„Sjedinila se Srbija u radosti prvo povodom poraza DPS-a 2020. i sadaposebno povodom poraza Đukanovića. Rekao bih da je to kratkovida politika od koje neće biti nikakve koristi po građane Srbije. Proći će godine kada će većini biti jasno da Vučić u političkom smislu nije ni nalik Đukanoviću, kao i da je Srbija dobila svog Jakova Milatovića 2012. kada je izabrala Vučića“, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika predsjednik Građanskog demokratskog foruma (GDF) iz Beograda Zoran Vuletić.
Prema njegovim riječima, radi se o površnom praćenju politike, jer politička scena u Srbiji konstantno stagnira nakon atentata na premijera Zorana Đinđića.
„Od 2004. sa dolaskom Koštunice i Tadića na vlast, a posebno posljednjih deset godina sa Vučićem svaki problem je multiplikovan. Opozicioni političari umjesto da se bave politikom i iskoriste kao svoju prednost Vučićev prestanak negiranja evropskog puta Srbije od 2012, potpomognuti medijima koji su postali politički akter zarad svoje ekonomske šanse na polarizaciji sa Vučićem i SNS, po svim pitanjima su doveli građane Srbije u parodoksalnu situaciju prepustivši Vučića Zapadu kao jedinog relevantnog sagovornika o svim bitnim pitanjima“, objašnjava Vuletić.
Zamućen politički pogled u Srbiji
Tako smo, ukazuje sagovornik Analitike, došli do toga da je propaganda sa obje strane u Srbiji našla tačku spajanja u pogledu na Crnu Goru oličenu u predsjedniku Đukanoviću.
„Sa jedne strane redakcije nezavisnih medija su ga poistovijetile sa Vučićem, diletantski izjednačivši njihove politike sa ciljem da nas ubijede kako Vučića treba po istom modelu pobijediti, tj. sve opozicione stranke na jednoj listi, bez obzira na politiku koju zastupaju. Tu vrstu zabluda i neefikasnosti je najbolje pokazao Savez za Srbiju, a građani Srbije su platili visoku cijenu produžetkom Vučićeve vlasti za još pet godina, uz strašne posljedice za narednih dvadeset. Danas taj dio Srbije traži svog Jakova Milatovića“, navodi Vuletić.
Sa druge strane, kako dodaje, vlast je sa svojom medijskom mašinerijom dodatno učvrstila stav o neprihvatanju Crne Gore kao nezavisne države.
„Milo Đukanović i DPS kao jedni od najbitnijih kreatora politike koja je dovela do obnove državnosti Crne Gore su označeni kao krivci za takav ishod i u Srbiji je došlo do potpunozamućenog političkog pogleda“, ističe Vuletić.
Nema govora o boljim odnosima između Srbije i Crne Gore
Sagovornik Analitike je stava i da u Srbiji nema ozbiljne pozadine koja bi ugrozila nezavisnost Crne Gore.
„U suštini Srbija je nemoćna da bilo šta uradi u tom pravcu jer živi još uvijek svoj košmar od poraza politike koju je vodila 90-ih godina. Naravno, to ne znači da ne postoji ta ideja u usijanim glavama, ima ljudi kojima krvi nikada nije dosta“, upozorava Vuletić.
Nažalost, kako dodaje, vlast i najveći dio opozicije zastupljene u srpskom parlamentu vode štetočinsku politiku kako prema regionu tako i prema sopstvenim građanima.
„U poređenju sa 90-im to je prilično sterilno, ali služi zavaravanju građana koji im daju podršku bez svijesti da je to podrška isključivo za pljačkanje/korupciju zaklonjenu iza tobože brige za Srbe u regionu“, kaže Vuletić.
Prema riječima našeg sagovornika, u takvim okolnostima nema ni govora o boljim odnosima između Srbije i Crne Gore.
„Takođe se to odnosi i na relacije u samoj Crnoj Gori, mogu da se pomire Jakov Milatović i Andrija Mandić, koji je otvoreni Vučićev eksponent, ali birači ES ne mogu nikada da se pomire sa Mandićevim biračima imajući u vidu njihove bazične ciljeva. Siguran sam da većina birača novoizabranog predsjednika Milatovića ne razumije zašto se inauguracija predsjednika ne može održati na Cetinju. Govoriti o pomirenoj Crnoj Gori u ovakvim okolnostima je izlišno“, podvlači Vuletić.
Teško zamjeriti građanima što su glasali za duplo veće plate
Komentarišući izbor crnogorskih građana koji su odličili da ih u narednih pet godina sa najviše državne adrese predstavlja kandidat populističkog PES-a, Vuletić napominje da građani Crne Gore nijesu izuzetak u odnosu na one iz regiona.
„Svi su iscrpljeni i nezadovoljni životnim standardom, očekivali su mnogo više. U eri tehnoloških revolucija lako je doći do informacija o tome kako se živi na drugim mjestima, posebno u zapadnim društvima čiji kulturni model života lako usvajamo kao pojedinci, a jako teško kao politička društva. Iscrpljenost i siromaštvo su posljedice prije svega politika 90-ih za koje je Srbija najodgovornija. Te posljedice su, uz činjenicu da je gospodin Đukanović na vlasti već tridesetak godina, glavni razlog izbornog poraza“, objašnjava sagovornik Analitike.
Teško je, napominje Vuletić, u takvim uslovima zamjeriti građanima što su glasali za skoro duplo veće plate dobijene u rekordnom roku.
„Rezultat bi bio manje ubjedljiv da je DPS uspeo u prethodnih godinu dana da objasni građanima šta će se desiti sa budžetom Crne Gore u narednih par godina i da će uskoro morati da se ide na sanaciju i restrikciju javnih finansija“, navodi Vuletić.
Kako dodaje, dobar primjer im je bila Srbija kada je Tadić pristao na ucjenu PUPS-a 2008. i izašao u susret za nerezonskim povećanjem penzija zarad formiranja vlade.
„Već 2013. populista Vučić je morao da smanjuje penzije i plate u javnom sektoru iako je tada u Srbiji povećana penzija znatno manje nego što se slično desilo sa tzv. ekonomskim čudom Evropa sad u Crnoj Gori“, kaže Vuletić.
Preko Moskve evropski put postaje vječni
Nekolika dana pred drugi krug izbora naš sagovornik poslao je poruku da je pred građanima Crne Gore izbor jasan: Crna Gora u EU ili provincija srpsko-ruske gubernije koja je na vječnom putu ka EU. Vuletić objašnjava da je, kada je to izgovorio, u vidu imao politiku Srbije od 2012. i dolaska SNS na vlast.
„Prihvatili su evropski okvir, međutim, ispunjavaju ga isključivo srpskim sadržajem koji nikako nije kompatibilan sa evropskim vrijednostima, kulturnim obrascem evropskog života i nezavisnim institucijama, ni po jednom kriterijumu“, navodi Vuletić.
Prema njegovim riječima, znajući da će u slučaju pobjede Milatovića buduću vladu Crne Gore činiti DF Andrije Mandića ništa ne znači Milatovićeva biografija koja je bila centralna tema njegove kampanje uz isticanje rezultata ekonomskog plana "Evropa sad’’.
„Kada sagledamo dvadesetogodišnje političke ciljeve Mandića, koji je poput Dodika otvoreni predstavnik Vučićevog srpskog sveta, i uz Milatovićev i Spajićev ekonomski egzibicionizam u Krivokapićevoj vladi ne možemo ništa drugo zaključiti osim da nema ništa od ozbiljnog EU puta. Sve to otvara širom vrata ruskoj politici, a preko Moskve evropski put postaje vječni“, kategoričan je Vuletić.
Politika Srbije dostigla maksimum u Crnoj Gori
Vuletić smatra i da su manjina u Crnoj Gori oni koji su Milatovićevu pobjedu proslavljali uz četničku ikonografiju, ali da je ta manjina „dovoljno drska da na takav način proslavlja pobjedu uz lažno opisivanje pobjede nad tzv. crnogorskim nacionalizmom“.
20
„Mislim da se ne može odraziti ništa bitno na region, jer je ta politika proslave izvorno politika Srbije koja je postigla svoj maksimum u Crnoj Gori. Toga su vrlo svjesni i Milatović i Mandić“, smatra Vuletić.
Sagovornik Analitike ukazuje da građani Crne Gore u narednim godinama moraju mnogo više pažnje da obrate na opasnost da im se ne desi „pljačkaška vlast poput ove u Srbiji“.
„Novi najavljeni Spajićev Evropa sad program ukoliko bi bio po uzoru na prvi može trajno da ošteti Crnu Goru sa nesagledivim posljedicama. Nadu da se to neće desiti daju poodmakle evropske integracije i članstvo u NATO koje su najveća tekovina prethodne vlasti (DPS) u Crnoj Gori“, ističe Vuletić.
Važan svaki mandat u budućoj skupštini
Kad su u pitanju vanredni parlamentarni izbori zakazani za 11. jun, Vultić kaže da nije siguran da ima dovoljno vremena za politički preokret već na ovim izborima.
„Međutim, biće važan svaki mandat u budućoj skupštini, posebno za odluke koje moraju biti izglasane dvotrećinskom većinom. Procrnogorski blok bi morao da objasni glasačima i pokaže da nije na vlasti skoro tri godine“, poručuje Vuletić.
Takođe je, dodaje on, veoma važno insistirati na najjednostavnijem objašnjavanju kakve rizike po budući život građana donosi nastavak ekonomskog programa Evropa sad.
„Na ruku procrnogorskog bloka ide već današnje Spajićevo priznanje da je Crna Gora pred bankrotom, uz najavu neophodnosti sanacije budžeta narednih godina i istovremeno najavu novog programa Evropa sad, a zbog kog i rade sanaciju budžeta!? Trebalo bi pitati novog predsjednika da li je kao konsultant EBRD savjetovao druge države da dijele plate građanima nauštrb zdravstva, prosvjete, infrastrukturnih investicija, i sve to iz pozajmica. Takođe je veoma važno insistirati u predizbornoj kampanji na jasnom odgovoru Evrope sad da li će dozvoliti izmjenu izbornog zakona kroz pravo glasa državljanima Crne Gore bez prebivališta, kako će nakon izbora insistirati njihovi koalicioni partneri“, podvlači Vuletić.
EU sidro koje nema alternativu
Kad je u pitanju perspektiva i bezbjednost zemalja Zapadnog Balkana, Vuletić ističe da je EU sidro koje nema alternativu.
„Tačno je, pojedini evropski zvaničnici sa nedovoljno senzibiliteta posmatraju naš region i ponašaju se suviše birokratski, kao da smo već dostigli demokratski nivo koji bi bio pomoćno sidro već pomenutom EU sidru. Ponekad se učini i da su EU institucije umorne od svih nas zajedno. Kako drugačije objasniti izlaženje u susret hrvatskoj politici i Čovićevom HDZ-u u Bosni, srpskoj politici prema BiH koja se sprovodi preko Dodika i politici Srbije prema Crnoj Gori“, ocjenjuje Vuletić.
Prema njegovim riječima, da nije bilo agresije Rusije na Ukrajinu vjerovatno bi EU dopustila još deset godina da se implementira briselski sporazum Beograda i Prištine.
„Ipak, nemamo alternativu EU i moralo bi svima da bude jasno da je mnogo veći naš interes da cijeli Zapadni Balkan postane dio Unije nego što je to interes EU. Morali bismo da iskoristimo priliku koja nam se upravo nudi iz EU, ponovo je politika proširenja aktuelna za razliku od prije par godina. Nemamo pravo da se ljutimo samo na evropske institucije zbog pada evroentuzijazma u našem regionu. Moramo da se zapitamo da li je nešto i do nas. Rekao bih da je mnogo veća naša odgovornost“, kaže Vuletić.
Svjesna je, smatra Vuletić, EU da je Srbija ključ evropske perspektive regiona.
„Kada Srbija bude prihvatila realnost svoje pozicije na Kosovu tada će se ubrzati svi procesi u pozitivnom pravcu u čitavom regionu. Otud i odlučno insistiranje Zapada da se hitno implementira francusko/njemački plan za Kosovo i Srbiju. EU ne ostavlja više ni minimum prostora za otvaranje novog žarišta u Evropi pored onog što Rusija radi u Ukrajini“, zaključuje Vuletić.
