Sedmog dana FIAT-a u Velikoj sali KIC-a ,,Budo Tomović“ izvedena je hrvatska predstava "Zakopana čuda“, u režiji Nine Violić, u kojoj igraju Jelena Graovac-Lučev i Leon Lučev. Publika je bila prisutna na sceni, a u pitanju je predstava koja eksperimentiše sa brisanjem granica između filma i pozorišta.
Kao dio multimedijalnog karaktera ove predstave, u pozadini pozornice nalazi se platno za projekcije, na koje se smjenjuju isječci filma, kao i oslikane pozadine, koje u kombinaciji sa namještajem na pozornici namjeravaju stvoriti ,,žive slike“,u koje glumci uranjaju, kombinujući dvodimenzionalne i trodimenzionalne elemente.
U igri i dijalogu, glumci se često, kao likovi iz predstave (koji se identifikuju kao Vječna Djevojčica i Vječni Dječak), obraćaju publici, katkad samo radi komičnog efekta, katkad tražeći podršku ili komentar od gledalaca. Ovaj postupak je tako sproveden da, umjesto da dovede do brehtovskog otuđenja i V-efekta, čini da se publika više veže za likove i postane emocionalno zainteresovanija i možda, manje objektivna po pitanju događaja koji slijede.
U prvom dijelu predstave, koji nosi naziv "Rajski vrt“, odvija se produženi monolog Vječne Djevojčice, sada već starice (i, iz implikacija naslova, možda preminule), koja se suočava s prolaznošću života, kao i osjećajem krivice i tugom za gubitkom.
Predstava ubrzo uspostavlja ton koji će je karakterisati, sentimentalan ali s kombinacijom ironije i šale na sopstveni račun. MonologVječne Djevojčice razvija se i u neobičan dijalog, jer se događa komunikacija između nje-kao-starice i nje-kao-djevojke. Glumački, ova promjena je ostvarena kroz suptilne ali efektivne promjene glasa i govora tijela, dovodi do prikaza rvanja sa samim sobom koje drži pažnju, i nudi interesantan stav: pomisao da se, nakon smrti, različita ,,ja“ koja nosimo u sebi u različitim fazama razvoja pojedinca moraju međusobno pomiriti.
Drugi dio predstave smješten je na Mostu. On je i umjetnički najzanimljiviji, jer se sastoji od projekcije filma koji prikazuje prvi susret naših glavnih likova, dok likovi od krvi i mesa na momente ilustrativno odglumljavaju misli likova u datom trenutku filma, a na momente retrospektivno komentarišu ponašanje svojih mlađih verzija.
Ovaj dio predstave zahtjeva pažnju od publike, izaziva ih da pažljivo prate slojeviti dijalog dok gledaju film, kako bi u potpunosti razumjeli prirodu likova pred njima, njihove međusobne privlačnosti, i probleme koji će uslijediti u njihovom odnosu.
Istovremeno, film služi da suoči publiku s činjenicom koliko su se filmska i pozorišna gluma danas razvili u odvojene zanate; iako pratimo iste glumce u istim ulogama, postajemo svijesni kako različiti medijumi zahtijevaju stavljanje akcenata na druga glumačka sredstva kako bi se karakterizacija lika ispravno ostvarila.
Treći dio se odvija u Stanu, i prikazuje zajednički život ljubavnika, kao i probleme koji u njemu nastaju, pogotovo kada dobiju dijete, koje u Vječnoj Djevojčici (koja se več muči s ranom fazom alkoholizma) izaziva postporođajnu depresiju. Scene koje slijede su očekivane i svakidašnje, gotovo tipske, ali održavaju interesovanje kombinacijom realistične glume koja u publici izaziva prepoznavanje i identifikaciju s likovima, uspješnim humorom, i odbijanjem da stane na stranu jednog ili drugog ljubavnika.
Posljednji dio predstave, najkonvencionalniji i najsentimentalniji, zatvara krug i prikazuje dvoje ljubavnika kao starce, koji su uspješno riješili svoje probleme, mada se i dalje dobronamjerno peckaju i izazivaju. Iz toga, prelazi se u kratki muzički performans, koji glumci izvode goli, pod crvenim svijetlom projekcije, tokom kog pjevaju o potrebi savremenog društva da prihvati činjenicu da ljubav ne može postojati bez ranjivosti i povjerenja.
Produkciju potpisuju Umjetnička organizacija TAHT, Tvrđava kulture Šibenik, Centar za kulturu Trešnjevka Zagreb i Hrvatsko narodno kazalište Ivan Pl. Zajc u Rijeci. Tekst potpisuje Monika Herceg, a asistent režije bila je Roza Jurić. Muziku potpisuju Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović, kostime Andrea Bistričić, a snimanje filma Boris Poljak. Toni Soprano potpisuje scenografiju, video i rasvjetu.
