Nagrada „Milovan Đilas“, koju dodjeljuje “Akademija Milovan Đilas“ za doprinos jačanju i afirmaciji slobodne misli, dodijeljena je juče aktivistkinji za ljudska prava i izvršnoj direktorici HRA, Tei Gorjanc-Prelević, na otvaranju Četvrtog festivala savremene književnosti “Bookiranje”, koji u Podgorici organizuje izdavačka kuća Fokalizator.
Nagrada je uručena laureatkinji nakon intoniranja crnogorske himne u izvedbi cetinjskog rok benda Prizma. Odluku o nagradi donio je žiri u sastavu: prof. dr Vladimir Vojnović (predsjednik), Dragana Erjavšek (članica) i mr Miloš Vukanović (član).
Foto: Fokalizator
Zahvaljujući se na priznanju, Gorjanc-Prelević je istakla važnost imena koje nagrada nosi. Naglasila je da priznanje ne doživljava kao lično, već kao zajedničko dostignuće njenih bliskih saradnika i saboraca.
“Mi smo jedna aktivistička porodica koja svakodnevno, nesebično i preko vremena brine o miru i kvalitetu života u Crnoj Gori. I nastavićemo to da radimo jer je to zajednička borba”, kazala je Gorjanc-Prelević.
Revizionizam podređuje prošlost dnevnoj politici
Uslijedila je tribina „Revizionizam i EU vrijednosti“. O zloupotrebi istorije u dnevno-političke svrhe, degradaciji antifašističkih vrijednosti i mehanizmima istorijskog revizionizma u regionu govorili su mr Miloš Vukanović, dr Husnija Kamberović, dr Sanja Petrović-Todosijević i dr Vjeran Pavlaković.
Moderator panela i urednik za istoriju u Fokalizatoru Miloš Vukanović uvodno je predstavio 32. broj časopisa Fokalizator, u kojem je devet eminentnih autora iz regiona analiziralo mehanizme i ciljeve savremenog revizionizma.
Vukanović je ukazao na to da se društva u regionu i dalje teško oslobađaju opterećenja prošlošću, dok je nauka o istoriji izložena konstantnim pritiscima i zloupotrebama dnevne politike, umjesto da joj se prepusti njeno prirodno naučno mjesto.
Foto: Fokalizator
Prof. dr Husnija Kamberović napravio je jasnu teorijsku i metodološku distinkciju između legitimnog naučnog preispitivanja istorijskih činjenica i politički motivisanog revizionizma. Kamberović objašnjava da je revizija u istorijskoj nauci potpuno prirodan proces usljed novih izvora i saznanja, dok revizionizam predstavlja grubo podređivanje prošlosti dnevno-političkim interesima i profitu.
“Prošlost je prošlost, ona je takva kakva jeste, mi je ne možemo promijeniti. Možemo jedino pokušati razumjeti tu prošlost i ona jedino može imati smisla za nas i za buduće generacije ako je pokušamo razumjeti, a ne ako je pokušamo promijeniti. Istorijski revizionizam je kad mi od istorije tražimo samo nekakvu okrpu za uspostavljanje političke opcije, tražimo profit u istoriji za ono što danas živimo, a ne preispitujemo istoriju iz ambicija da je bolje razumijemo”, rekao je on.
Dr Sanja Petrović-Todosijević fokusirala se na politike sjećanja, odnos prema spomeničkom nasljeđu i primjer privatizacije i zapuštanja memorijalnog kompleksa „Boško Buha“ na Jabuci.
Ona je istakla da su postjugoslovenske države kroz zakonodavne i obrazovne okvire sprovele postupnu nacionalizaciju i brisanje zajedničkog antifašističkog identiteta, odbacujući pozitivne tekovine proaktivnih socijalnih i obrazovnih politika.
Dr Vjeran Pavlaković analizirao je dominantne narative o ratovima devedesetih, ali i savremene faktore koji oblikuju svijest mladih generacija o prošlosti.
On upozorava da revizionistički procesi nisu specifični samo za naš region, već imaju globalni karakter, pri čemu mlađe generacije istoriju sve manje uče iz knjiga, a sve više kroz ulične murale, popularnu muziku i društvene mreže.
Dokuroman Jonile Godole
Program „Bookiranja“ nastavljen je juče i promocijom romana „Uputstvo za rušenje“ albanske autorke Jonile Godole, s kojom je razgovarala Dragana Erjavšek, a o knjizi je govorio i Vladimir Vojinović.
Premda se bavi kompleksnim političkim i istorijskim temama, Erjavšek je ocijenila da djelo odlikuju živi likovi sa svim svojim slabostima, strahovima, zabludama i kontradikcijama. Kako je kazala, radnja se neprestano kreće između prošlosti i sadašnjosti kroz specifičan spoj dokumentarnog i fiktivnog, prožet arhivskom građom, fotografijama i svjedočanstvima.
Govoreći o nastanku romana, autorka Jonila Godole prisjetila se prelomnih istorijskih događaja u Albaniji od 20. februara 1991. godine i rušenja simbola komunističkog režima.
“Iako sam u to vrijeme imala 16 ili 17 godina, istorijski trenuci nas brzo primoraju na zrelost. Čitav svijet je gledao te snimke i fotografije, a ja sam kao mlada novinarka ubrzo upoznala ljude koji su bili direktni učesnici”, navela je Godole.
Ona je objasnila da je ključni podsticaj za pisanje knjige uslijedio tri decenije kasnije, dok je pripremala izložbu u Nacionalnom arhivu Albanije povodom 30. godišnjice pada režima. Dobivši pristup arhivskoj građi, naišla je na hiljade pisama i telegrama koje su građani, vojnici i učenici slali Politbirou tokom 1991. godine.
Autorka je otkrila i zanimljiv detalj da je dio romana napisala upravo tokom boravka u Crnoj Gori, u intenzivnom stvaralačkom procesu koji je trajao danima. Govoreći o suštinskoj poruci romana, Godole je naglasila da istorijski događaji nikada nemaju samo jedno sjećanje.
“Svi ljudi koji posmatraju isti trenutak pamte ga na drugačiji način. Svako ima svoju verziju, svoje razloge, svoje strahove i dijelove priče koje prećutkuje. Upravo iz tih različitih perspektiva i prećutanih istina izranja ovaj roman”, zaključila je Godole.
Glavni urednik izdavačke kuće „Fokalizator“ Vladimir Vojinović osvrnuo se na važnost prevođenja i objavljivanja savremene albanske književnosti, naglasivši da ovakvi romani pomažu boljem međusobnom upoznavanju i razumijevanju kultura u regionu.
Odgovarajući na pitanje zašto su devedesete godine i dalje snažno prisutne u regionalnim političkim i društvenim narativima, Vojinović je ponudio sažet odgovor: „Zato što nikada nijesmo uspjeli da osudimo zločin.“
Revoluciju možeš započeti tek kada je pronađeš u sebi
Na Bookiranju je sinoć održana i promocija zbirke poezije „Džimi do you love me“ autora Krsta Giljena iz Nikšića. Sa autorom je razgovarao pjesnik i urednik poezije u Fokalizatoru Andrija Radović, diskutujući o poetičkim načelima Giljenove zbirke, položaju umjetnika u Crnoj Gori i prožimanju filma i poezije.
U pitanju je drugo, dopunjeno izdanje Giljenove knjige koju je objavio beogradski LOM. Knjiga je dopunjena sa pet pjesama, kao i ilustracijama koje potpisuje Ivana Radulović.
Radović, koji potpisuje pogovor knjige, ocijenio je da ova zbirka odbacuje idealizovane lirske konvencije i razvija se kao mozaik povezanih pričica o otuđenosti čovjeka u urbanom pejzažu i dekonstrukciji ljubavi, ali i potrazi za njom.
Autor je tokom večeri publici čitao odabrane pjesme koje oslikavaju raznolikost njegovog stilskog izraza – satirično-političku „Bleju u skupštinu“, brzu i urbanu „Guaranu“, kao i homoerotsku poeziju sa jakim likovnim referencama.
Decenija rada u jednoj knjizi
Na Bookiranju je prvog dana festivala predstavljena i nova knjiga „Na rubu kanona“ crnogorskog pisca i književnog kritičara Gorana Radojičića, u izdanju Fokalizatora. Razgovor sa autorom vodila je Sanja Vojinović, urednica za nauku o književnosti u Fokalizatoru. Riječ je o zbirci tekstova koji su, kako je naglasio autor, nastajali tokom posljednjih deset godina.
Vojinović je naglasila važnost prisustva kritičara koji posvećeno prate književni život i objavljuju tekstove u periodici. Istakla je da Radojičićeva zbirka uspješno privlači pažnju čitalačke publike jer se bavi djelima i autorima koji zaslužuju dublju književnoteorijsku valorizaciju.
Ona je izrazila zadovoljstvo što je Fokalizator objavio knjigu u kojoj se nalaze tekstovi dovoljno kvalitetni da budu primijećeni i privuku pažnju publike.
Radojičić je ispričao je da je to njegova prva samostalna knjiga koja nije posvećena književnosti za djecu, već zbirka eseja u kojoj su objedinjeni tekstovi o književnim djelima savremenih regionalnih autora. Ti tekstovi prethodno su objavljivani u periodici, a Fokalizator ih je sada okupio u jednu knjigu.
Radončić: Vešović nije želio da ponište njegovu nulu
U prostoru Book Caffea sinoć je održana i promocija zbirke „Poljska konjica“ Marka Vešovića, u izdanju Fokalizatora, jednog od najznačajnijih i najbeskompromisnijih pjesnika i esejista sa ovih prostora. O novom izdanju ovog kapitalnog djela, ali i o Vešovićevom kompleksnom poetičkom, ljudskom i društvenom nasljeđu, govorili su prof. dr Vladimir Vojinović, novinar i publicista Šeki Radončić, kao i urednik izdanja Boris Đurović.
Vojinović je, analizirajući naslov, ukazao na simboliku „poljske konjice“ kao epskog i propagandnog mita o junaštvu koje se suočava sa sirovom tehnologijom i ratnom mašinerijom, povlačeći paralelu s Vešovićevom poezijom nastalom tokom stradanja Sarajeva.
“Marko je bio čovjek bezmalo opsjednut jezikom, bio je majstora jezika, o čemu svjedoče i ovi briljantni stihovi. Kada uzmete u obzir sve činjenice, pa i to da je pisao vrlo oštre kolumne, polemike, rasprave, u kojima nije štedio drugu stranu, ne treba se čuditi tome zašto Vešovićeva poezija nije prisutna ni u Crnoj Gori ni u BiH. Ali, ko god da pokuša, teško će osporiti estetske domete ove poetike”, kazao je Radončić.
Šeki Radončić i Boris Đurović, osvrnuli su se na Vešovićevu neponovljivu jezičku virtuoznost i specifičan odnos koji je do kraja života gajio prema rodnoj Crnoj Gori i Sarajevu. Radončić je naglasio da je Vešović bio apsolutni posvećenik pisane riječi, čiji je radnički etos u književnosti bio bez premca.
Foto: Fokalizator
"Nije čudo što je Markova komemoracija prošla kako je prošla. Evo jednog primjera. Kad su vlasti u Sarajevu htjele da mu daju jednu nagradu, Marko je odbio i rekao “ne, ne želim da poništite moju nulu, jer dali ste mi nula stanova, nula vikendica, nula para, pa biste sad da jednom nagradom poništite tu moju nulu. Ne dam”. Eto to je bio Marko. Zato nije bio omiljen među vlastima bila koje ideologije", kazao je Radončić.
Posebno emotivan segment večeri bilo je čitanje Vešovićevih stihova, koji oslikavaju njegovu višedecenijsku borbu sa društvenim i političkim tminama vremena.
U završnici promocije citirani su prepoznatljivi stihovi u kojima pjesnik sažima svoj životni i stvaralački credo. Učesnici su zaključili da je Marko Vešović ostao književna vertikala čije djelo i danas služi ne samo kao estetski orijentir već i kao svjedočanstvo o našem vremenu.
Basara: Đinđić je bio posljednja šansa za Srbiju
Zatvaranje prvog dana Bookiranja obilježila je promocija novog romana „Đinđić: memoari s onu stranu groba“, jednog od najznačajnijih regionalnih pisaca Svetislava Basare. Njegov razgovor sa crnogorskim književnikom Andrejem Nikolaidisom u Book Caffeu prerastao je u dijagnostifikovanje balkanske društvene i političke zbilje.
Nikolaidis je Basaru označio kao najvećeg živog pisca južnoslovenskih književnosti, čije djelo stoji u istom estetskom i istorijskom sazviježđu saPekićem, KišomiKovačem, dok je Basara, u prepoznatljivom stilu, beskompromisno demontirao srpski nacionalni kanon, optuživši intelektualnu elitu, predvođenuDobricom Ćosićem, za projektovanje ratova devedesetih, a pasivnu društvenu masu za konačni slom svake šanse za modernizaciju i konstituisanje zajednice slobodnih pojedinaca.
Objašnjavajući prirodu Basarine proze, Nikolaidis je ukazao na to da se njegovi romani ne mogu tumačiti klasičnim književnoteorijskim aparatom, jer njegov književni svijet funkcioniše po sopstvenim zakonitostima.
Istakao je da novi roman o Đinđiću donosi brutalni obračun sa svim onim što zvanične istorije i nacionalističke elite pokušavaju da sakriju, naglašavajući da Basara time služi na čast kulturi iz koje potiče, jer razotkriva lažne veličine i zatvorenost.
“Basara je najveći živi autor južnoslovenskih književnosti, a ovaj roman o Đinđićevim prijateljima i društvu koje ga je ubilo saopštava sve ono što istorija pokušava da sakrije. Način na koji se Basara obračunava sa lavinom svega što ne valja u srpskoj kulturi, politici i društvu nema pandana u ostalim južnoslovenskim književnostima. Basara služi na čast srpskoj književnosti i kulturi”, kazao je Nikolaidis.
Foto: Fokalizator
Odgovarajući na pitanje o svom odnosu prema zvaničnom srpskom književnom kanonu, Basara je oštro napao Ćosića i oko njega okupljene intelektualce, optuživši ih da su kroz svoje tendenciozne romane skrojili ideološku matricu i ratne mape devedesetih, dok su političari poput Miloševića bili samo puki operativci njihovih zamisli.
Kao centralnu temu romana i prelomnu tačku savremene istorije, Basara navodi ubistvo Đinđića, naglašavajući da je ključna tragedija bila u dubokoj ravnodušnosti i pasivnosti društva koje je mirno posmatralo odstrel čovjeka koji je pokušao da stvori državu slobodnih pojedinaca.
“To je bila posljednja šansa da se Srbija konstituiše kao zajednica, politička zajednica pojedinaca, slobodnih ljudi… Nije stvar samo u onima koji su skovali zavjeru da se Đinđić ubije, nego u ravnodušnosti Srbije, toj pasivnoj masi u kojoj se može uraditi bilo šta i koja će pretrpjeti sve”, kazao je Basara.
Ponudio je mračnu dijagnozu nacionalnog bića, tvrdeći da na ovim prostorima ne postoji stvarna politička dinamika niti pluralizam, već apsolutno jedinstvo u zabludi i mitomaniji nacije koja je skrojena kao vještački konstrukt i nema sposobnost unutrašnje evolucije.
“Postoji samo aktivnost i pasivnost ljudi… To je jedno obično nacionalno jedinstvo u izuzetnosti, u velikoj zabludi, u zavjetnosti i časnosti predaka. Srpska nacija nije nastala istorijskim sazrijevanjem, ona je konstrukt, a konstrukt ne može da evoluira. To je tajna zašto se nikako ne može izaći iz tog kruga”, kazao je on.
Objašnjavajući svoju nepokolebljivu poziciju bezpoštednog kritičara sopstvene kulture i sredine – poziciju analognu onoj koju jeTomas Bernhardimao u Austriji – Basara naglašava da je jedini spas u beskompromisnom individualizmu nasuprot pogubnom duhu kolektivizma.
