„Ginisova knjiga rekorda 2011“ ovih dana se pojavila u knjižarama. U njoj je nabrojano oko 3.500 dokazanih novih čudnih svjetskih rekorda, od kojih su 700 potvrdili lično ovlašćeni suci, koji su zbog toga posla obišli 27 država!
Najveći broj udaraca u automobilsku sirenu tokom sata vožnje: 100. Najčistiji čovjek na svijetu: 125 tuširanja na dan, uz šamponiranje i kompletno sušenje svakoga puta. U kontinuitetu najduže gledanje serije „Seks i grad“: 70 neprekidnih sati.
Ali, ima i onih koji se javljaju jer smatraju da imaju „najgej“ psa na svijetu, da su pojeli 11 hiljada sendviča u 8 godina ili, ne obraćajući pažnju na privatnost – žele potpisati da su u stanju za jedan dan dostići 70 orgazama.
Čovjek koji sam sebi daje šamare: Ali, lista odbijenih rekordera i rekorda mnogo je duža od one koja se štampa. To je pravi katalog ljudske ludosti koja stalno pokušava da nadmudri par zvaničnih Ginisovih pravila - da svaki rekord mora biti mjerljiv, dokaziv, da ima jednu jedinu varijabilu, te da bude interesantan na međunarodnom nivou.
U zvaničnom podacima Ginisa ima oko 40 hiljada zapisanih rekorda. Ali, svake godine stigne oko 60 hiljada zahtjeva koje procjenjuje tim od 19 sudija kojima rukovodi Marko Frigati, 40-godišnjak i Mestrea, u Italiji, diplomirani filolog, kojem je zvanična kancelarija u Londonu. Upravo se vratio iz Nepala gdje je išao da mjeri visinu Kagendre Tapa Magara, najnižeg čovjeka na svijetu.
„Trideset posto predloga koji stignu na naš internet sajt, ne sadrži minimalne karakteristike da budu uzeti u obzir. Jedna gospođa, na primjer, smatrala je da je prva osoba na svijetu koja razgovara sa delfinima, i nudi nam potvrdu o tome od strane nekog notara. Ukoliko neka osoba tvrdi da može sebi dati najviše šamara tokom jednog sata, uz preciziranje da se zvuk šamara mora čuti na razdaljini do 20 metara, ne preostaje mi ništa drugo nego da se nasmijem i bacim to u koš“, kaže Frigati.
Knjiga Ginisovih rekorda svake godine se proda u oko tri miliona kopija u 80 zemalja. Prevede se na 22 jezika. Sve te knjige, poređane jedna uz drugu, napravile bi biblioteku dugu 75 km.
Od 4 hiljade rekorda koje svake godine treba dokazati, 700 potvrđuju lično suci, koji su samo tokom ove godine obišli tim povodom 27 zemlja.
Predlozi su stigli iz 180 zemalja, od čega najviše iz Sjedinjenih Američkih država, za kojima su Engleska, Kanada, Indija i Australija.
Portret Ginisovog rekordera: Prošle godine se okušalo i 1.123 Italijana, i najapsurdniji predlog stigao je iz Novare – jedan 27-godišnjak je došao sa tanjirom punim špageta za koje je tvrdio da su u frižideru bili nešto manje od 4 mjeseca. Zaista, nije li to svjetski rekord?
- Nije lako napraviti portret onoga ko želi da uđe u Ginisovu knjigu rekorda. To su osobe koje žele da se razlikuju od mase i da su broj jedan u nečemu. To su ljudi velike energije, van svih šema, spremni na velike žrtve i na sate vježbanja. Pomisao da vide svoje ime štampano u Ginisovoj knjizi rekorda rasplamsava im fantaziju svih vrsta. Prije nekoliko dana sam primio pismo od jedne porodice koja smatra da ima najviše pronalazača među svojim članovima: otac kaže da je već registrovao dva pronalaska svojih sinova od 2 i 10 godina. Žena je izumjela novi kućni aparat, dok je on sam pronašao novu četkicu za zube. Naravno da smo odbili tu prijavu, ali vidjeti sve to što on naziva pronalaskom, bilo je izbudljivo“, kaže Frigati.
Ima i onih koji pokušavaju da uđu u knjigu preko svojih ljubavnih jada, kao jedna Amerikanka koja se prijavila za kategoriju „najkraći brak“. Tvrdi da je njen brak trajao manje od 30 minuta - od mometa kada su napustili crkvu, do momenta kada su ušli u restoran. Štaviše, već na parkingu bilo je, kaže, sve gotovo.
„Posvađali smo se i ja nisam htjela više da ga vidim. Sjutradan sam naparvila zahtjev za razvod. Mislim da je to rekord“, piše ona Ginisu.
Da, jedino je šteta što na svadbi nije bio nijedan Ginosov sudac, da to i ovjeri.
(La Stampa, prevod: G. Borović)
