Tragovi satelita bi mogli upropastiti gotovo 40 posto fotografija koje Hubble snimi i do 96 posto onih koje snime tri druga teleskopa tokom sljedeće decenije, tvrde istraživači američke svemirske agencije NASA-e u svom istraživanju objavljenom u časopisu Nature.
Sateliti bi mogli ugroziti sposobnost naučnika da uoče zabrinjavajuće asteroide ili otkriju nove planete. Pogled na svemir postaje sve nejasniji u nedostatku napora da se ograniči svjetlosno zagađenje novih megakonstelacija satelita.
"Moja karijera je bila usmjerena na pokušaj da teleskopi bolje vide, pokušaj da teleskopi budu osjetljiviji, precizniji, da dobiju bolje fotografije. Pronašli smo nešto što bi u budućnosti zapravo moglo biti gore", izjavio Alejandro Borlaff, NASA-in istraživački naučnik i glavni autor studije
Razmjeri problema su zapanjujući. Manji troškovi lansiranja i širenja mreža telekomunikacijskih satelita poput Starlinka otvorili su Pandorinu kutiju novih izazova u svemiru. Tragovi satelita, koji izgledaju kao pruge svjetlosti, već su otkriveni na 4,3 posto fotografija koje je Hubble snimio između 2018. i 2021. godine. Broj satelita koji kruže oko Zemlje porastao je s 5.000 u 2019. godini na više od 15.800 danas, prema podacima Evropske svemirske agencije. Taj broj bi mogao doseći i do 560.000 ako se trenutno planirana lansiranja satelita nastave u narednih 10 godina.
Borlaff i njegove kolege simulirali su pogled koji će vjerovatno imati četiri teleskopa nakon svih tih lansiranja. S tolikom gužvom u svemiru, oni predviđaju da bi teleskop Hubble mogao nenamjerno snimiti u prosjeku 2,14 satelita po ekspoziciji. Kineski svemirski teleskop Xuntian, jedan od ostalih teleskopa uključenih u studiju i čije se lansiranje očekuje sljedeće godine, mogao bi vidjeti u prosjeku 92 satelita po ekspoziciji. Hubble će vjerovatno manje uhvatiti toliko satelita na svojim fotografijama zbog užeg vidnog polja. Srećom, drugi moćni teleskopi, uključujući teleskop James Webb, orbitiraju dovoljno daleko od Zemlje da izbjegnu svjetlosnu kontaminaciju od satelita.
Problem ide dalje od slučajnog uključivanja satelita u fotografije vrtložnih maglina, zvijezda i udaljenih planeta koje ovi teleskopi snimaju. Sateliti reflektuju svjetlost sa Sunca, Mjeseca ili Zemlje, koja može biti dovoljno svijetla da zakloni detalje koji bi inače mogli biti snimljeni da nije tog svjetlosnog zagađenja. Istraživači možda neće moći otkriti promjenu u sjaju zvijezde koja bi mogla ukazivati na to da tamo postoji egzoplaneta, objasnio je Borlaff.
"Izgubićete tu informaciju jer je satelit prošao ispred vas", dodao je on.
Prema njegovim riječima, sada je vrijeme da se pronađu rješenja prije nego što u orbiti bude previše satelita. Napori za dizajniranje tamnijih, manje reflektirajućih satelita stvorili su nove probleme jer se oni zagrijavaju i kao rezultat toga emitiraju više infracrvenog svjetla. Istraživači su također pokušali snimiti fotografije u vrijeme i na lokacijama s manjom vjerovatnoćom da će im sateliti pokvariti plan, što je teže izvesti što je veća gužva. Biće potrebna veća koordinacija s kompanijama i vladama koje lansiraju satelite, a rješenje je možda da se postavljaju u orbitu niže od mjesta gdje se nalaze teleskopi kako bi se izbjeglo ometanje njihovog pogleda ili pak regulisanje mjesta gdje se mogu rasporediti.
"Mora postojati optimalan način za postavljanje konstelacije i svemirskih teleskopa, kako bismo mogli koegzistirati na održiv način“, zaključio je Borlaff.
