Preko štampe je ovih dana, inače napredna vještačka inteligencija, odnekud “zaprijetila“ i zaostaloj Crnoj Gori, pa su mediji bezmalo uključili ružičasti alarm... kao da će ta vrsta tehnološke pameti pobrkati domaću, odavno ustajalu, “zdravu“ pamet.
Medijski medijatori pojama nemaju da je upravo ta vrsta tehnološkog napretka učinila medije toliko naprednim i svemoćnim da bezmalo pretiječu i vrejeme... A znano je da nas upravo taj stimulativ pokreće naprijed već sedam decenija (iz 50-ih prošloga vijeka) i još nije stigao do zenita koji bi mogao da porazi prirodnu inteligenciju. Čim se radi o vještačkom (umjetnom) fenomenu, dakle tehnološkom a ne biološkom, neko čeljade koje ima mozga, stoji iza toga. Na takvim umnim operacijama ne radi samo neko, nego mnogi; ekipe, timovi, univerziteti, instituti... ne patišu.
Bez te inteligencije ne bi bilo moguće pročitati zdravlje naše planete pa ni planetaraca, a kamoli se prošetati kosmosom i osvojiti zemlji najbližeg susjeda, mjesec. A kad smo već stigli tamo ne treba zanemariti i doprinos crnogorskih stručnajka u tom poduhvatu koji su projektovali neke vrlo sofisticirane uređaje da se mjesečev modul sa ljudskom posadom uspječno primjeseči (adekvatno pojmu prizemljenja). Ali kakve vajde od toga, Srbi su ove našijence odmah prepisali na sebe, ka Vojislavljeviće, kad su viđeli da im baš tu fali istorije.
Zasad toliko, što se tiče umjetne pameti u konkretnoj primjeni. Uostalom, čak ni rasna Lajka (pašče) nije pošla u kosmos da obigra zemlju svojom pameću, već umjetnom, a tek je potom krenula ofanziva na zemljin satelit, sa ljudskom posadom. No da ne duljimo. Mi ni na osvojeni mjesec nećemo skoro i da nam je bliži, niti imamo s čim, što se pameti tiče. A i da imamo sušto, skrenuli bi s puta i po srpski obrnuli, da tražimo Svevišnjeg po nebesima. Pa pošto ga tamo nema, ne bi se doma vrtali da Srpstvo ne osramotimo što ga nijesmo našli.
Pamet o kojoj je riječ, razvila je, dok smo mi zaostajali, i tzv. Tutoring Systems, učitelje za sve uzraste i oblasti, a sve to sažeto u mikron, koji je adekvatan makro kosomosu, što je i Njegoš prepoznao prije blizu dva vijeka. Ali od Vladike vajde nema kad ga vrednujemo ka popa a ne ka filozofa.
Evo šta o toj pameti kažu baš ti savremeni vještački inteligenti. Citiram ih:
“Ekspertski sistemisu inteligentniračunarski programikojima se emulira rešavanje problema na način na koji to čineekspertii predstavljaju jednu od najznačajnijih oblasti istraživanjaveštačke inteligencije. Ekspertski sistemi rešavaju realne probleme iz različitih oblasti, koji bi inače zahtevali ljudsku ekspertizu. Cilj je da uvek računarski program daje korektne odgovore, u datoj oblasti, ne lošije od eksperta, ali je to teško dostižno!“
...E tamo đe se ekspetri proizvode na štanc mašini, neopodan je dobar mokri čvor da se što prije pušti voda.
Mi smo daleko od umjetne, a još uvijek nam je najbliža neumjesna pamet i intelegencija a ona se može podvesti pod nesposobnost da se u bilo čemu domognemo civilizacijskih tekovina i ovladamo i sobom i njima. Iako nam vlade pljušte od eksperata, država nam je pljusnula glavom o ledinu, zbog nedostatka opšteg a kamoli sofisticiranog znanja...
Jedna stvar se previđa. Vještačka inteligencija je softver (mozak), ali nama nedostaje i hardver (čeljade) u svakom smislu. Otanjili smo u čoeka ka i ušto. Nema ga niđe. Ni Diogen ga ne bi naša sa šterikom. On kada je prepoznao krizu kod onih svemoćnih Grka, (4.vij. p.n.e.) tražio je čojka po danu sa svijećom, tvrdeći cinično, da ga nije mogao naći. Grdno su mu zamjerili za tu porugu ali ga nijesu mogli zakonito sankcionisati. Prvo, što je izrekao istinu. A drugo, nijesu mu mogli ništa ni demokratskim ni materijalnim sredstvima.
Vidio je, bez ikakvog ličnog interesa stanje stvari i bolje od onih koji su bili zaduženi za viđenje... A živio je gore od svih... u buretu. Sve je ilustrovao jednom frazom koja je postala mudrost do dana današnjega: “Čovjek je najinteligentniji od životinja - i većinom glup.“ I još je ovo izrekao za vazda:“Temelj svake države je obrazovanje mladih!“
Svak bi htio ponekad da bude Diogen ali treba izdržat u buretu. Danas bi ti i bure uzeli da ga oporezuju po kvadratu, jer ova se zemlja izdržava od nameta na vilajet, budući da druge proizvodnje nema. I ja sam pokuša da diogenišem zeru, ali su mi uzeli mikrofon... za Dan državnosti... na jednom građnskom skupu za obilježavanje 13. jula u NK, (inače slobodan pristup). Neki od prisutnih su me, iz najboljih namjera, pozvali da nešto kratko kažem. Na moje riječi... Da treba, da je sramota svakog državnika Crne Gore koji ne zna koje su žrtve položene za nju a da on radi protiv nje! Dao sam i konkretan primjer za takav stav i zaključak koji je zvučao i potresno. Možda sam rekao i gore i drskije od ovog prepričavanja samoga sebe, o čemu svakako postoji doslovan video zapis, jer svaki mobtel je doušnik ako se usmjeri u tom pravcu.
Onda mi je neko od prisutnih zbog toga dobacivio, a organizator mu se pridružio. Nije ućutkao dobacivača već mene... obarajući mi mikrofon... tako sam ja ostao u buretu. Čemu onda strah od umjetne inteligencije kad je, prirodna, pokvarena mnogo učinkovitije.
Ipak za one koji se plaše budućeg suvereniteta umjetne pameti pogledajte kako izgledaju neke ličnosti čiji je vladajući suverenitet na prijestolu. Neka sumnjičavima u vještački intelekt, bude za utjehu ilustracija uz ovaj tekst, koja govori da umjetna umnost, može da slaže! Umjetne fotografije koje navedene lidere, ne bez simpatija tretiraju, daju ih u formatu djetinjstva. Izgledaju bezazleno za svačije oči, a bar dvojica od njih su bezočni narodni i međunarodni zločinci. Kad je bezumnost na prijestolu, najteže je izgraditi ljudski um i razum. Što bi rekli Zećani... A oklje? I Njegoš bi ih podrža:
“Na prostome trgovištu,/ Almaz (brilijant) nema cjene prave,/
Niti genij međ’ neznanstvom,/ Može dužne imat slave!“/
P.S. ...Teke sve je potrefio, ali šta se tu može, kad smo mi i njega promašili.
