On je ocijenio da se Crna Gora nalazi u grupi zemalja koje su u borbi sa koronavirusom pratile stavove struke i pokazale ozbiljnost i odgovornost, zahvaljujući čemu kod nas, srećom, nije došlo do eksponencijalnog rasta broja oboljelih kao u Italiji ili Španiji.
“Prema poslednjim informacijama, zaštitne opreme ima dovoljno za narednih mjesec ili dva. Obezbijeđena je i nabavka novih velikih količina, koje će se moći distribuirati stanovništvu. I jedna i druga informacija su od enormnog značaja. Svi su više nego svjesni do čega bi moglo da dovede masovnije obolijevanje među zdravstvenim radnicima i iz tog razloga preduzimaju se sve mjere da se tako nešto spriječi”, istakao je Mugoša.
Konstatovao je da u ovom momentu svi žele samo jedno- da epidemija prestane i da se postepeno vrate normalnom životu.
“S obzirom na to da virus može biti svuda oko nas, da niko nije pošteđen mogućnosti da se inficira, da lijek još uvijek ne postoji, da su resursi ograničeni, a bolest potencijalno smrtonosna, budite oprezni i u svakom trenutku vodite računa o onom što radite. Ukoliko se broj novooboljelih bude smanjivao iz dana u dan, u nekom periodu koji može biti kraći nego što sada izgleda, polako će prestajati potreba za mjerama ograničenja”, rekao je Mugoša.
Predsjednik Ljekarske komore dr Aleksandar Mugoša je naveo da su zdravstveni radnici navikli da rade u uslovima povećanog rizika, ističući da su, trenutno, riziku od infekcije najviše izloženi infektolozi, izabrani i ljekari u hitnoj medicinskoj pomoći.
ANALITIKA: Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u vezi sa epidemijom koronavirusa?
MUGOŠA: Reći ću Vam šta je po meni najznačajnije od svega što sam do sada naučio, prateći informacije koje dobijam od kolega i čitajući tekstove stručnjaka, čije ću vam neke od stavova približiti.
Po svemu sudeći, svijet je podijeljen na zemlje koje su od starta pratile stavove struke i na zemlje koje to nijesu. Da bi borba protiv korona virusa u jednoj zemlji bila uspješna neophodno je da prije svega epidemiolozi predlažu ispravne i precizne mjere u pravom trenutku, zatim da Vlada prihvati stavove struke i sprovede propisane mjere, iako je to u najvećem broju slučajeva izuzetno teško i na kraju da građani poštuju nametnute mjere. Ukoliko bilo koja od ove tri karike lanca odbrane popusti, budućnost svakog pojedinca i svake porodice biće ugrožena.
Preciznije, na primjeru Crne Gore, da naši epidemiolozi nijesu donosili tačne, ispravne i pravovremene odluke, da Vlada nije na vrijeme prihvatala i primjenljivala predložene mjere ili da se građani nijesu pridržavali propisanih mjera, mi bi kao društvo danas bili u mnogo težem položaju, posebno iz razloga što smo mi mala zajednica, a brojevi koje pratimo u svijetu opravdano izazivaju osjećaj straha.
Činjenica da se mi danas nalazimo u ovoj prvoj grupi zemalja koje su pratile stavove struke i pokazale ozbiljnost i odgovornost ne smije da nas opusti.
ANALITIKA: Da li su epidemiolozi najzaslužniji što u Crnoj Gori nije došlo do eksponencijalnog rasta broja oboljelih?
MUGOŠA: Naši epidemiolozi počeli su sa radom istog trenutka kada su se pojavili prvi znaci ogromne opasnosti koja prijeti čovječanstvu. Prateći zakonitosti epidemije, istraživanja utemeljena na dosadašnjim iskustvima, prikupljajući precizne brojeve sa terena kalkulisali su i računali. Na osnovu svojih proračuna donosili su odluke i predlagali ih Vladi, a Vlada ih je proglašavala i primjenjivala.
U zemljama u kojima se nije radilo na ovaj način ušlo se u eksponencijalni rast broja oboljelih, odnosno epidemija je jednostavno izmakla kontroli. Dakle, da su u zemljama koje su najviše pogođene pandemijom COVID-19 restriktivne mjere preduzimane jednu ili dvije nedjelje ranije, broj žrtava bi bio stotinu, ili nekoliko stotina puta manji.
U epidemiologiji se sve ono što radite pogrešno, neoprezno i netačno ispoljava ne u sljedećem trenutku, u kom bi eventualno mogli da se korigujete, već kasnije. A to kasnije je, veoma često i nažalost, prekasno.
U Crnoj Gori eksponencijalni rast se nije dogodio. Iz tog razloga danas čestitam svojim kolegama epidemiolozima i zahvaljujem im za sve što su uradili, jer virus je do sada ispoljio svoje dejstvo na stanovništvo tačno u onoj mjeri u kojoj se nije mogao izbjeći. Ono što ni epidemiolozi, ni niko drugi osim nas samih, ne može da uradi je da spriječi širenje infekcije koje je direktna posljedica nepridržavanja propisanih mjera.
ANALITIKA: Kako ocjenjujete pripremljenost crnogorskog zdravstvenog sistema u odnosu na rizik od masovnijeg obolijevanja?
MUGOŠA: Kada govorimo o resursima kojima raspolažemo u zdravstvenom sistemu govorimo o prostoru, kadru i opremi. Za sada sve informacije koje dobijam ohrabruju.
Ono što građani moraju da znaju je da se nijedan zdravstveni sistem nije, niti se može izboriti sa velikim brojem pacijenata. Tu je uloga građana presudna. Ne tražim alibi za sve što se može desiti u budućnosti, a što danas ne možemo da predvidimo, govorim o nečemu u što sam siguran i što bi trebalo svima da bude jasno. Svaka naša neopreznost, nepoštovanje mjera, individualno procjenjivanje šta je dobro, a šta loše, siguran je put u eksponencijalni rast broja oboljelih, a samim tim i porast tragičnih ishoda liječenja.
Ponavljam, sve ono što danas pogrešno uradimo dolazi na naplatu sjutra, preksjutra, za par dana, svakim danom sve više. Ta „kamata na kamatu“ na dnevnom nivou u ovom slučaju rezultira ogromnim povećanjem broja oboljelih i umrlih.
ANALITIKA: Medicinski radnici najviše su izloženi riziku od infekcije COVID-19. Kako vidite trenutnu situaciju kad su zdravstveni radnici u pitanju?
MUGOŠA: Činjenica je da su medicinski radnici danas i u vremenu koje je pred nama izloženi velikom riziku od infekcije, obolijevanja, stresa, iscrpljenosti, profesionalne preopterećenosti i mnogo većem riziku u odnosu na ostatak populacije. Tako je svuda u svijetu, tako je i kod nas. Taj rizik nam nameće naša profesija, takva je priroda našeg posla. Pretpostavljam da je suvišno reći da je veliki broj nas i u normalnim okolnostima, u svom svakodnevnom radu, često izložen povećanom riziku od obolijevanja od nekih veoma ozbiljnih bolesti.
Želim da kažem da smo mi na neki način već navikli da radimo u uslovima povećanog rizika. Tako će biti i sada, s tim što sada osim uobičajenog posla moramo svi naučiti precizne protokole o postupanju sa oboljelima od infekcije izazvane novim virusom, kako oboljelima posvetiti posebnu pažnju, kako se suprostaviti opasnoj zaraznoj bolesti na radnom mjestu, kako se zaštititi i izbjeći povećan rizik prenošenja bolesti drugim pacijentima.
Takođe, moramo razmišljati i o svojim porodicama, svojim najbližima. Dakle, moramo biti mnogo oprezniji u svom postupanju nego što smo bili do sada. Mislim da je u ovom vremenu ogromna odgovornost na svim zdravstvenim radnicima, a siguran sam da vas moje kolege neće iznevjeriti.
ANALITIKA: Da li Vaše kolege imaju dovoljno zaštitne opreme?
MUGOŠA: Prema poslednjim informacijama, zaštitne opreme ima dovoljno za narednih mjesec ili dva. Obezbijeđena je i nabavka novih velikih količina, koje će se moći distribuirati stanovnistvu. I jedna i druga informacija su od enormnog značaja. Svi su više nego svjesni do čega bi moglo da dovede masovnije obolijevanje među zdravstvenim radnicima i iz tog razloga preduzimaju se sve mjere da se tako nešto spriječi.
Trenutno su riziku od infekcije najviše izloženi infektolozi, zatim kolege izabrani ljekari, ljekari u hitnoj medicinskoj pomoći, trijažnim jedinicama, Urgentnom centru i urgentnim prijemnim ambulantama u svim bolnicama u Crnoj Gori, anesteziolozi, internisti i svi medicinski tehničari i nemedicinsko osoblje koji čine dio tima. Svi oni su sada nova prva linija odbrane u borbi, koja je ponavljam, zajednička borba svih nas.
Još jednom se, dakle, pokazalo da nije toliko značajno da li ste ljekar jedne ili druge specijalnosti i da ne postoje više ili manje „bitni“ ljekari, danas smo svi jednako značajni. Da zaključim, zaštitna oprema je samo jedno od naših oružja. Naša najbolja zaštita su zapravo svi ljudi koji ovdje žive, jer ukoliko oni ne budu čuvali sebe neće čuvati ni nas.
ANALITIKA: Šta biste kao ljekar poručili građanima?
MUGOŠA: Reći ću još jednom, nijedan zdravstveni sistem nije uspio da se izbori sa velikim brojem bolesnika. S obzirom na to da virus može biti svuda oko nas, da niko nije pošteđen mogućnosti da se inficira, da lijek još uvijek ne postoji, da su resursi ograničeni, a bolest potencijalno smrtonosna, budite oprezni i u svakom trenutku vodite računa o onom što radite.
Na kraju krajeva, svi želimo samo jedno- da sve ovo prestane i da se vratimo normalnom životu. Ukoliko se broj novooboljelih bude smanjivao iz dana u dan, u nekom periodu koji može biti kraći nego što sada izgleda, polako će prestajati potreba za mjerama ograničenja.
Neću reći ništa novo i nepoznato, scenario za izlazak iz današnje nehumane i opasne situacije je već napisan– manje kontakata povlači manje novooboljelih, a nama ljekarima omogućava preciznije praćenje novih kontakata, testiranje svih sumnjivih slučajeva i, što je najvažnije, sigurno liječenje oboljelih. Kad to postignemo, bezbijedno izlazimo iz izolacije i nastavljamo sa normalnim životom, koji će u tom trenutku, siguran sam, podrazumijevati jednu novu i ljepšu normalnost.
Dakle, na početku puta smo svi mi, put je jednostavan, cilj je isti, sve je do nas. Ko god skrene sa ovog puta pravi ogromnu grešku i nema opravdanja za to što pogrešno radi. Zato ne pravimo greške, izbjegavajmo kontakte i budimo svjesni da sve što loše uradimo danas mora doći na naplatu već sjutradan, za dva, tri ili pet dana. A cijena je previsoka.
