Tragove i navike karakteristične za sprskog vođu, Aleksandra Vučića, mogli smo nakon 30. avgusta redovno vidjeti u crnogorskom parlamentu, međutim dešavanja koja bilježimo nakon 4. i 5. septembra definitivno ukazuju na veoma jako prisustvo AV strategije.
Prve korake načina vladavine predsjednika Srbije, u crnogorskom parlamentu vidjeli smo već na premijerskim ''časovima'' koji su iza nas. Ako samo uzmemo riječi svih pobjednika prethodnih parlamentarnih izbora, vlast je smijenjena zbog velikog broja grešaka koje su počinili njihovi prethodnici. Predstavnici nove garniture su sami obećali boljitke i ciljeve koje će hitno ispuniti. Međutim, predstavnicima aktuelne vlasti ni sopstvene riječi nijesu mjerodavne, te u trenucima kada se suočavaju sa problemima ili neispunjenim obećanjima, umjesto konkretnih odgovora kreću u kontranapad. Baš kao što Goranu Vesiću za 18 minuta nije bilo muka da 37 puta izgovori Đilas, tako ni našim plagijatorima nije muka da umjesto polaganja računa 10 minuta pričaju ''šta su radili oni prije njih''.
Tako će građani, koji su preko izbora kaznili ''one prije ovih'', još duži vremenski period umjesto rezultata slušati jednu te istu priču. Reklo bi se da znaveni političari moraju biti svjesni situacije u kojoj se nalazi država koju planiraju da vode i koliko su moguća odnosno nemoguća obećanja koja plasiraju. Znaveni političar bi onda morao da shvati da građani nemaju ništa od priče što su radili ovi prije njih, jer su sa razlogom prethodni. Tako da, ako se pitate zbog čega još uvijek nemamo, između ostalog, Zakon o porijeklu imovine, pa, znate već, krivi su oni prije. Vješta eskivaža, ali ipak eskivaža.
Mediji
Naravno mašinerija koja kontroliše, zbunjuje i zaluđuje veći dio Srbije, taj rezultat ne bi mogla postići bez svojih medija. Baš kao što su nesretni građani Srbije osuđeni da svako jutro na 9 od 10 TV kanala gledaju sirovu verziju posjete njihovog predsjednika, ili gostovanje kod samog sebe, tako i u Crnoj Gori nakon smjene vlasti svjedočimo drastičnim tranzicijama medijske scene. Jednonedjeljni monolozi na bivšim TV kanalima odbjeglog tajkuna, priklonjeni portali peglaju sitnice, a događaji na Cetinju pokazuju da je Javni servis prikopčan na respiratore.
Da se razumijemo, u okolnostima u kojima se radilo sa Cetinja greške su veoma moguće. Odzvanjalo je sa svih strana i mogućnost da nenamjerno proleti netačna informacija je dosta visoka, ali se ta greška veoma lako može ispraviti izvinjenjem i apsolutno niko to ne bi mogao da uzme za zlo. Ali ono što se ne može ispraviti je način na koji je naš Javni servis ''svih građana'' odlučio da ''riješi'' ovu situaciju vema zapaljivog karaktera. Izgleda da novi direktor sa novom praksom unaprijed pripremljenih saopštenja nema previše posla, pa je u višku slobodnog vremena mogao da odgovara na statuse zabrinutih građana i da tvituje kako će u odbranu svog ugleda plasirati ekskluzivu svih ekskluziva - snimak pucanja na policiju. Ono što smo dobili, audio-snimak, u najgoru ruku šenlučenja, što potvrđuje i direktna veza policijskih službenika - odnosno sam sadržaj audio-snimka. U ''prvoj demokratskoj Crnoj Gori u kojoj će svi da odgovaraju za svoj rad'' bi se očekivala ostavka, ali naravno, baš kao i u AV režimu situacija je jednostavna - gazda je poslao poruku, sve ostalo je nebitno, a oni koji se usprotive, oni su strani plaćenici i dio kriminalne hobotnice.
Ko zapravo pliva u mutnom?
Nakon završenog ustoličenja saznali smo da je ono prvobitno bilo otkazano i to gle čuda - direktno od predsjednika Srbije. Nekoliko dana kasnije, vicepremijer Crne Gore, Dritan Abazović, u svom gostovanju dajući odgovor kazao je da Aleksandar Vučić tim izjavama ''pliva u mutnom'' i da to svako može da radi. Da li je baš tako? Ako uđemo u kratku analizu prethodnih događaja vidjećemo da je na pomen mogućeg odlaganja ustoličenja upućeno reagovanje kako se radi o dezinformacijama, ali kada te informacije stignu sa ovakve adrese, nikakva reagovanja sa zvaničnih adresa ne stižu danima, sve do pomenutog TV gostovanja.
Dodatno, ako pažljivo saslušamo šta je sve vicepremijer saopštio te noći, lako možemo doći do zaključka da je predsjednik Srbije ipak imao prave informacije. Abazović je i sam priznao da nijesu mogli da dođu do dogovora i da su nosioci odluke tvrdili da je akcija nemoguća, što suštinski znači da ustoličenje mora biti otkazano jer je druga opcija, prevoz autobusom, već u startu otpisana. Tek nakon toga, premijer je najavio da će se u tom slučaju pridružiti litiji do Cetinja koju bi vodili patrijarh srpski i mitropolit MCP, a ostalo je istorija.
Protest nije protest ako ne odgovara vlasti
Još jedna mehanika koju vješto koristi AV je ignorisanje mase koja ne misli kao vi. Ako vratimo film samo malo unazad vidjećemo da su sadašnji predstavnici vlasti, onomad u koži opozicije, kritikovali sve one koji ne čuju vapaje ljudi sa litija. Govorili su kako se radi o značajnom broju ljudi čije mišljenje niko ne sluša i upravo to koristili kao izgovor da u Crnoj Gori nema trunke demokratije. Godinu dana kasnije, druga masa ljudi ispoljava svoje nezadovoljstvo, a ti isti političari su sada predstavnici vlasti i magično, više ne važi to što su govorili prije 12 mjeseci. Ako vam sve ovo zvuči poznato, to je zbog toga što su se, ne tako davno, u Beogradu organizovali masovni protesti koje je navodno organizovao Đilas i koji takođe nijesu zasluživali da stanu u isti koš demokratije jer su ljudi valjda nosili debele jakne, pa ih nije bilo ni 200. U pravom demokratskom društvu svaka osoba zaslužuje da se čuje njeno mišljenje, ne mora da se uvaži, ali se mora čuti, osim ako se ne radi o AV demokratiji, koju nažalost gledamo i u Crnoj Gori.
Politička sačekuša
Najveći profit iz ustoličenja na Cetinju je izvukla koalicija Za budućnost Crne Gore, koja je od svih koalicija vlasti najprisnija upravo predsjedniku Srbije. Premijer Crne Gore je, u nemogućnosti da se izbori sa podređenima koji su se zbog visokog bezbjednosnog rizika protivili da se Joanikije pošto-poto ustoliči 5. na Cetinju, u pomoć pozvao svoje stare dobre drugare iz fronta koji svako malo kreću da obore Vladu.
Kako je i vicepremijer priznao, političari među kojima su i oni iz fronta, ulaze u Vladu, situacija se rješava. Ni dan ne prolazi, DF ''vraća uslugu''. Dok mediji i društvene mreže ređaju materijale povrijeđenih ljudi i prekomjerene upotrebe sile, nova vlast u stilu svog učitelja, priča kako je sve super prošlo. Da se vodimo samo time što su partije iz vlasti govorile, neko sa strane bi pomislio da se na Cetinju 5. septembra sadilo cvijeće.
Ali ipak, usluga je skupo koštala premijera jer u moru pohvala DF nije propustio priliku da se vrati u sedlo, saopštivši da je premijer ''nesposoban'' i da su u pomoć morali da priskoče Mandić i Knežević. To je potvrdio i njihov doskorašnji drug iz klupe Medojević, na sopstvenoj press konferenciji. Fotelje počinju da se drmaju, situacija ključa i kulminira time što vicepremijer sve svoje partnere šalje u "tri lijepe" i svjedočimo onom epskom prepucavanju URE i Demokrata.
Međutim i Abazović je očigledno dobro pročitao štivo, pa je za srpske medije par dana kasnije kazao kako je relaksiran i kako je neko možda pogrešno protumačio njegove riječi.
Ako vam se čini da ste i ovu situaciju već negdje vidjeli, to je zbog toga što jeste. Citiraću, a vi sami zaključite ko je ovo rekao: ''Nemojte da lažete, niko nije rekao da je korona najsmešniji virus''.
Znate i sami kako kažu, ako izgleda kao Vučić, priča kao Vučić, miriše kao Vučić, onda je Vučić.
