista svi žele da se to radi po istom mehanizmu, jer je lakše i efikasnije.
Balša KNEŽEVIĆ
