Organizacija, odgovorna za dodjeljivanje preostalih adresa, pozvala je kompanije, operatere, vlade i korisnike da ispune svoje uloge u prihvatanju novog protokola IPv6, kako bi ograničili uticaj malog broja preostalih adresa na budućnost korištenja interneta. Internet Protokol verzije 6 (IPv6) je nasljednik IPv4. Ti protokoli odnose se na način na koji se web adrese stvaraju i dodjeljuju. IPv4 koristi 32-bitne adrese, što znači da je njihov konačni broj ograničen na 4,294,967,296 jedinstvenih adresa. U protokolu svaku IP adresu predstavlja niz brojeva, kojima se za korištenje daje lako pamtljivo i jednostavno ime. Ključni razlog za redizajn internetskog protokola bilo je konačno iscrpljenje mogućeg broja web adresa generisanih preko IPv4. o tome se počelo razmišljati još u 80-im godinama prošlog vijeka, ali problem je jednostavan. Malo ko je mislio da će doći do ovakvog razvoja.
Deset odsto od četiri milijarde još uvijek je ogroman broj od 400 miliona mogućih web adresa, ali s ovakvim razvojem interneta, samo je pitanje vremena kad će doći do iscrpljenja mjesta. U studiji koju je 2008. godine napravio Google, navedeno je kako protokol IPv6 ima manje od jedan odsto udjela u generisanju novih adresa u bilo kojoj zemlji. Trenutno se predviđa da bi IPv4 svoje resurse za generiranje novih adresa mogao iscrpiti u 2011. godini, piše Index.hr.
"Ovo je ključna prekretnica u rastu i razvoju globalnog interneta. S manje od 10 odsto adresa dostupnih u IPv4 rasponu, vrlo važno je da internet zajednica preduzme odlučne i promišljene korake kako bi osigurala globalno prihvatanje IPv&", rekao je predsjednik Organizacije za numeričke resurse Axel Pawlik. "Ograničene IPv4 adrese ne daju nam dovoljno resursa kako bismo ostvarili ambicije koje svi imamo za globalni pristup internetu.
Razvoj IPv6 je ključni infrastrukturni razvoj koji će omogućiti da mreže podržavaju milijarde ljudi i uređaja koji će se spajati u nadolazećim godinama", dodao je on. Stručnjaci tvrde da je prelazak na IPv6 relativno jednostavan, ali skup, i za kompanije i za operatere usluga pristupa internetu, jer je potrebno osigurati kompatibilnost starog softvera i hardvera s novim protokolom. Na korporativne mreže treba instalirati novu opremu, a pružaoci usluga vjerovatno će korisnicima morati slati nove rutere.
