16:18 h
Prezreli plodovi japanske jabuke.I moje zaobilaženje onoga što je od njih ostalo u sudaru sa stepeništem, koje vode u dio kuće.
Sunce ugrijalo. More azurno, diskretno treperi. Kao da se očas propne. Pa spusti. Umiri se.
Inferioran je čovjek pred spektaklom prirode.
Kao što političar zna da bude pred faktima.
Kao šumar pred travom.
Koja raste, iako nema cilj.
Kao čobanin pred životinjama koje obitavaju, a smisla ne traže.
Kao naša vlada pored toliko prozvanih „švercera“ i „kriminalaca“.
Kojima po tragu ne može posuti pepeo.
Jer ga po sebi potroši.
18h
Neki glavni nikako da shvate, da se od ulice nema što naučiti, da ona ne može oplemeniti.
Pametni nauče kako da je bez rizika pređu.
19h
Nijesam do sinoć znao, da je opasno, nehumano, neobično, izgleda i nemoralno, zastupati i Bemax i Đorđija Pavićevića.
To je Abazović kao senzaciju naveo sinoć.
To mu je sumnjivo.
Sumnja je kao svrab.
Što se više češeš, sve više svrbi.
