Rasplet oko potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC ubrzano se privodi kraju. Samo dva dana nakon objavljivanja nacrta ugovora, premijer Dritan Abazović „nacrtao“ se u Beogradu kod patrijarha SPC Porfirija i odatle poručio crnogorskim građanima da je tekst ugovora usaglašen i da više nema potrebe za intervencijama na ovom dokumentu.
Kakve sve posljedice u Crnoj Gori može izazvati potpisivanje ovako sklopljenog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, za Portal Analitika govori podpredśednik savjeta Mitropolije CPC Stevo Vučinić.
„Zapanjuje i zabrinjava nevjerovatna količina mržnje koju isijavaju neki građani i političari prema sopstvenoj domovini i državi kojom administiraju. Njihova zadnja namjera je da Temeljnim ugovorom, kao aktom koji rješava međudržavne odnose, i koji se mora ratifikovati u Skupštini, Srpsku crkvu časte državnim atributima sa statusom države u državi, nadređenu crnogorskoj državi“, kategoričan je Vučinić.
Naglašava i da se tim ugovorom naša zemlja dovodi u kolonijalni položaj, a njeni građani postaju, kako kaže, kmetovi jedne vaseljenski poznate feudalne mračnjačke institucije.
„U konačnome, njen patrijarh Perić postaje gaulajter Crne Gore s ovlašćenjima samovoljnoga srednjovjekovnoga feudalca, od koga se nikakvome dobru ne možemo nadati“, poručuje Vučinić.
ANALITIKA: Ako se Temeljni ugovor potpiše sa SPC znači li to da će se o crkvenim pitanjima koja se tiču Crne Gore ubuduće pitati Beogradska patrijaršija?
VUČINIĆ: Ne samo o crkvenim nego i političkim i to onim koja se tiču suvereniteta i dostojanstva zemlje. Temelje se na dva falsifikata: prvi, da Srpska crkva u Crnoj Gori ima kontinuitet od 1219. godine i drugi da je ona bila duhovna okosnica klasične Crne Gore. Tako da joj ovim ugovorom u Crnoj Gori priznaju kontinuitet od ravno 803 godine a u matičnoj državi Srbiji samo 186 godina - od 1836. godine.
Iz ta dva falsifikata proistekli su članovi koji brane državnim organima da vrše bilo kakve inspekcijske nadzore unutar manastira i crkava, sem u slučaju spašavanja života i zdravlja ljudi. Jedan drugi član rješava je briga o povraćaju nezakonito prepisane crkvene imovine, odnosno ponovnom njenom uzakonjenju u državno vlasništvo i na koncu jedan član joj dozvoljava da pretenduje da kroz redovnu školu oblikuju omladinu, nesumnjivo kao neprijatelje sopstvene države i roda kojemu pripadaju. U konačnome, da ih stavi u funkciju beogradskih velikodržavnih jadranskih aspiracija.
ANALITIKA: Odriče li se Crna Gora svojih sakralnih spomenika u korist druge države ako se potpiše ovakav Temeljni ugovor sa SPC?
VUČINIĆ: Crna Gora se s dozvolom i podrškom državne administracije, već odrekla vlasništva na nešto preko 720 crkava i 84 manastira, sem Cetinjskoga, i 12,3 kvadratnih kilometara zemljišta koje su u posljednje tri decenije indirektno prepisani na Srbiju.
A ovim ugovorom obavezuje se da će i preostalih oko 38 kvadratnih kilometara livada, pašnjaka i šuma prenijeti u vlasništvo države Srbije.
ANALITIKA: Trenutno je Crnogorska pravoslavna crkva isključena iz svih događanja oko potpisivanja Temeljnog ugovora i pored najava premijera Abazovića da će dokument biti potpisan sa svim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. Koliko ozbiljno premijer uzima u razmatranje potpisivanje Temeljnog ugovora sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom i šta bi on sadržajno mogao da ponudi vjernicima CPC?
VUČINIĆ: Temeljini ugovor je potpisan s Vatikanom, upravo zato što je on država, i ratifikovan je u Skupštini. Sa drugim vjerskim zajednicama, uključujući i Srpsku crkvu, može se potpisati samo Ugovor o pitanjima od zajedničkoga interesa između Crne Gore i tih vjerskih zajednica i crkava. Dakle, i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom.
Ukoliko se potpiše sa Srpskom crkvom biće predmet razmatranja njegove ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom. Ali, ne mogu da ne primijetim da je taj isti Ustavni sud, koji će moguće odlučivati o tom Temeljnom ugovoru, iako ga je Ustav priječio, jednom građaninu dozvolio da tri puta vrši funkciju najviše državne adrese.
ANALITIKA: Može li se reći da se dosadašnjim ignorisanjem CPC od strane premijera Abazovića i Vlade i neuvažavanjem njenog mišljenja radi o otvorenom kršenju vjerskih prava pripadnika najbrojnije nacije u Crnoj Gori? Hoće li se to pitanje kršenja ljudskih prava potpisivanjem Temeljnog ugovora sa SPC problematizovati u narednom periodu i kako će se to odraziti na odnose u crnogorskom društvu?
VUČINIĆ: Destabilizovaće političke prilike na način koji niko ne bi želio. Nama preostaje da se velikom bogu molimo da se nerazumni urazume i ne dovode zemlju u stanje koje može da vodi pravnom haosu, s opasnim posljedicama.
ANALITIKA: Zašto se sve manje spominju mnogobrojne devastacije koje je SPC učinila na crnogorskim kulturnim dobrima, koje po mnogima imaju oblik svojevrsnog kulturocida nad jednim narodom? Hoće li ipak neko morati da snosi odgovornost za taj zločin neprimjeren da se desio u Evropi pod mirnodopskim uslovima?
VUČINIĆ: Ne pominju se zato što građani ne znaju razmjere devastacije i ne razumiju njen smisao. Naša kulturna baština je materijalna manifestacija duha i tradicije koji definiše Crnu Goru. Uslovljena je dramatičnom istorijom i pejzažom koji imaju posebnu harizmu, i temeljni je dio materijanog nasljeđa našega naroda.
Na našim crkvama i manastrima uklesani tragovi prošlosti okupani krvlju i znojem naših predaka. Oni reflektuju ideale slobode i pravde za koje su naši preci ginuli. Gašenjem te arhitekture ugasio bi se i narod, što je i cilj Srpske crkve.
Bivše najviše državne adrese, političari, ministri i administracija koji su asistirali Srpskoj crkvi da zločinački nasrne na našu kulturnu baštinu prirodno ćute. Ćuti i crnogorska inteligencija koja je, decenijama zagledana u svježnjeve novčanina kojima je iz budžeta, u obliku sinekura, redovno podmirivana, mirno gledala razaranje i imena i prezimena sopstvene države. Ona je saučesnik u tome zločinu prema sopstvenome narodu kakvome nema primjera u Evropi. Sem u razaranju i pljački evropskoga kulturnga blaga koje su izveli nacisti tokom Drugoga svjetskoga rata.
