Kompanija Twitter je uoči izbora za poziciju skrivenu iza sintagme „najmoćniji čovjek svijeta“ u eri širenja lažnih vijesti uvela poseban nivo provjere, kako bi spriječila da se dezinformacije vezane za rezultate u jednom od najsloženijih sistema glasanja prošire prije nego što ih zvanično objave relevantni mediji.
KAD PREDSJEDNIK POSTANE – BOT
Malo koja Trampova objava u izbornoj noći i danima nakon nje nije bila označena kao potencijalno obmanjujuća, zbog čega je nije bilo moguće dijeliti. Kompanija je ranije najavila da je formirala tim profesionalaca koji će pomno pratiti situaciju kako niti jedna dezinformacija ne bi mogla zavarati javnost, što je zvučalo kao najava obračuna sa političkim botovima – nikako s predsjedničkim kandidatom, aktuelnim predsjednikom, „najmoćnijim čovjekom svijeta“. Jučerašnjim brisanjem objava, čovjek na kojeg se ovaj izraz odnosi sveden je na nivo Twitter korisnika, ravnopravnog sa oko 190 miliona svakodnevno aktivnih korisnika i skoro dvostruko više onih koji tu povremeno svraćaju. Još i gore – Tramp je označen kao bot.
Do juče Tramp nikada nije bio kažnjen za govor mržnje i zapanjujuće uvrede na račun žena, manjina, LGBT populacije i političkih oponenata, a drugi korisnici jesu – opominjani, blokirani, brisani. U hronološkom nizu američkih društveno-političkih dešavanja svjetska javnost svjedočila je kako se nakon Trampovih uvreda prema nekoj društvenoj grupi zločini iz mržnje prema njima povećavaju.
Da je Twitter ranije reagovao kada je Tramp u pozivu na okupljanje 6. januara otvoreno napisao „Budite tamo, biće divlje!“ vjerovatno svijet ne bi gledao one scene iz Kapitola i ne bi bilo žrtava. Kako ova društvena mreža nije reagovala na vrijeme, političarima širom svijeta poslata je poruka da na njoj o svojim aktivnostima i idejama izvještavaju bez bilo kakve zadrške.
Na nekim primjerima iz regiona moglo se vidjeti kako postoje oni kojima je mnogo važnije bilo da prikaz onoga što rade na društvenim mrežama izgleda bolje nego što rezultati njihovog rada u stvarnosti jesu, za šta su angažovane armije botova za rad u tri smjene, da broj onih koji će u svakom trenutku istovremeno moći da napišu „svaka čast“ bude makar malo veći od broja nezadovoljnih, zabrinutih, razočaranih...
„APOSTOLSKI TVITERAŠI“
Crnogorska politička Twitter scena do dolaska vlade koja sama sebe zove apostolskom nije bila toliko dinamična. Postojali su nalozi institucija kojima su upravljali zaposleni zaduženi za odnose s javnošću, uglavnom dijeleći informacije o urađenom i planiranom, odgovarajući na pitanja korisnika onda kada bi to bila prilika da se pohvale, a kad ne bi bilo tako, kao džoker bi poslužilo čuveno „molimo, pošaljite nam mail“. Tek poneki političar i još rjeđe ministar ili poslanik imali su Twitter nalog.
Vodile su se dinamične rasprave oko brojnih društvenih pitanja, o ukusima se i te kako raspravljalo, informisalo se o stanju na putevima, tražili su se davaoci krvi, pozivalo se na akcije čišćenja riječnih korita i prikupljanje donacija, raspitivalo se gdje se nešto može nabaviti... Bilo je i tada politike, partija, glasača i izbora, ali nijesu bili toliko upadljivi, niti se tom brzinom širio govor mržnje, jer bi se svaki sukob zadržavao u manjoj grupi, bez desetina lažnih profila koji razgoropađeno salvama uvreda obezvrijeđuju svaku riječ neistomišljenika u nikad podjeljenijem društvu.
I još nešto – trebalo je da budete holivudska zvijezda, dobitnik Gremija ili igrač Lige šampiona da bi se ono što napišete na Twitteru pojavilo u medijima, pa je mnogo češće bio izvor informacija uglavnom za one spremne na paparazzo lov, nego onima koji prate političku scenu.
Masovna migracija političke debate na Twitter uslijedila je za vrijeme Trampovog mandata. Političari širom svijeta otvarali su naloge i objavljivali ono što su procijenili da je potrebno plasirati u ovoj formi. Od ove jeseni kompletna politička crnogorska scena preselila se na Twitter – lični profili poslanika i ministara upotpunjuju komunikaciju zvaničnih naloga institucija – Skupštine, predsjednika države i Vlade.
JEDNOSMJERNA KOMUNIKACIJA
Nema zaista ničeg spornog u tome što se u 21. vijeku za političku komunikaciju koristi tehnološko rješenje koje je komunikaciji i namijenjeno. Sporno je što je komunikacija jednosmjerna i što politički akteri ne samo da ignorišu, već i prestaju da prate, a neki čak i blokiraju neistomišljenike ili one za koje procijene da bi to mogli biti.
Tvituje se u nastavcima – neko na latinici, neko na ćirilici, neko na engleskom jeziku, često uz emotikone – to slikovno pismo modernog doba, onda kada se umjesto naziva države stavlja zastavica ili se skreće pažnja kvadratićem u boji žutog ili crvenog kartona, koje politički oponenti međusobno dodjeljuju u igri u kojoj, iako takmičari, preuzimaju i ulogu arbitra.
ZOV CVRKUTA
Informišu nas s kim su se sastali i o čemu su razgovarali, pišu kako saosjećaju sa onima koje je zadesila tragedija, podijele poneki mudar citat kao motivacionu poruku, pokazuju nam kako predano rade kako bi nam svima bilo bolje, a onda nam epohalne informacije poput emisije obveznica i gašenja nacionalne avio-kompanije saopšte bez mnogo detalja: tako je – kako je, rekli smo što smo imali, do čitanja!
Ima nečeg zanimljivog u tome što je upravo apostolska vlada odlučila da komunicira na ovaj način – i duhovno i virtuelno imaju jedno zajedničko – suprotnost ovozemaljskom, fizičkom, opipljivom.
Riječ Twitter znači cvrkutanje, a tweet – cvrkut, zbog čega je logo ove društvene mreže plava ptičica. Idilični zvuci raja, pomislio bi neko neupućen u retoriku pojedinih apostola. Ipak, „ruke ti se sasušile“, „sažeži sve Gospode ognjem“ kletve su nove prosvjetiteljke, čija bi reforma mogla da izgleda poput Dositejeve, ali u ogledalu.
O djetinjstvu Dositeja i putu koji je prešao prije nego što je postao najveći ne samo nacionalni, već uopšte južnoslovenski reformator postoji sjajna knjiga srpskog pisca za djecu Slobodana Stanišića „Cvrkut plave senice“. Svaka sličnost naslova sa crnogorskim virtuelnim svijetom je slučajna, no nije zgoreg namjerno napraviti komparaciju u doživljaju reforme na prelazu iz 18. u 19. vijek sa ovim čemu svjedočimo danas.
Srećom pa se sve odvija na Twitteru, da makar neki budući istoričari ne pomiješaju epohe kada budu proučavali mračne trenutke američke demokratije ili istoriju kletvi kod Južnih Slovena.
