Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG) zatražilo je da se iz procedure povuče prijedlog za stavljanje van snage Odluke kojom su prostori umjetničkih ateljea povjereni Sekretarijatu za kulturu Glavnog grada, sve dok ne bude predstavljen cjelovit model koji će jasno garantovati njihovu kulturnu namjenu i status postojećih zakonitih korisnika.
Iz ULUCG-a upozoravaju da se ukidanje važeće odluke obrazlaže potrebom za „efikasnijim i racionalnijim upravljanjem poslovnim prostorima“ preko Agencije za izgradnju i razvoj, ali ističu da se umjetnički atelje ne može tretirati kao bilo koji poslovni prostor.
„Umjetnički atelje nije običan poslovni prostor i ovo pitanje ne može se svesti na tehničku promjenu upravljača“, poručuju iz ULUCG-a.
Sekretarijat treba da štiti kulturni interes
Za strukovno udruženje posebno je problematično što se Sekretarijat za kulturu nalazi u središtu procesa kojim se, kako navode, jedan od rijetkih sistemskih instrumenata podrške likovnim umjetnicima prevodi u opšti režim upravljanja poslovnim prostorima.
„Dužnost Sekretarijata je da zastupa interese kulture unutar gradske uprave, posebno onda kada je taj interes u sukobu sa administrativnim procedurama, tržišnom vrijednošću nekretnine ili nekim drugim interesom“, navode iz ULUCG-a.
Ističu da institucije kulture nijesu osnovane da sistem, budžet i javnu imovinu „štite od umjetnika“, već da ih stave u funkciju javnog interesa i ljudi koji kulturu stvaraju.
„Umjetnički atelje je elementarna kulturna infrastruktura i ne može se podvesti pod istu upravljačku logiku kao tržnica, lokal, magacin ili drugi komercijalni prostor“, ocjenjuju iz ULUCG.
Ukoliko Sekretarijat ne štiti tu razliku, ne uređuje postojeći sistem, ne štiti njegovu namjenu i ne povećava fond ateljea, smatraju da je legitimno preispitati i svrhu njegovog postojanja.
U ULUCG-u podsjećaju da važeći Zakon o kulturi obezbjeđivanje prostornih i materijalnih uslova za rad umjetnika prepoznaje kao dio javnog interesa u kulturi, te da država i lokalna samouprava imaju obavezu da taj interes ostvaruju.
Zakon, kako navode, predviđa i mogućnost da se umjetniku obezbijedi radni prostor pod povoljnim uslovima, uključujući plaćanje zakupnine umjetničkim djelima ili uslugama, dok isti princip zadržava i aktuelni Nacrt zakona.
„Ono što je država sama prepoznala kao instrument kulturne politike ne može se po potrebi predstavljati kao nezaslužena povlastica“, poručuju iz Udruženja.
Grad dobijao djela kao protivvrijednost zakupa
Govoreći o dosadašnjoj raspodjeli i korišćenju prostora, ULUCG podsjeća da postoje ugovori i raniji postupci dodjele, da su plaćane zakupnine i režijski troškovi, ali i da su umjetnici sopstvenim sredstvima osposobljavali često neuslovne prostore.
Dio obaveza, kako navode, izmirivan je umjetničkim djelima.
„Grad nije samo davao, već je i dobijao. Djela koja je prihvatio kao protivvrijednost zakupa ostala su u javnom fondu kao trajna kulturna imovina“, ističu u ULUCG-u.
Zbog toga smatraju da bi, ukoliko se danas pravi inventar gradskih kvadrata, trebalo napraviti i inventar umjetničkih djela koja je grad na taj način stekao, kao i ulaganja kojima su umjetnici prostore osposobljavali i održavali.
Iz Udruženja podsjećaju da Odlukom iz 2021. nijesu birani novi korisnici niti dodjeljivani novi ateljei, već je postojeći sistem prenesen u nadležnost Sekretarijata za kulturu.
„Kasniji izostanak naplate zakupnine nije proistekao iz samovolje umjetnika, već iz administrativnog modela same gradske uprave. Nedostatak tog modela danas se ne može pretvarati u krivicu njegovih korisnika“, navode.
Struka, a ne politika, da odlučuje
ULUCG ne dovodi u pitanje kontrolu namjenskog korišćenja javne imovine, ali insistira da ona bude sprovedena transparentno i u skladu sa zakonom.
Istovremeno, zahtijevaju da prilikom vrednovanja umjetničkog opusa, profesionalnog kontinuiteta i doprinosa kulturi budu jasno definisane stručne kvalifikacije i kompetencije onih koji će vršiti procjenu.
„Odbornički mandat, politička funkcija ili administrativno imenovanje nijesu stručna kvalifikacija“, naglašavaju.
Zbog toga traže da budu javno dostupni kriterijumi, sastav komisije, profesionalne biografije njenih članova, način njihovog izbora, pravila o sukobu interesa i obrazloženja donesenih odluka.
„Profesionalizacija ne znači zamijeniti jednu administraciju drugom, već omogućiti da se odlučivanje o pitanjima profesije zasniva na znanju, referencama i odgovornosti“, navode iz ULUCG-a.
Prakse iz regiona i inostranstva
ULUCG ovo pitanje sagledava i kroz svoju istorijsku ulogu u zaštiti profesionalnih, stručnih i socijalnih interesa umjetnika. Ukazuju i na primjere iz regiona i Evrope, navodeći da tehničko upravljanje nekretninom ne mora značiti izbacivanje struke iz procesa odlučivanja.
Kao primjer navode Beograd, gdje je 1981. godine tehničko upravljanje umjetničkim ateljeima preneseno u fond Poslovnog prostora, ali je strukovno udruženje zadržalo ulogu u odlučivanju.
Ukazuju i na francusku praksu, gdje tehničko upravljanje ateljeima može biti povjereno drugim subjektima, ali njihova kulturna namjena i profesionalna procjena umjetnika ostaju u sistemu kulture.
U tom kontekstu podsjećaju i na crnogorskog umjetnika Miodraga Dada Đurića, koji je u Francuskoj dobio prostor i uslove za rad koji su mu omogućili da razvija svoj izuzetni opus.
Zahtijevaju povlačenje prijedloga
ULUCG traži da se član 11. povuče sa dnevnog reda sve dok se ne stvore stručni, pravno legitimni i cjeloviti uslovi za njegovo javno razmatranje, imajući u vidu značaj odluke za budućnost umjetničkih ateljea.
Od Glavnog grada zahtijevaju i da se status načina korišćenja i plaćanja prostora trajno definiše tako da se isključi obaveza novčanog plaćanja zakupnine, uključujući i modele koji se predstavljaju kao „povoljni uslovi“.
Umjetnici su, navode, spremni da korišćenje prostora kompenzuju predajom umjetničkih djela u protivvrijednosti, kao što je to ranije bila praksa, ali i kroz druge oblike saradnje i podrške Glavnom gradu.
„Novčano plaćanje zakupnine za većinu umjetnika nije održivo i predstavljalo bi faktički mehanizam njihovog iseljavanja iz prostora u kojima decenijama stvaraju“, upozoravaju.
Traže i preispitivanje pravne legitimnosti postojećeg aneksa ugovora i, ukoliko se utvrdi njegova nelegitimnost, stavljanje van snage i rješenja kojim je takav model uspostavljen.
Istovremeno zahtijevaju da postojećim umjetnicima bude produžen legitiman status korisnika prostora, u kontinuitetu sa praksom koja je postojala prethodnih decenija.
Posebno neprihvatljivim smatraju mogućnost da umjetnici koji su, kako navode, bez odgovarajuće analize i uvida u posljedice potpisali takav aneks sada budu tretirani kao nelegalni korisnici i izloženi nalozima za iseljenje od 1. septembra 2026. godine, uz obavezu da sami snose troškove iseljenja i prijetnju prinudnim izvršenjem.
ULUCG je, kako navodi, u potpunosti podržao Memorandum likovnih umjetnika, sadašnjih korisnika ateljea, kojim su detaljno obrazložena pitanja njihovog statusa, prava i budućeg modela korišćenja prostora.
„Nijedna odluka o budućnosti umjetničkih ateljea ne može se donijeti bez neposrednog učešća struke, korisnika prostora i relevantnih institucija kulture. Crna Gora se decenijama naziva zemljom slikara. Taj ugled nijesu proizveli kabineti, sekretarijati ni političke funkcije, već umjetnici. Ako država i Glavni grad od njihovog rada dobijaju djela, ugled, kulturni identitet i nasljeđe, osnovni uslovi za rad su najmanje što im duguju“, zaključuje ULUCG.
Poručuju da neće pristati da se jedan od rijetkih sistema koji omogućava profesionalni rad umjetnika „razmontira“ prije nego što budu uspostavljeni jasni, stručni i legitimni kriterijumi za njegovu budućnost.
„Kultura ili kladionica, pitanje je sad“, zaključuju iz Upravnog odbora Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
