Mnogi crnogorski imigranti koji su putovali u Sjevernu Ameriku ponijeli su sa sobom revolvere sa Gasserovim uzorkom, a najmanje dvije serije od nekoliko hiljada pištolja prošvercovane su u Meksiko tokom Meksičke revolucije, što je dovelo do toga da je Gasserov revolver postao široko rasprostranjen u Americi.
Najkompletniji opis revolvera Gasser M. 1870 i njegove upotrebe u Crnoj Gori dao je u monografiji “Crnogorska vojska 1854 - 1916” istoričar Srđa Martinović.
KAKO JE GASER DOŠAO U CRNU GORU
Sve do 1872. godine u Crnoj Gori nije bilo organizovane državne nabavke revolvera za potrebe vojske, već su pojedinci dolazili do njih najčešće u borbi, ali i privatnom kupovinom. Crnogorci su obično bili naoružani kremenim pištoljima to jeste kuburama, kapislarima ali i raznim modelima revolvera koje su popularno nazivali ''špagarice''. Međutim, kako je ovo bilo zastarjelo oružje i lošijeg kvaliteta često je dolazilo do samopovrjeđivanja.
Stoga, iako se ovo oružje moglo naći kod Crnogoraca, naročito starijih i nakon Veljeg rata kao ukrasno oružje i sastavni dio crnogorske nošnje, zabranjeno je kasnijim uredbama uz globljenje prestupnika kaznom od četiri talira. Uporedo sa nabavkom pušaka radilo se i na opremanju crnogorske vojske savremenim efikasnim revolverima koje bi mogli koristiti za bliske obračune sa neprijateljskim snagama. Tako je knjaz Nikola prilikom putovanja u Austriju, sredinom 1870-ih godina organizovao kupovinu 7.000 revolvera sistem Gasser M. 1870, izrađenih u fabrici Gasser u Otakringu kod Beča, jednoj od najboljih fabrika revolvera u svijetu.
Prvi revolveri isporučeni su 1872. godine, dok je ostatak isporučivan narednih nekoliko godina u kontigentima. U početku pored Gaserovih revolvera isprobano je i nekoliko drugih vrsta naročito iz fabrike Sederl iz Beča. Nabavka drugih pištolja podstakla je Leopolda Gasera, najpoznatijeg fabrikanta revolvera u Evropi da se pismom obrati Jovu Martinoviću u kojem ga upozorava da su drugi revolveri lošijeg kvaliteta i izrađeni od slabog materijala.
Tako je uspostavljena bliska saradnja između Crne Gore i fabrike Gaser koja je u narednom periodu snabdijevala crnogorsku vojsku modernijom varijantom Gaserovog revolvera uz povoljnu cijenu od 18 florina po komadu. U cilju regulisanja pravnog statusa pištolja već u Disciplinskoj uredbi od 1. januara 1871. godine članom 9 regulisano je da se Crnogorac koji proda revolver preko granice kažnjava maksimalnom kaznom od 20 florina i onoliko novca za koliko je revolver kupio i sa dva mjeseca tamnice.
Gaserovi revolveri su isporučivani u kontigentima na mjesečnom ili godišnjem nivou u različitim količinama, nekada i po nekoliko hiljada primjeraka.
DONOSI SE ODLUKA DA SE U CRNOJ GORI OD REVOLVERA KORISTI JEDINO - GASER
Ministarstvo vojno je 1882. godine odlučlilo da Gaserov revolver bude jedini revolverski sistem u upotrebi. Svaki ovaj revolver imao je monogram sa oznakom N-1 i crnogorskom krunom, koji se radio u crnogorskim radionicama.
U Crnoj Gori je bilo zastupljeno nekoliko verzija Gaserovog pištolja koje su se razlikovale po dimenzijama, kapacitetu doboša i opremljenosti. Tako je postojala standardna dužina i luksuzna verzija ovog pištolja.
Nešto kasnije početkom 1890-ih godina ovaj revolver je još usavršen, otklonjeni su tehnički nedostaci, ojačana je udarna opruga, cilindar je preciznije namješten, a izvršene su prepravke na cijevi i kolu.
Najšešći Gaserov model je sa bijelim koricama, međutim zbog unifikacije naoružanja crnogorske vojske i u cilju izbjegavanja dodatnih troškova, ovaj model je zabranjen naredbom Ministarstva vojnog 1885. godine.
Zamjena korica vršena je u Vojno-oružanoj radionici na Rijeci Crnojevića po cijeli od 1 florina i 20 novčića, a u slučaju da se neko oglušio o ovu naredbu, revolver bi mu bio - oduzet. Crnogorski vojnik se lako navikao na Gaserov pištolj koji je zbog svoje ubojitosti i sigurnost, lakog i jednostavnog rukovanja postao omiljeno oružje kod Crnogoraca. Koliku je popularnost imao u Crnoj Gori najbolje govori činjenica da je ubrzo dobio naziv “crnogorski” revolver.
CRNOGORSKI REVOLVER SE SMATRAO DRŽAVNIM VLASNIŠTVOM
Posjedovanje, održavanje i prodaja oružja je bila regulisana propisima. Revolver je mogao kupiti svaki crnogorski državljanin, a uz dozvolu knjaza i ministra vojnog pravo na kupovinu imali su i strani državljani. Pravo njihove nabavke i prodaje bilo je pod državnim monopolom i obavljalo se preko Ministarstva vojnog.
Jedan broj revolvera je i poklanjan Crnogorcima od strane knjaza, prijestolonasljednika Danila ili nekog drugog dužnosnika kojeg bi knjaz ovlastio. Zabranjena je bila kupovina ovih revolvera sa strane, tj. od stranih državljana. Revolver se smatrao državnim vlasništvom koje je ustupljeno u posredničko vlasništvo uz pravo držanja, nošenja, upotrebe i nasljeđivanja po muškoj liniji u skladu sa propisima, ali bez prava otuđivanja.
Ipak, revolveri su se mogli prodati u posebno predviđenim slučajevima koji su se mijenjali, i to - u skužavanju državnog žita i to ako se žito nije imalo čim drugim izmiriti, iseljenicima iz Srbije jer ih nijesu smjeli prenijeti preko turske teritorije i smrću vlasnika ako ne ostane muško potomstvo. Prodaja revolvera je bila dozvoljena izuzetno po odobrenju Ministarstva vojnog udovici u slučaju siromaštva.
Krijumčarenje nedozvoljenog otuđivanje revolvera je bilo strogo zabranjeno i kazne su bile rigorozne, a naročito se vodilo računa da oružje pa ni jedan metak ne dospije u ruke neprijatelja. Prema odredbama Pravilnika iz 1894. godine nakon smrti vlasnika, revolver je nasljeđivao muškarac u kući, a ukoliko ga nije bilo onda najbliži rođak, a ako ni takvog nije bilo onda je revolver odlazio u ruke nekome u četi u korist “ženskog ostatka”. Crnogorski vojnik je imao obavezu održavanja i opravke o svom trošku u vojnim radionicama osim u garantnom roku kada je opravka vršena o trošku proizvođača. Propisana je bila obaveza njegovog nošenja kadgod je Crnogorac bio pod barjakom, tj. prilikom vojnih poziva, skupova, vježbanja i ratnih dejstava.
CRNOGORSKI REVOLVER SIMBOL BORBE ZA SLOBODU I NEZAVISNOST CRNE GORE
Kako je za Portal Analitika kazao Srđa Martinović, istoričar, profesor i autor monografije “Crnogorska vojska 1854 - 1916”, upotreba revolvera kod crnogorske vojske je bio jedinstven primjer u Evropi.
“Crnogorska vojska je bila jedina u Evropi kod koje je svaki vojnik - redov bio naoružan revolverom (Gasserovim). To je bio jedinstven primjer. Fabrika je za potrebe crnogorske vojske radila posebne modele i serije marke Gasser Montenegrin, što je i bilo utisnuto na revolveru. Uvijek kada bi se govorilo o crnogorskom levoru, mislilo se na Gaser, on je bio sastavni dio crnogorske narodne nošnje, vjerni pratilac Crnogoraca i u ratu i u miru. Crnogorac se od njega nikada nije odvajao. Pištolj se nasljeđivao i tretirao kao član domaćinstva”, kazao je Martinović.
Kako je dodao, crnogorski revolver je bilo velikog kalibra, siguran, pouzdan, precizan i ulivao je strah u kosti neprijateljskim vojnicima.
“Gaseri su se naročito pokazali u rukama crnogorskog vojnika u bici na Bregalnici 1913. kada su Crnogorci u borbi prsa u prsa uspjeli da potisnu bugarsku vojsku i spasu jedan odred srpske vojske. Gaser je srastao sa Crnogorcem, svojim vlasnikom, iako se isključivo kupovao to Crnogorcima nije bio problem jer su ga voljeli i izdvajali za njega potrebnu sumu novca. Crnogorski vojnici su imali i besplatan primjerak Smit&Wessona koji je doniran od Rusa ali zbog navika i boljih tehničkih karakteristika taj pištolj nikada nije mogao da zamijeni “crnogorski revolver”. Gaser se čuvao kao relikvija, kao znamenje na domovinu ali i kao simbol borbe za slobodu i nezavisnost Crne Gore”, kazao je Martinović.
Kako je dodao za naš portal, obilazeći vojne muzeje svijeta, opazio je cnrogorske revolvere izložene u vitrinama poznatih muzeja.
“Tako sam Gaser sa natpisom Montenegrin vidio u muzeju u Buenos Ajresu i Montevideu. Njih su Crnogorci nosili dok su išli u pecalbu, na zaradu, svuda po svijetu. Tako je stizao i do daleke Argentine i Latinske Amerike ali i Kanade i Dalekog istoka. U emigraciji Crnogorci su sa njim branili svoju časti i svoje domove, a bilo je slučajeva da su sa svojim Gaserima učestvovali u poznatim ratnim i borbenim okršajima”, istakao je Martinović.
Međutim čak i ovi licencirani modeli nijesu zadovoljili potražnju za pištoljem, a to je dovelo do toga da se proizvode i mnogi nelicencirani lokalni modeli pištolja, čiji kvalitet varira od vrlo dobrog do potpuno opasnog za njegovog korisnika.
Crnogorski revolver je brzo postao statusni simbol za crnogorske muškarce i često se nosio uz tradicionalnu odjeću. Mnogi crnogorski imigranti koji su putovali u Sjevernu Ameriku ponijeli su sa sobom revolvere sa Gasserovim uzorkom, a najmanje dvije serije od nekoliko hiljada pištolja prošvercovane su u Meksiko tokom Meksičke revolucije, što je dovelo do toga da je Gasserov revolver postao široko rasprostranjen u Americi.
S obzirom na veliki broj Gasserovih revolvera koje su proizveli različiti proizvođači - neki procjenjuju da je ukupna proizvodnja bila više od četvrt miliona komada - razumljivo je kako su se oni distribuirali širom svijeta, posebno državama uključenim u regionalne ratove i revolucije.
Nekoliko izvora odnosi se na brojne pošiljke Gassera koje su bile usmjerene u Meksiko tokom njihove revolucije, uključujući određenu pošiljku značajnog broja pištolja koji su prodani svjetski poznatom revolucionaru Pančo Vilji. Navodi se jedna pošiljka Gassera u Meksiko - moguće čak 5.000 pištolja - gdje su cijevi zamijenjene za uložak 44-40 i tako označene. Jednu pošiljku presrela je američka vlada tokom revolucije u Meksiku koja je bila predviđena za “Južnu Ameriku”, a ti pištolji su bili ruski 44 S&W. To što ovim računima nedostaju konkretni detalji nije iznenađujuće s obzirom na to da su to vrlo vjerojatno bile tajne pošiljke - uobičajena karakteristika prodaje oružja revolucionarima kroz istoriju.
Svakako su Gasserovi pištolji bili prisutni među raznim frakcijama za vrijeme Meksičke revolucije.
Na sajtu može se pročitati članak i vidjeti fotografija izvanredno očuvanog primjerka crnogorskog revolvera sa originalnim koricama.
Ovaj primjerak Montenegrina identifikovan je kao oružje koje je korišćeno 1916. godine na bojnom polju u gradu Kolumbusu u Novom Meksiku, nakon što su revolucionari Panča Vilje izvršili raciju i spalili grad. Ovaj pištolj i futrolu nosio je jedan od Vilista kad su rano ujutro 9. marta 1916. godine napali grad.
