U uskim kaletama njegovim, na pjacetama i pod voltovima kao pečurke iznikle su turske radnje, u i ispred kojih su izloženi tapići, kožne jakne, borse i galanterija, do lustera, lampi , nakita, pa mještani Kotor nazivaju mali Istanbul.
Onda su se sjetili da bi njihove komšije iz svakog kantuna, kotorske mačke, mogle biti suvenir i ovaj mačiji svijet zagipsali i utisnuli na magnete, i ostale, nazovimo suvenire Kotora grada.
Unutrašnjost objekta
Mačke su od vjekova stanovnici starog kotorskog jezgra kome daju specifičan šarm, ali pored prebogatog kulturnog nematerijalnog nasljeđa Kotora, one ne mogu imati prednost i privilegiju i nezvamično se proglašavati glavnim suvenirom.
Ovih dana konačno, bokun Kotora na jednom od punktova kod sjevernih gradskih Vrata od rijeke na Parilu, koji vodi do tvrđave San Đovani i crkvice Gospe o zdravlja, po kotorski Madudine, kod male pompe /česme/, otvorena je butiga u kojoj je zamirisala tradicija, pod nazivom Mustrica.
Mustra, ogledni primjerak ili uzorak veza kroz tradiciju Bokeljki, sada će se naći u replikama na magnetima, šoljama , nakitu, posebno rećinama/minđušama , ali i u ramovima na galebovim krilima, lumbrelama, platnenim boršama .
Motiv koji preovladava u prostoru od duha i starine na stilskom stoliću, psihi , komonćinu i elegantnoj kredenci, od kojeg je izvezena emocija je dobrotska čipka.
Dobrotska čipka tka poeziju minulih vjekova
Podsjetimo, dobrotska čipka je uvrštena u nematerijalnu kulturnu baštinu a njen originalni rad u 130 komada se čuva u riznici crkve Sv. Eustahija u Dobroti. Datira iz 14.stoljeća i predstavlja najvrijedniji dio tekstila koji se uopšte pojavljuje u istoriji.Oltarnici u koji se čuvaju u ovoj crkvi su stari oko 500 godina. Po stilu je čipka svrstana još iz vremena gotike, zatim najveći dio u renesansnom periodu i u vrijeme baroka.
Za dugih dana čekanja svog dragog, muža ili vjerenika sa dugih morskih putovanja, Dobroćanke su izrađivale čipku, merlo, a za jednu maramu ili ubris trebalo je i do 3 godine. Obično bi svoj rad započinjale kada bi njen moreplovac pasao na vjađ a završavale kad se vraćao s mora da bi mu ga poklonile.
Emocija, osjećaji i misli koje su bile upućene njemu čekajući ga sa dugog vjađa ostali su u svakom bodu igle, satkani u motivima čipke . U tom merlu vidljiva je i vjera u uskrsnuće koje su radile.
Takvi primjerci od sada će se naći u Mustrici, butigi vlasnice Natalije Maksić.
Ideja je došla spontano, kockice su se sklopile kada je Natalija od 2021 godine naučila da veze dobrotsku čipku. Vidjela sam da nema ovog dragocjenog motiva nigdje u suvenirnicama po gradu i došla sam na ideju da čipka bude simbol moje radnje, priča Natalija za portal Radio Skala.
I dobrotska čipka i sve ostalo čega nema na drugim mjestima naći će se na ovom.
Svaki suvenir imaće pečat, čak i najobičniji magnet imaće znak dobrotske čipke na njemu. Podmetači, nakit, kolekcija šolja sa motivom čipke koje su izrađene u saradnji sa umjetnikom Petrom Martinovićem.
Natalija je naučila da veze i to svoje znanje prenosi na druge žene i djevojke kako bi u njenoj Mustrici u zimskim mjesecima radile radionice i stvarale se nove ideje. Biće ovo mjesto da za vrijeme kotorskih kiša uz bićerin i komad dobrotske torte, aranćina, bruštulanih badema ili autentičan stih kotorskoga jezika, zaživi tradicija i da se čuje autentična bokeška riječ, nota i po koja šarmantna ćakula u duhu grada od vjekova.
Fureštima, putnicimna, namjernicima biće to mali finestrin/prozor u bogatu prošlost Kotora a za domaće biće popusta u cijeni. Autentičan bod čipke biće vrjednovan na pravi način, poručuju Natalija, Dolores i Vasilija.
Kantun za dušu Kotorana po kotorski
I dok ćakulamo sa vrijednim i originalnim damama, mlada umjetnica Vasilija lijepi magnete na keramici na kojoj je utisnuta čipka koju za sad nema niko.
Da bi neko mogao da uradi ovakav magnet, trebalo bi da je savladao vez dobrotske čipke a to je mali broj žena i djevojaka koje su pohađale radionice ovog rada kod porofesorice Nade Radović i umjetnice Mile Moškov.
Vasilija, Natalija i Dolores
U zavisnosti od budžeta i interesovanja ,neko bi htio da suvenir koji odnese iz ove butige ima upotrebnu vrijednost i za to je idealna šolja ili minđuše sa različitim motivima čipke. A pravi ljubitelji čipke u ovoj radnji mogu kupiti i konkretan komad čipke u platnu ali i predmete ,figurine koji čipki daju trodimenzionalost, poput galeba koji je obučen u merlo.Galeb predstavlja povratak tradiciji kazala je Vasilija Todorović.
Čipka na batiće takođe je prezentovana, zatim heklani radovi, jer naše žene oduvijek rade heklicoim, mozaici koji prezentuju motive Kotora .
Dolores se nadovezuje i kaže da će galeb sa ovoga mjesta polećeti u svijet a ona kao turistička vodičkinja furešte će u svakom điru po gradu fertmat upravo do ove butige kojoj i sama daje svoj pečat, njegujući još jednu tradiciju Boke a to je Dobrotska torta.Ova delicija takođe je dobila status nematerijalnog kulturnog nasljeđa.
Ona praviti freške torte kako velike za čast i gušt uz degustaciju u radnji, tako i one male- suvenir tortice u celofanu za kupit i ponijet.
Uz to biće i narančine kore u cukar, tzv arančini i pečenih, bruštulanih mendula u fišeku sa fjokom, originalne proizvode predstavlja Dolores Fabijan.
Rampada i Kotor će zamirisati bokeškim specijalitetima a svaki punat, ponat ili bod će svakog turistu, fureštu ma i svakog Bokelja navesti do ovoga mjesta da zastanu na putu prema tvrđavi i Madudini kod pompe od vode. Da kušaju nešto od naših delicija i da se zaljube u ovu malu butigu kojoj će se udahnitui život za velike stvari. U kojoj sve odiše, Kotorom, Dobrotom, Bokom i našim rukaticama, poručuje su Dolores Fabijan – Gašler.
Desertni programi imaće mjesta za sve one koji se žele napojiti duhom ovog grada. Butiga je opremljena kao jedan tineo u kome se osjećate kao da si došao doma kod nekoga u vižite za popit jedan bićerin, osladit se komadom torte dobrojske, proćakulat, nasmijat se. Butiga je zamišljena tako da bude mjesto druženja osim same prodaje. Mjesto odakle će mnogi izaći bogatiji za tradiciju koja nije konzerva i koja mora izaći iz škatule u skladu sa vremenom. Stoga se na sva kotorska zvona mora znati da postoje ljudi koji ne kritikuju samo i ne žale nostalgično za prošlim danima kotorskim, već rabotaju punom parom sa željom da ožive tradicionalne vrijednosti i kulturološki milje grada.
Tako je Dobrotska čipka postala i jedan pontapet/broš, jedna rećina,braćolet,i sve to je utisnuto na kamenu ovog mjesta . Ovdje su da čuvaju bar segment onoga što Kotor kroz svoje civilizacijske slojeve posjeduje, poruka je tri gracije iz male biutige što se Mustrica zove.
