Petog dana FIAT-a sinoć je u Velikoj sali KIC-a "Budo Tomović“ izvedena srpska predstava ,,Fun Facts“. Režirao je Marko Grubić, uloge tumače Aleksandra Pejić i Aleksa Jovčić, a nastala je u okviru EU projekta “Art for Reconciliation”.
U pitanju je muzička predstava koja uključuje elemente postdramskog pozorišta, koncerta, savremenog plesa i performansa.

Predstava sadrži snažan multimedijalni element, u pozadini pozornice se nalazi platno na kojem je projektovan ekran laptopa, na kojem pronalazimo upaljeni Chat-GPT. Dijalog između nevidljivog korisnika i Chat-GPT-ija formira i dramaturšku osnovu predstave, kao i okvir koji opravdava njeno mješanje umjetničkih formi i multimedijalne elemente.
Korisnik često zahtjeva da mu informacija ne bude prenesena kroz suvoparni tekst, već kroz animaciju i zabavne kratke filmove, koje glumci na pozornici onda izvode.
Logička inverzija koja se dramaturški nameće - da je ,,glavni lik“ predstave, koji postavlja zahtjeve i pitanja programu, neimenovan i nevidljiv, nama poznat samo kroz iskucane poruke, a da se, unutar konteksta predstave, glumci od krvi i mesa koje vidimo pred sobom moraju prihvatiti kao AI-generisane figure, potkrijepljuje tezu predstave da je pojam stvarnosti zauvijek izmijenjena, jer se u današnjem vremenu, prilikom susreta sa bilo kakvim sadržajem, konstantno moramo pitati da li su u pitanju istiniti snimci, fotografije i citati ili generisani od strane vještačke inteligencije.

Mada bi korišćenje vještačke inteligencije lako moglo preći u manir, tome se uspjeva odoljeti na nekoliko načina. Prvo, korisnik zahtjeva da animacije koje mu Chat-GPT generiše budu u različitim stilovima (starinski nijemi film, „oštriji“ off-brodvejski mjuzikl), što omogućava ekipi da pokaže glumačku i režijsku fleksibilnost.
Zatim, predstava obiluje humorističnim situacijama, kao kada se, na primjer, komunikacija prekine jer je korisnik prekoračio besplatni probni period Chat-GPT-ija, koji ga obavještava da ako se pretplati, dobija gratis glumce na poklon. Konačno, predstava identifikuje korijen popularnosti vještačke inteligencije u široj ljudskoj potrebi da se odreknu nezavisnog razmišljanja i predaju kontrolu nad svojim mislima spoljnom autoritetu ili volji društvene većine.
Razvijajući se iz problema vještačke inteligencije, predstava istražuje ulogu medija kao sredstva društvene manipulacije: od korišćenja AI-ja da se imitiraju poznati voditelji, preko zatrpavanja naroda negativnim vijestima o velikim katastrofama (koje, predstava tvrdi, zauzimaju 73% svih svjetskih vijesti) a korišćenja prividno pozitivnih vijesti u svrhe propagande, do medija kao oruđa manipulacije kojima se narod navodi da pristane na rat.
Međutim, predstava tu ne staje, i to dovodi do značajnog rasplinjavanja. U želji da bude politički aktuelna, predstava se hvata ukoštac s mnogobrojnim temama: svjetskim vođama koji grade kult ličnosti i služe se demagogijom (aludirajući prvenstveno na trenutne predsjednike Srbije i SAD-a), definicijama nacije i jezika, raspadom Jugoslavije, starinskim običajima, problemima braka, pojmovima žrtve i rituala, depresijom, gubitkom nade i neuspjelom potragom za smislom života...

Silni broj tema, zgusnutih u relativno kratko vrijeme, čini da pristup njima bude nesuptilan i nedovoljno dubok, a prelasci s jedne teme na drugu se čine pretrčanim i nelogičnim. Stoga pati i prethodno uspostavljena ideja o vezi između savremenog fenomena AI-ja kao primarnog izvora informacija kao prirodnog rezultata višedecenijskih manipulacija neiskrenih medija. Ona gubi na svojoj centralnosti i počinje da se čini kao nedorečena.
Muzički aspekat predstave je, međutim, visokog kvaliteta. Pjevanje, pratnja na gitari i ples su u svakom trenutku zanimljivi. Njihov tajming je tačan, trajanje pravilno određeno, tako da dodaju energiju predstavi a ne zauzimaju previše vremena, a istovremeno pomažu u određivanju i odvajanju tematskih cjelina predstave. Daje se omaž različitim žanrovima i muzičkim pravcima, čije se estetike uspješno imitiraju uprkos njihovoj međusobnoj različitosti.
Produkciju potpisuju Centar E8- Beograd i Booking agencija ,,Fast Forward“. Koreografiju potpisuje Aleksandra Pejić, muziku Marko Grubić, a tehniku Vukašin Rajić










