Društvo

Djevojka iz Tuzi Aneta Rečković čuva i unapaređuje tradicionalnu vještinu pletenja

Vješte ruke, tradicionalni zanat i moderne torbice

Prvi šal oplela je još u osnovnoj školi, od tetki je naučila umjeće kako da od konca nastanu prava mala remek djela. Danas je Aneta tradicionalno pletenje džempera zamijenila pletenjem torbica. I to sve izgleda savremeno i moderno, kao da dolazi iz modnih metropola

Vješte ruke, tradicionalni zanat i moderne torbice Foto: Privatna arhiva
Biljana Roćen-Knežević
Biljana Roćen-KneževićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Dvedesettrogodišnja Aneta Rečković živi u Tuzima. Uz tetke je učila da klupko konca pretvori u odjevni predmet. Prvi šal oplela je još kao djevojčica.

,,Negdje još u osnovnoj školi, ne sjećam se tačno koliko sam imala godina, to je bio neki jednostavni plet za početnike”, prisjeća se perioda kada je učila pletenje, kada nije ni sanjala da će jednog dana mnoge djevojke nostiti njene rukotvorine.

Tradicionalno u Crnoj Gori mlade djevojke su plele, heklale, vezle…Umijeće se prenosilo sa generacije na generaciju, sa majke na ćerku. Djevojke su se nadmetale koje će oplesti ljepši džemper ili izvesti ljepši goblen. Danas, ovi zanati se lagano zaboravljaju.

,,Pletenje je oduvijek budilo u meni znatiželju da stvaram nešto pokretima igle i prstiju. Još u ranom djetinjstvu sam bila okružena tetkama koje su svojom kreativnošću stvarale pletenu magiju, tako što su plele dzempere, rukavice, šalove i one su mi uzor u ovome što radim”, sa ponosom priča Aneta.

Uz podršku porodice i prijatelja uskočila u biznis: Prije pola godine je na nagovor porodice i prijatelja počela je da plete torbice od pamučnih traka za prodaju.

,,Primjetila sam da su bile u trendu prošle godine i da su osvojile instagram i željela sam da moju kreaciju toga trenda poklonim mojim. I tako sve kreće, nisam željela da objavljujem javno torbice na početku, nisam očekivala da će nekome da se dopadne”, skromna je Aneta.

Nije imala velika očekivanja, ali je iznenadila pozitivna reakcija ljudi u njenom okruženju.

“Nisam očekivala ovako pozitivnu reakciju ljudi u mojem okruženju. To oduševljenje, pohvale, sve je to vjetar u leđa koji me svakodnevno pokreće”, objašnjava Aneta i dodaje da joj podrška najbližih mnogo znači.

Inspiracije ne fali. Njen alat su igle i tkanine, a tajna lijepih torbica kreativnost i vješte ruke.

“Motivacija je svuda oko nas. Razne boje, proljeće, sve me to pokreće i navodi da budem kreativnija, da stvaram nešto jedinstveno i unikatno koristeći igle, pamučne trake i ruke”, objašnjava Aneta.


Djevojke rado nose Anetine torbice: Njene torbice lijep su modni dodatak, koji veliki broj djevojaka rado nosi.

“Ima zainteresovanih. Zavisi od osobe do osobe. Postoje djevojke koje vole ručno pletene torbice, s kojima daju lični pečat svojim odjevnim kombinacijama”, objašnjava Aneta.

Izlazi u sustret kupcima i plete torbice kakve oni zamisle.

“Što se tiče neobičnih porudzbina, to su torbe sa vezenim inicijalima, u obliku životinja- bubamare, pande, sa unutrasnjim dzepovima. Uglavnom se trudim da izađem u susret njihovim željama”, kaže Aneta.

Kad dođu hladni dani, trebaju nam tople rukavice, a šalevi osim što nas ugriju, mogu biti lijep modni detalj. Tradicionalne pletene rukavice i šaleve moguće je naći u radionici ove mlade djevojke.

“Tokom zime pletem trake za kosu, rukavice, šalove. Nedavno sam počela i da se zabavljam izradom broševa. Takođe pletem i dekorativne korpice koje su visenamjenske; i “čuvar knjiga” kao neki vid pletene zaštite za knjige”, objašnjava Aneta šta je sve vješte ruke naprave od klupka konca.

Za izradu torbice, ukoliko ima sav neophodan materijal potrebno joj je dan-dva, sve u zavisnosti koliko je komplikovana torbica i koliko detalja je potrebno oplesti.


Portal Analitika