Načelnica Odjeljenja za hitne slučajeve u bolnici na Menhetnu nedavno je u jeku pandemije izvršila samoubistvo, nakon što je provela dane i dane na prvoj liniji fronta u borbi sa koronavirusom. Nažalost, nije jedina koja je, u stanju sužene svijesti koje izaziva dugotrajni stres, oduzela sebi život.
Brojni svjetski eksperti za mentalno zdravlje upozoravaju da produženi finansijski i lični stres uzrokovan pandemijom kovid-19 povećava rizik od samoubistva, posebno kod ljudi koji se već suočavaju sa depresijom i anksioznošću. Da je rizik od suicida veći u ovom periodu, navodi se i u članku JAMA, doktora Marka Regera, istraživača za prevenciju suicida i šefa službe psihologije.
Pokušali smo da saznamo da li se tromjesečna vanredna situacija, život u samoizolaciji I stresu, odrazila na građane Crne Gore.
Upoređivanje podataka o broju samoubistava u Crnoj Gori ne vide se drastične promjene koje bi s emogle podvesti kao posljedice apidemije.
U toku 2019. godine u Crnoj Gori je registrovano 91 samoubistvo, podaci su Uprave policije.
„U prethodna tri mjeseca ove godine je u Crnoj Gori registrovano 25 samoubistava, to jeste u martu 12, u aprilu pet, dok je u maju bilo osam samoubistava“, saopšteno je Portal Analitika iz policije. U istom periodu prošle godine je bilo jedno samoubistvo manje.
Raznovrsni uzroci: Stručnjaci za naš portal navode da je suicidalnost nije jednodimenzionalan fenomen, već posljedica uzajamnog uticaja više faktora.
,,Sam po sebi ovaj fenomen nije bolest, niti je nužno manifestacija bolesti”, navodi za naš portal psihološkinja Tijana Ignjatov.
Postoji mnogo razloga zbog kojih se ljudi odlučuju na suicid, navodi sociolog Andrija Đukanović.
,,Neki od njih mogu biti loša socioekonomska situacija, ali i nezadovoljstvo sopstvenim životom, ali i osjećanje manje vrijednosti, usljed gubitka bliskih osoba, depresije, lošeg zdravstvenog stanja i teške bolesti, loših porodičnih i socijalnih odnosa. Svi ovi faktori se pojavljuju kao okidač u različitim slučajevima samoubistva”, ističe on.
Današnji način života, brzina i čitav sistem koji u prvi plan stavlja - materijalno, nameće pritisak ljudima, koji često to ne mogu da podnesu.
,,Trka za novcem i boljim uslovima života ne ostavlja puno prostora za normalan život. Ljudi su nabijeni stresom i frustracijama. Sistem u kojem živimo je prilično nemilosrdan. Neuspjeh maltene znači i potpunu propast. Usljed toga, mnogi ljudi koji danas žive u gradovima, koji su centri dešavanja i samog života, ne uspijevaju da prebrode sve teškoće i odlučuju se na samoubistvo. Mislim da je nezadovoljstvo životom glavni razlog, pa čak i kod onih koji su materijalno situirani, ali zbog sve te trke u kojoj žive nijesu u mogućnosti da žive normalno i opušteno”, objašnjava sagovornik Portala Analitika.
Predznaci da je osoba u problemu: Depresija je, prema ocjenama stručnjaka, jedno od najčešćih psihičkih oboljenja ne samo u Crnoj Gori već i u svijetu, a često se može okončati fatalnim ishodom - suicidom.
Sociolog Đukanović ističe da postoje određeni predznaci, koji nam mogu ukazati da je osoba u nekom problemu.
,,Povučenost u sebe, zabrinutost, tuga kod osobe može da ukaže na neki oblik psihičkog pada koji nagovještava suicid. Negativne misli i osjećanja, bezvoljnost kod osobe, depresija, sve to nas može upućivati na izvršenje samoubistva”, kaže on.
Najbitnije je da se svaka promjena u ponašanju nama drage osobe shvati ozbiljno i pokuša se doći do rješenja problema, koji ga muči.
,,Na pojavu samoubistva može se uticati preventivnim djelovanjem u smislu podrške ljudima, jačanja socijalne države, servisa za pomoć najugroženijim grupama. Razvoj socijalnih servisa jedini je način da se utiče na smanjenje ove pojave. Ljudi koji su prepušteni sami sebi i bez podrške bliži su odluci na samoubistvo”, navodi on.
Prema istraživanjima, pokušaj suicida je češći kod žena, iako muškarci čak tri puta češće izvršavaju samoubistvo.
Naš sagovornik kaže da je razlog taj što muškarci lakše popuštaju pod pritiscima.
Objašnjava da se u tradicionalnoj sredini se od muškarca očekuje da bude jak, da na sebe preuzima najveći dio obaveza prema porodici, da bude istaknut u društvu. ,,Zbog toga svaki neuspjeh proizvodi negativna osjećanja, što kod ličnosti može da dovede i do misli da sebi oduzme život. Teško je postići sve što se zahtijeva i pritisak životnih okolnosti je veliki. To ne može svako da izdrži”, ističe Đukanović.
Ne postoji gen za suicid: Neki ljudi vjeruju da postoji gen za suicid i da će se, ako postoji istorija suicida u njihovoj familiji, sigurno opet neki član porodice ili oni sami ubiti.
Međutim, eskperti upozoravaju da to nije tačno, da je riječ o još jednoj vrsti predrasude.
,,Upravo se radi o tome da smo negdje bili izloženi primjeru, priči ili otvorenim i skrivenim porukama da je neko ovako reagovao na problem i da, s obzirom na to da smo iz iste familije, imamo uvjerenje da to nama nekako ‘pripada’, da je to način na koji se može reagovati kad stvari krenu jako loše. U stvari, tako limitiramo čitav niz drugih zdravih opcija ponašanja i opcija koja su odraz našeg odabira i autonomije jer ih ne vidimo kao moguće za nas. Svako od nas može da se zapita – kako ja reagujem kad se suočim sa stresom, kada stvari krenu lose? Mogu li da biram opcije ili je to ‘vruć krompir” koji sam nesvjesno prihvatio, a prenosi se kroz generacije”, ističe psihološkinja Ignjatov.
Postoje određeni instrumenti, poput testova i pitanja, kojima se povećava tačnost procjene suicidalnog rizika. Tim testovima se utvrđuje životna i porodična istorija, aktuelni period kao i prošlost, ali i to da li je sadržao neki važan okidač za osobu.
,,Psiholozi i psihijatri postavljaju ova pitanja kako bi napravili procjenu rizika, a i zbog činjenice da takva pitanja smanjuju napetost, a pacijent može da osjeti olakšanje i razumijevanje”, objašnjava Ignjatov.
Ona kaže da su u riziku od suicida osobe, koje imaju jak i dubok doživljaj neadekvatnosti na nivou bića ili mišljenje da ne postoji druga opcija, pri suočavanju sa problemima i stresom.
,,Često u razgovoru sa osobama koje razmišljaju o suicidu ili su ga planirale ili pokušale, otkrijete i niz fantazija, da će ubijanjem tijela nestati i problem, da ih čeka “bolje mjesto”, da će moći “od gore” da gledaju, da će dobiti konačno svoju psihološku isplatu u vidu “plakaćete vi za mnom”, “vidjećete vi, kad mene ne bude bilo”, zaključuje Ignjatov priču za Portal Analitika.
Prema statističkim podacima, na svakih 40 sekundi neko sebi oduzme život. Zabrinjavajući su podaci iz istraživanja koje je objavio Eron Rivs sa Univerziteta Oksford: stopa samoubistava raste oko jedan odsto za svaki procentni poen porasta nezaposlenosti!
