Danas sa tugom gledaju Crnu Goru i s dozom strepnje putuju ka svojim rodnim krajevima.
Crna Gora je ušla u NATO savez, koji je osigurao velika ulaganja i trasirao put ka EU. Bili smo na korak do članstva.
Crna Gora je bila zemlja mogućnosti i velikog potencijala u koju su dolazili investitori da ulažu svoj kapital, a zna se da kapital ide tamo gdje mu je sigurno. Naša zemlja je bila primjer multietničnosti i mirnog suživota raznih naroda, Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata i drugih naroda. Kad je sve izgledalo da ide u dobrom smjeru i da smo konačno jedan korak do cilja, duhovi nacionalizma su prekrili nebo nad našom zemljom.
Stara i umorna Evropa, kao mnogo puta do sada, povukla se pred najezdom mraka. Gdje je Evropa sa svojim ljudskim pravima i sekularnim vrijednostima demokratije koje demonstrira u školama i svim edukativnim centrima. Narodi Crne Gore su još uvijek u dubokom snu, vrijeme je buđenja i vraćanja u svjesno stanje.
Snage prošlosti potpomognute vanjskim faktorom kojem nije u interesu ulazak Crne Gore u EU uz pomoć Pravoslavne crkve pobijedile su EU u ovoj maloj i miroljubivoj zemlji. Crnogorci, Albanci i Bošnjaci koji su glasali za promjenu vlasti brzo su uvidjeli da počinju gubiti državu i slobode koje su imali.
Prevare koje su im ponudili Dritan Abazović i slični njemu su brzo shvaćene, ali je vrijeme nemoguće vratiti. Probuđeni velikosrpski nacionalizam gospodari Crnom Gorom i stari strahovi su ponovo u srcima ljudi. Sve to se dešava naočigled slobodne, demokratske i sekularne Evrope. Stvara se slika da su Crnogorci stranci i da su neprijatelji u vlastitoj državi.
Crna Gora je država u kojoj su ugroženi interesi i sigurnost vlastitog državotvornog naroda. U kontinuitetu se vrši revanšizam i postavljaju crkveni kadrovi na izvršne i zakonodavne funkcije.
Trebamo priznati, Crna Gora se suočila sa velikosrpskim nacionalizmom i sebe dovela u stanje kapitulacije pred najezdom kojoj ne može odoljeti bez podrške Evrope i svijeta.
Ljudi u zapadnom demokratskom svijetu moraju znati i biti svjesni toga da je Rusija izašla na Jadransko more u ovom momentu. Sa vojskom nije jer je Crna Gora u NATO-u, ali sa zastavama i ideologijom jeste. Ako porobe ljude, porobiće i zemlju. Jedina nada su vanredni izbori, ili dugo vrijeme osjećaja poraženosti čojstva na kojem je odgajan crnogorski čovjek.
Postoji još jedno rješenje, a to je osvješćivanje makar jednog poslanika koji trenutno podržava srednjovjekovnu nesekularnu vlast. U istoriju se ne ulazi tako što se ne diže glas, nego tako što se izabere prava strana.
Nadam se da ćemo u bliskoj budućnosti vratiti blistavi sjaj Crne Gore i sve ono što je krasilo kao državu svih njenih građana.
Autor teskta Erol Ramusović, je član Udruženja građana BiH porijeklom iz Crne Gore
