„Politička elita u Crnoj Gori šalje poruku da su im važniji uskopartijski interesi od funkcionisanja pravnog sistema koji je ključni preduslov za ostvarivanje vladavine prava. Bez vladavine prava nema ni demokratske države koja je predstavlja osnovni kriterijum za članstvo Crne Gore u Evropsku uniju, pa se slobodno može reći da politički akteri ujedno šalju i poruku da su protiv evropskih integracija Crne Gore, odnosno da blokiraju članstvo Crne Gore u EU“, poručuje u razgovoru za Portal Analitika advokat i profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Mediteran dr Miloš Vukčević.
Naš sagovornik ukazuje i na to da se poslanici u crnogorskom parlamentu moraju izdići iznad partijskih interesa i pokazati da im je interes društva i građana na prvom mjestu, i shodno tome izabrati ne samo sudije Ustavnog suda, već i sve ostale pravosudne funkcije - članove Sudskog savjeta, te Vrhovnog državnog tužioca.
„To je njihova moralna obaveza prema građanima koji su ih birali i njihova zajednička odgovornost“, ističe Vukčević.
„Podobnost“ kao kriterijum za izbor sudija Ustavnog suda
Nefunkcionalnost Ustavnog suda, kako napominje, odraziće se i na rad drugih sudova, prije svega Vrhovnog suda čije presude, kako objašnjava, neće moći da budu preispitane po ustavnoj žalbi sa aspekta povrede osnovnih ljudskih prava. To će, dodaje on, uticati i na rad državnog tužilaštva čije istrage i radnje takođe neće imati ko da ocjenjuje sa aspekta djelotvornosti istrage i zadovoljavanja evropskih i međunarodnih standarda.
„Politički akteri u Crnoj Gori ne žele da na čelnim pozicijama u pravosuđu budu profesionalci i ljudi od integriteta. Takvi smetaju svakome“, smatra Vukčević.
Podsjeća i da su već nekoliko puta objavljivani javni pozivi za izbor sudija Ustavnog suda i za izbor članova Sudskog savjeta, a na kraju - niko nije izabran.
„Imali smo situaciju da su isti poslanici koji su na ustavnom odboru glasali za pojedine kandidate, kasnije u plenumu promijenili mišljenje i bili uzdržani, tako da ti kandidati nisu izabrani. Kada na javnom pozivu ne izaberete dokazane profesionalce koji nemaju mrlje upravničkoj karijeri, poput profesora Vučinića bivšeg sudije Evropskog suda za ljudska prava, dekanice Pravnog fakulteta Anete Spajić, advokata Dragana Šoća, profesora Branislava Radulovića, kao uostalom i druge kvalitetne kandidate, zapravo šaljete poruku da stručnost kandidata nije glavni kriterijum za izbor, već da tražite „podobne“ kandidate koji zadovoljavaju, prije svega, vaše političko opredjeljenje“, napominje Vukčević.
Neophodno je što prije otpočeti dijalog u Skupštini Crne Gore
Stava je da su poslanici dužni da tim kandidatima, kao i cjelokupnoj javnosti, daju objašnjenje koje to stručne i profesionalne kriterijume ne zadovoljavaju i zbog čega ih nisu glasali, odnosno - zašto su bili uzdržani prilikom izjašnjavanja u plenumu.
„Neizborom kandidata i ponavljanjem javnog poziva demotivišu se svi stručni pojedinci i ugledni pravnici da se uopšte prijave za obavljanje tako važnih funkcija u pravnom sistemu Crne Gore. Pojedini od njih su se prijavili i treći put i ukoliko opet ne budu izabrani postavlja se pitanje da li uopšte više ima smisla da dostavljaju prijave, ne samo oni, nego svi ostali kvalitetni pojedinci i ugledni pravnici“, smatra Vukčević.
Legitimitet izbora može biti doveden u pitanje
Jasno je, kako navodi, da legitimitet nedavno održanih lokalnih izbora može biti doveden u pitanje iz razloga što nemamo funkcionalan Ustavni sud, kao posljednji i najznačajniji vid zaštite izbornog prava.
„Ustavni sud je u ovoj funkciji najviša instanca zaštite prava građana kao nosioca suvereniteta i garant da se ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima“, dodaje on.
Kako napominje, legitimnost izbornog procesa uslovljena je rješavanjem izbornih sporova koji su se u njemu pojavili, međutim, Ustavni sud sad ne može da odlučuje o žalbama na izborne procese jer nema kvorum za donošenje odluka.
„Konačni rezultati izbora neće se moći proglasiti u svim onim opštinama u kojima su Ustavnom sudu podnijete žalbe na izborni proces, sve dok Ustavni sud o tim žalbama ne odluči. Navedeni stav jasno proizilazi iz čl. 98 Zakona o izboru odbornika i poslanika koji propisuje da “Opštinska izborna komisija utvrđuje konačne rezultate izbora za odbornike, u roku od 12 časova od isteka roka za podnošenje prigovora, odnosno žalbi, odnosno od konačnosti ili izvršnosti odluka donesenih po prigovoru ili žalbi.” Dakle, jasno je da legitimitet izbora može biti doveden u pitanje“, objašnjava Vukčević.
Bez Ustavnog suda OIK ne može proglasiti rezultate u Plavu
Prema njegovim riječima, jasno je da Opštinska izborna komisija u Plavu ne može proglasiti rezultate izbora dok Ustavni sud ne donese odluku po podnijetoj žalbi na izborni proces.
„Do ponavljanja izbora ne može doći zbog toga što Ustavni sud nije funkcionalan i ne odlučuje o žalbama, već jedino ako Ustavni sud, rješavajući po žalbi, utvrdi nepravilnost u izbornom postupku koja je imala bitan uticaj na izborni rezultat, tada isti odlukom poništava cijeli izborni postupak ili djelove tog postupka, koji se moraju tačno navesti, odnosno pojedine radnje u postupku koje se moraju tačno označiti, kako je to propisano članom 102 Zakona o Ustavnom sudu“, pojašnjava Vukčević.
Kako dodaje, činjenica da je podnijeta žalba na izborni proces i da Ustavni sud nema kvorum za odlučivanje ne znači nužno poništavanje izbora i njihovo ponavljanje.
„Nova vlast u Plavu ne može biti formirana dok se ne proglase konačni rezultati izbora za odbornike koji se objavljuju u Službenom listu Crne Gore - opštinski propisi“, navodi Vukčević.
Ustavna žalba mora biti efikasan mehanizam
Naš sagovornik ukazuje da bez funkcionalnog Ustavnog suda, žalbe na izborni proces, kao i ustavne žalbe koje su na „čekanju“ prijete da pretvore ustavnu žalbu u „nedjelotvoran“ pravni lijek
„Evropska konvencija o ljudskim pravima garantuje pravo na slobodne i fer izbore, kao i na obavezu svake strane ugovornice da obezbijedi djelotvoran pravni lijek u cilju zaštite biračkog prava građanina. Da bi bio djelotvoran, pravni lijek mora biti dostupan u praksi, njegovo korišćenje nesmetano od bilo kojeg subjekta i obezbjeđivati zaštitu za podnosioca. Takođe, postupak po pravnom lijeku mora biti brz i djelotvoran. Dakle, potrebno je da se ne radi samo o proklamovanom pravnom lijeku, već da zaista može da obezbijedi efikasnu zaštitu prava“, objašnjava naš Vukčević.
Do ponavljanja izbora ne može doći zbog toga što Ustavni sud nije funkcionalan
Prema njegovim riječima, u konkretnom, našem slučaju, ukoliko blokada Ustavnog suda potraje,jasno je da ustavna žalba ne može da obezbijedi efikasnu, brzu i djelotvornu zaštitu prava građana i da ne zadovoljava kriterijume koje je postavio Evropski sud za ljudska prava u smislu djelotvornog pravnog lijeka.
„Stoga, podnosioci žalbe mogu da podnesu direktno predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u kojoj bi između ostalog ukazali i na nefunkcionalnost našeg Ustavnog suda i nemogućnosti istog da odluči o žalbi podnosioca“, kaže Vukčević.
Izlazak iz krize jedino kroz dijalog političkih aktera
Rješenje za izlazak iz krize vidi jedino u dijalogu svih političkih aktera, odnosno parlamentarnih političkih partija jer je, kako ističe, na njima najveći teret odgovornosti i to duguju građanima koji su ih izabrali.
„Neophodno je što prije otpočeti dijalog u Skupštini Crne Gore u kojem bi učešće uzeli predstavnici svih parlamentarnih partija i koji bi u krajnjem rezultirao izborom kandidata na ključnim funkcijama u našem pravnom sistemu, ali i donošenjem važnih odluka poput skraćenja mandata skupštini, organizovanju predstojećih predsjedničkih i parlamentarnih izbora“, navodi Vukčević.
Napominje i da se iz institucionalne i pravne krize se može izaći jedino strogim poštovanjem Ustava i zakonskih procedura, nikako njihovim kršenjem i pribjegavanjem jednostranim potezima koji mogu voditi samo daljoj eskalaciji iste.
„Ukoliko domaća politička elita nije u stanju da sama riješi novonastalu krizu, onda bi ozbiljno trebalo razmisliti o uključivanju međunarodnog faktora, odnosno pružanju međunarodne ekspertske pomoći u vidu nekog evropskog posrednika - medijatora koji bi bio delegiran od strane Evropske unije sa ciljem da posreduje u dijalogu političkih aktera kako bi se došlo do zajedničkog dogovora oko ovih najvažnijih pitanja - izbora ključnih funkcija u pravnom sistemu Crne Gore, organizovanja predstojećih fer i demokratskih parlamentarnih i predsjedničkih funkcija“, zaključuje Vukčević.
