Crnu Goru nosim u srcu od prvog susreta s ljudima i ljepotama prirode toga kutka Mediterana koji sam kao stranac upoznao prije četrdesetak godina. Kratko sam živio na Crnogorskom primorju, a potom i izvan zemlje radio za crnogorske kompanije. Profesionalni sam prevodilac, sudski tumač i filolog, proučavalac dijalektološkog korpusa na prostoru ex Jugoslavije.
Moja je profesija učinila da u Njemačkoj i Poljskoj nastavim poznanstva, kontakte i prijateljstva s mnogim iz crnogorske dijaspore. Decenijske veze s Crnogorcima, Muslimanima, Bošnjacima i Albancima iz Crne Gore koji trenutno borave u Njemačkoj i Poljskoj izgradio sam kroz svakomjesečne susrete, što na poslu, što privatno, kao i razgovore najviše o crnogorskim temama i globalnim u kontekstu crnogorskih. Na ovaj pozdrav iz vama daleke ali prijateljske slovenske zemlje Poljske, zemlje koja je kao i crnogorska država ponosna na svoju istoriju i kulturu, najviše me opredijelila zebnja i neizvjesnost koju ti moji prijatelji već mjesecima nose zbog društvenih i političkih dešavanja u njihovoj rodnoj zemlji.
Zbog straha koji se gomilao mjesecima pred scenama s litija Srpske pravoslavne crkve, zatim pred retrogradnom retorikom nove političke većine u crnogorskoj skupštini, reafirmisanjem klerikalizma i nacionalne netrpeljivosti prema svima koji nijesu Srbi ovi moji prijatelji o tome i ne žele javno da govore. Sve im to liči na povratak u strahote 1990-ih, vidim to po njihovom licu, tome kako uplašeni slušaju poruke zvaničnika da je Radovan Karadžić za njih heroj, da za njih Srebrenica nije simbol genocida i najvećeg stradanja u novijoj Evropi, da su Crnogorci rezultat genetske greške, da su hrvatski pisci ustaše kako ih imenuje ministarka kulture… Najteže im pada saznanje da taj scenario predvodi jedan njihov Ulcinjanin, Albanac čijom je zaslugom na vlast došla jednonacionalna vlada bez Crnogoraca, Muslimana, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata... Na djelu je demontaža crnogorske višekulturne i građanske države!
U ime brojnih prijateljstava s crnogorskom dijasporom u Njemačkoj i Poljskoj, u ime onoga skladnog života, priča muslimana, katolika i pravoslavaca i anegdota koje i sam pamtim najviše iz Bara i Ulcinja dok sam dolje radio, u ime tradicionalne, građanske i ponosne Crne Gore koja je poštovala sve vjere i nacije – napisao sam iskrenog srca ovu čestitku. Želim crnogorskom društvu da što prije postane slobodno i vrati se na put prosperiteta!
